Konačno, što je Hitler tražio i pronašao na Antarktici i gdje je zapravo nestao u svibnju 1945.? Sve ovo je u intervju s bivšim pomoćnikom ministra obrane Sovjetskog Saveza maršala Ustinova, general-pukovnikom Leonidom Grigorjevičem Ivašovim.

– Leonide Grigorjeviču, tema našeg današnjeg razgovora vezana je uz objavljivanje knjige “Svijet naopačke”. Ovo je zanimljiva knjiga koja govori o tome kako su pod Staljinom i Hitlerom časnici NKVD-a i SS-a tragali za tajnama drevne Shambhale. Reci mi kako si to shvatio?

Imam standardnu ​​sovjetsku biografiju: škola, vojna škola, pa služba u vojsci, vojna akademija, opet vojska, a onda su me neočekivano odveli u aparat Ministarstva obrane, koje je tada vodio veliki Dmitrij Fjodorovič Ustinov. Počeo sam raditi i odjednom vidim potpuno drugačiji život. Kad sam služio vojsku, sve je izgledalo kao da je na površini, sve je bilo samo po sebi razumljivo, uči, uči – i cijeli svijet ti je bio otvoren. I tu sam suočen s potpuno drugačijim svijetom. Prvo što me iznenadilo je da je na brdu zgrada Ministarstva obrane, a ispod zgrade su uredi. Jedna od funkcionalnih zadaća bila je i praćenje spremnosti 32. objekta. Odveo me pukovnik tamo, vidim da ministar ima poseban lift i, prvo, ispod zgrade je stanica metroa, a drugo, tamo su uredi, među kojima je i ministrov! To znači da je ovo zaštićeno zapovjedno mjesto i moj je posao da sve bude spremno. Podzemna željeznica i danas radi za prijevoz do rezervnih zapovjednih mjesta u predgrađu i Moskvi.

Ono što slijedi još je zanimljivije. Susreo sam se s voditeljem Muzeja oružanih snaga SSSR-a, koji mi se obratio sa zahtjevom: “Možete li zatražiti od ministra obrane dopuštenje za izlaganje lubanja Hitlera i Eve Braun 9. svibnja – Dan pobjede za sve vidjeti?” javljam navečer Dmitriju Fjodoroviču. A ministar nas je naučio da, ako postavite pitanje, mora postojati i vaša verzija da bi se stvorila nekakva rasprava. To je staljinistička metoda, Ustinov je Staljinov narodni komesar. I sada Dmitrij Fedorovič pita: što mislite? Kažem mu da ih treba prikazati do datuma godišnjice. Pita: što radi? Moj odgovor je da će ljudi ponovno doživjeti val domoljublja. Razmislio je i rekao: nećemo to izlagati. Pitam: kako ćemo se svađati? On odgovara: da nisu njihove lubanje, samo nemoj tu o tome, objasni da je preuranjeno.

Potom sam 1. siječnja 1980. postao načelnik Tajništva ministra obrane. Ministar mi je to mjesto već nudio prije pola godine, ali sam to odbio, a evo i razloga. Ministarstvo je imalo poseban sef i svake je godine imenovano povjerenstvo za provjeru klasificiranih i usputno neklasificiranih radova. Predsjednik povjerenstva je ministar obrane, a članovi povjerenstva su načelnik tajništva i njegov prvi zamjenik.

– Znači samo je ova komisija mogla otvoriti ovaj sef?

“Imao sam ključeve i mogao sam ga otvoriti bilo kada.” Pa, ovaj sef sadržavao je najintimniju stvar – povijesne artefakte. Na primjer, kada su uhićeni Berija, Hruščov, Maljenkov i drugi, prezidij je odlučio “poslati” najtajnije povijesne činjenice raznim odjelima. Uglavnom ih je držao NKVD, ali neki od njih su prešli pod Ministarstvo obrane. Riječ je o dokumentima kojima je omogućen pristup 4 osobe. Bio sam najmlađi na tom položaju i to je stvaralo mali pritisak, pogotovo jer je moj prvi zamjenik, koji je za to bio odgovoran – čuvao dokumente Politbiroa, bio frontovac Semjon Jegorovič. I rekao mi je da postoji princip – što manje znaš, bolje spavaš. Stoga sam odbio šest mjeseci, ali 1. siječnja 1980. imenovao me Dmitrij Fedorovič.

Bio je još jedan slučaj kada je naš An-12 nestao u Angoli. Letio je i srušio se u planinskom području, naši savjetnici su bili tamo i nisu ga mogli pronaći. I onda dobijemo informacije iz država od naših ljudi da postoje određeni laboratoriji i centri, imaju nekonvencionalne tehnologije, razvijaju ih dugo. Dakle, ljudi koji sjede u centru mogu vidjeti tisućama kilometara. A stižu i tajne informacije o koordinatama aviona. Otišao sam do Dmitrija Fedoroviča i pokazao mu. Kaže mi: pokaži Nikolaja Vasiljeviča Ogarkova, neka naredi da se provjeri. Ogarkov je to prihvatio mirno. Poslali su ljude tamo i vidjeli su rep koji viri.

Kad sam pisao magistarski, a potom i doktorski rad, počeo sam shvaćati da je povijest koju imamo, primjerice Darwinova teorija evolucije, ponavljanje ptolomejskog modela, da je zemlja u središtu, da se sve vrti okolo to. i mi smo jedini inteligentni entiteti u Svemiru i nema života izvan njega. No, dobili smo informacije o neidentificiranim letećim objektima.

– Ministarstvu obrane SSSR-a?

Da. Obično su se prvi javljali mornari. Štoviše, također su izvijestili o stvarima koje su razumjeli: govorimo o izvanzemaljskom podrijetlu. Na primjer, oni izvješćuju: nuklearna podmornica u borbenoj službi u Indijskom oceanu zajedno s površinskim brodovima za podršku. I odjednom, bliže jutru, vodeni stupac počinje svijetliti, a svjetlina ove svjetlosti se povećava. Tada smo živjeli u režimu nuklearne razmjene i brod je bio u dubini, nije bilo komunikacije s njim. A što bi to moglo biti? Jesu li Amerikanci izvršili nuklearni napad? Ovo je prva misao koja je pala na pamet zapovjedniku. Sve jako svijetli i iznenada iz njega izlazi okrugli disk. Smrzne se u zraku i onda iznenada nestane.

– Je li to bilo u vijestima koje ste čitali?

U izvješćima upravljanja voznim parkom. Postojala je prva direktiva, gdje su zapovjednici brodova i podmornica dobili zadatak da sve promatraju, kopiraju i po mogućnosti fotografiraju. U svom diplomskom radu pokušao sam shvatiti što je to.

– Leonide Grigorjeviču, ako govorimo o izvanzemaljskoj inteligenciji, onda vaš interes za ovu temu nije mogao proći nezapaženo, kao ni posljedice. Recite nam kako ste postupali s tim tajnim dokumentima? Uostalom, dogodila se perestrojka, počeo je potpuni kolaps. Neki su prevaranti počeli prodirati u sve arhive KGB-a i Ministarstva obrane i koristili se tim arhivama. Kako to da ste saznali puno stvari koje mnogi nisu znali, sudeći po knjizi “Svijet naopačke”? Kako ste došli do dokumenata na temelju kojih je nastala ova knjiga?

Za nas, koji smo radili s tako velikim ljudima kao što su Ustinov, Ogarkov, Kosigin, Efim Pavlovič Slavski, koji su podigli našu nuklearnu industriju, znanost itd., bilo je bolno gledati što se dogodilo u godinama perestrojke. Trgovali su svi, tko je što prodao. I počela je rasprodaja najvažnijeg nacionalnog bogatstva naše državne tajne, naše tajne. Dmitrij Fjodorovič bio je prijatelj s Jurijem Vladimirovičem Andropovim, Andrejem Andrejevičem Gromikom itd., a bilo je i onih koji su osiguravali sastanke, načelnika stožera. I onda me zove jedan iz KGB-a, kad već vlada kaos i kolebanje, i kaže da su stigle tri osobe, žena i dva jaka momka, s Jeljcinovom naredbom da se izda niz dokumenata iz posebne arhive KGB-a iz SSSR. Uspjeli smo odgoditi sastanak za jedan dan. Što uraditi I odlučili smo da dokumente moramo sačuvati na bilo koji način. Gdje ga pohraniti? Ja sam načelnik odjela Ministarstva obrane SSSR-a i tada smo imali zatvorene, čuvane prostorije.

– To znači da su ti dokumenti predani vama. Kako?

“Došao je minibus, sve su istovarili, zaključali i alarmirali policiju. U zgradi MORH-a nalazio se Vrijedni fond i tu je sve bilo pohranjeno do određenog vremena.

– Koliko su godina trajali? A zašto ih nitko nije uzeo?

Neću reći sve. Dok su ih skladištili, tamo je bio i 5. znanstveno-istraživački centar KGB-a SSSR-a, i tamo su također došli po Yeľcinovom nalogu. Natoče mu dvije čaše i on potpiše. I kako se ispostavilo, oni su bili predstavnici B’nai B’ritha. Tražio sam da zadržimo dokumente o ekspediciji Yakova Blumkina na Tibet.

– Je li Yakov Blumkin poznati terorist koji je ubio veleposlanika Mirbacha?

Da, njemački veleposlanik Mirbach, s ciljem izazivanja rata između Sovjetske Rusije i Nijemaca.

– Znači da ste se upoznali sa svim dokumentima Yakova Blumkina, koji je, kao što znamo, dvadesetih godina prošlog stoljeća vodio ekspediciju na Tibet, odakle je započela fascinacija ezoterijskim pričama diljem svijeta? Recite nam što je Yakov Blumkin vidio na Tibetu, kako je tamo dospio, tko ga je tamo poslao?

Skrenuo sam još malo. Nakon Versailleskog ugovora Nijemci su ograničeni strašnim sankcijama, a 1922. potpisan je Rappalski ugovor o suradnji. Nijemci su nam dali kredite i tehnologiju. Bilo im je zabranjeno imati više od 100 tisuća oružanih snaga i to su mudro učinili. Uglavnom je sačuvan časnički zbor. Bilo im je zabranjeno imati tenkovsku i zrakoplovnu industriju, pa smo im obučavali vozače tenkova u Kazanu, obučavali pilote u Lipecku, i sve to prije dolaska Hitlera. Međutim, Nijemci su učinili još jedan ozbiljan korak. Kad su istisnuti, koncentrirali su znanstveni potencijal i dali na volju znanstvenim i pseudoznanstvenim istraživanjima. Tada se pojavio tako vrsni znanstvenik Viktor Schauberger, nasljedni šumar. Promatrajući kako priroda živi, ​​počeo je stvarati mehanizme. Recimo, kod nas su izgorjeli milijuni hektara tajge, a mnogi su mislili da u njima nema vode, ničega, rasle su same od sebe. Ali kako se tisuće, ako ne i milijuni tona tekućine penju do vrhova drveća i kamo su potekli sokovi? Koja sila, koje pumpe ih dižu? Schauberger je to uočio i počeo primjenjivati ​​u vidu tehničkih poboljšanja, posebice oružja. I Nijemci su se time zanijeli. Postojala je tvrtka Thule, zatim je 1935.-1936. stvorena tvrtka Ahnenerbe – da se sve razumije.

– Ali sovjetska ekspedicija bila je na Tibetu dvadesetih godina prošlog stoljeća, čak i prije Ahnenerbea, i što su tamo pronašli?

Nismo samo mi tamo jurili. Britanci, Francuzi, Kinezi i Japanci bili su tamo jer su doista postojale tajne oko planine Kailash. Godine 1924. tamo je otišao njemački putnik Ilion. Istraživao je legende da su negdje postojali podzemni gradovi s milijunima stanovnika, da je tamo postojala posebna civilizacija. Objavio je knjigu o onome što je vidio. Tada su se za to zainteresirali Nijemci. I misteriozni Tibet, koji mi zovemo Shambhala, bio je privučen Rusiji, čak su se i pod Ruskim Carstvom već razvijali kontakti. Pozdravljali su i sovjetski režim, posebno u smislu da je vjera bila odvojena od države. Ne priznaju drugu vjeru osim svoje. Lenjin se naziva Mahatma, to jest, sveti, posvećeni. Propustili su sprovod. Stigli su 1925. Dzeržinski ih je prihvatio. Predložili su da sovjetske vlasti tamo pošalju izaslanstvo koje će predati goleme tajne. Ali otkako je Lenjin umro, Staljin još nije na vlasti, a oni koji su se domogli stvarne vlasti u Rusiji poslali su avanturista Blumkina tamo da to otkrije. Otišao je 1926. Štoviše, tamo su ga lijepo opremili, dali su mu 100 tisuća zlatnih rubalja.

– Jesmo li čuli da je čak i zlatni kip Bude, koji je bio pohranjen u skladištima NKVD-a, darovan tibetanskim lamama?

To se već dogodilo na jednoj drugoj ekspediciji. Pustili su ih u najveće tajne čovječanstva, pustili su ih u podzemne dvorane gdje su se automatski ljuštile cijele stijene, a tamo su pokazali dosta toga, uključujući i oružje za masovno uništenje.

– Iz knjige sam zapisao da se takvo oružje zove vajara. Recite nam što su Vajara?

Ovo je zlatni prah, zagrijan na više od 2000 stupnjeva. Oslobađa ogromnu energiju. Ispravnim korištenjem ove energije možete sigurno prorezati kamenu stijenu, ukloniti gravitaciju itd.

– Bilo je i zvono shuza, emitiralo je neke valove koji su djelovali na ljude.

Ovo je zvono koje je pokušao napraviti Viktor Schauberger. Inače, jedna od zatvorenih tema istraživanja bila je izrada takvog zvona. Napravili su to u Njemačkoj. U nastavku ću vam reći kako su Nijemci došli do tog znanja. Ovo je također iz kategorije oružja za masovno uništenje.

– Jeste li to pročitali u dokumentima koji su bili tamo? Jeste li čitali Blumkinova izvješća o ispitivanju, njegovo izvješće?

Naravno, i sve to prezentiram i stavljam crno-bijelu fotografiju u knjigu.

– Dakle, Blumkin se vraća u Moskvu nakon 2 godine. San svakog vladara je imati apsolutno oružje s kojim možeš pokoriti sve oko sebe, zašto se to nije dogodilo?

Prvo, nije se odmah vratio u SSSR. Iskreno rečeno, čak ga je i OGPU zaboravio. Trockog je upoznao na Cipru i teško je reći koje mu je dokumente ostavio, ali smatrao ga je svojim idolom. Uzgred, smrt Trockog također može biti povezana s činjenicom da je on imao to znanje.

– Ali onda su ispitivali Blumkina.

Potom se vratio u Moskvu, napisao skroman izvještaj nadređenima, ali oni nisu imali vremena za njega. Bilo je to 1929. Većinu tih dokumenata predao je rezidentu njemačke vojne obavještajne službe u Moskvi i dobio 2,5 milijuna dolara.

– Je li i to sve iz dokumenata NKVD-a?

Još uvijek imam sva ta ispitivanja. Uzeo sam ove dokumente. Tada se Blumkin opeče, kao i uvijek, u svakodnevnom životu s djevojkama.

– Najzanimljivije u knjizi je kako su Nijemci to znanje već iskoristili na državnoj razini. Recite nam o ozbiljnim ekspedicijama koje je Hitler organizirao u sklopu programa Ahnenerbe. A o potrazi za oružjem, uključujući nuklearno oružje i takozvani solarni oblak, govore nam ekspedicije prije 1941. godine.

Vjerujem da su 1929. godine, kada je njemački vojni ataše donio rezultate Blumkinovog putovanja u Berlin, svi tamo bili zaprepašteni. Što je Ahnenerbe? “Ahnenerbe” je oko 50 moćnih istraživačkih instituta u kojima su radila 4 nobelovca, Viktor Schauberger, Max Planck itd.

– Je li Max Planck radio u Ahnenerbeu?

Općenito se bavio znanošću i radio na oružju. Prvo što su Nijemci učinili kad su to riješili bilo je poslati ekspediciju Ernsta Schiffera, koju je osobno nadzirao Himmler, šef SS-a, broj dva u Reichu. Dobili su višestruku zadaću. Prvi je pronaći navodne pretke njemačkih Arijevaca tamo na istoku. Predstavili su da su ti Arijevci, njihovi preci, bili ne samo lijepi, moćni, jaki, nego su posjedovali i puninu svih spoznaja čovječanstva, Svemira. Temeljio se na njihovoj rasnoj superiornosti. Zadatak je bio pronaći pretke tamo, uvjeriti tibetanske lame da su oni preci i prenijeti tajne ne u Sovjetski Savez, već u Njemačku. Službeno, tamo su pronašli lubanje i pregledali sve vrste kostiju. Schiffer je, koliko znamo, donio dosta toga s dvije ekspedicije. Poljak Osendovski vratio se tamo krajem 1920-ih i također objavio knjigu o gradu podzemnih bogova. Nijemci su ga preveli, dopunili i klasificirali. Koliko sam shvatio, najviše im je prenio Blumkin.

– Zašto su strijeljali Blumkina kad je bio čuvar tajni?

Strijeljan je 1929. I nije riječ o Šambali. Trocki je ekskomuniciran s vlasti tek 1927. tijekom pokušaja državnog udara 7. studenog, ali je trockizam još uvijek bio jak. A kad je Blumkin uhićen, izvukli su iz njega sve o Trockom. Ali čim je rekao da je posjetio Trockog, proces se počeo ubrzavati.

– Znači li to da je Blumkin naš ruski grof Monte Cristo? Nadovezat ću se na sadržaj vaše knjige, ona kaže da je jedan od uvida do kojeg su Blumkin i Nijemci došli na Tibetu bio da Zemlja ima šuplji dio i unutarnji dio, a ulazi su na polovima Zemlje i planini Kailash . Ali Nijemci su, sudeći prema dokumentima KGB-a SSSR-a, samo iskoristili to saznanje i počeli tražiti ulaz na Antarktiku. Poslana je ekspedicija specijalnih podmornica. Ovo je iz dokumenata KGB-a, ponavljat ću opet i opet, to nije naša prazna priča. Postojao je brod koji se zvao Swabia koji je na sebi imao hidroavion i mogao je poletjeti parnim katapultom, sletjeti na vodu i dizalicom ga podići na brod. U Švapskoj su bila dva takva zrakoplova. Pronađen je neki misteriozni krajolik, gdje je bila prekrasna klima i jezera sa slatkom vodom. Ovu su regiju zvali Nova Švapska. Što kažu dokumenti KGB-a SSSR-a?

Prvo je definirana struktura Zemlje na sljedeći način: postoji jezgra, metalna, beživotna, zatim slojevi magme i bazalta. Znanstvenici sugeriraju da apsolutno ne znamo strukturu Zemlje. Verzija je da postoje dvije lopte. Kako se Zemlja počela taložiti i rotirati, unutarnja sfera se odvojila od jedne i formirale su se dvije sfere – velika Zemljina sfera i unutarnja sfera. Naravno, kada se jedan od njih počne okretati, drugi se počinje okretati u suprotnom smjeru. Ovo je princip rotacije. Unutarnja šupljina Zemlje je nastanjiva, ima svoje magnetsko polje, svoj sjaj, ima svoje rijeke, jezera i mora. Ovo su podaci koje je Blumkin dobio na Tibetu. Rekao je to tijekom ispitivanja.

– Naravno, izgleda kao besmislica, kao znanstvena fantastika. Zove se Schichmacherova zemlja, komadić Antarktika gdje su Nijemci, nacisti, navodno pronašli unutarnju Zemlju.

Nisu ga pronašli, dobili su podatke koje im je dao Blumkin. Da postoji drugi život, postoje ulazi, kako se tamo ulazi, Blumkin kaže da treba znati određene rituale i kodove. Morate znati niz takvih kodova. Blumkinovi su ih jedva dali i malo je vjerojatno da bi ih se on sjetio. Te šifre za prijelaz u podzemni svijet i podatke o tome što se nalazi na površini Antarktika donio je Ernst Schiffer sa svoje prve ili druge ekspedicije. Godine 1938. Nijemci su predložili da njihovi znanstveni agenti obavijeste sovjetsko vodstvo da su spremni zajednički istraživati ​​Antarktik, te podzemne šupljine, superglacijalne prostore, ali mi tada za to nismo imali vremena.

– Mogu zamisliti da bi Staljin to mogao doživjeti kao sprdnju, ovdje imamo industrijalizaciju, a ovdje malo Antarktika. I kako Njemačka u takvom metežu prvo šalje brod “Švapska”, na kojem su samo SS-ovci, potom počinje navodno preseljenje, ispostavlja se da lubanja nije Hitlerova, nego je najvjerojatnije završila na Antarktici? Znam da je nakon rata ekspediciju na Antarktiku organizirao Sovjetski Savez, Amerikanci su poslali flotu u ovu zemlju da ga pronađu, ali ih “netko” nije pustio tamo. Sada se ovo mjesto zove Zemlja kraljice Maud, a Nijemci ga zovu Zemlja Schermachera.

Nijemci su doista prije rata napravili golemi parobrod “Swabia”, hidroavioni su istraživali teritorij u regiji Zemlje kraljice Maud, doista su otkrivali oaze, bacili su zastave da ovaj teritorij pripada Njemačkoj, i to 1940., čak i prije napada na SSSR već su počeli formirati ekspedicijske timove . Bila je to Führerova naredba da se istražuju unutarnja šupljina Zemlje i vanjske površine bez prava povratka u domovinu. Tada, tijekom rata, 1941.-1942., nije bilo puno ljudi voljnih tamo ići, ali ipak su tamo išle i ekipe: Führerov specijalni konvoj, posebne podmornice koje tada nitko nije imao. Nakon poraza Njemačke, naši su tajnici pronašli karte podmorničkih ruta, ulaza u unutarnju šupljinu i tamo je opisano kako ti brodovi mogu tamo doći.

I negdje u srpnju 1945. Amerikanci su sustigli jedan njemački brod, a Argentinci uzeli jedan brod, a posade više nisu skrivale. Pokazali su da su se redovito približavali određenoj točki u regiji Queen Maud na Zemlji, zaustavljali se, izronio još jedan brod, također njemački, koji je ušao u unutarnju šupljinu Zemlje i prebacio putnike, prebacio teret, zatim je ovaj brod otišao a drugi su se vratili i uzeli teret i ljude. Zapovjednik U-530 upravo je posvjedočio da je zadnji put tamo bio u svibnju 1945. godine, a to je bio posebno tajni režim za posadu broda. Postojala je skupina ljudi među kojima je on kao zapovjednik identificirao Hitlera. I kada su naši ljudi dobili te karte, oni su se, naravno, javili Staljinu i on je naredio da se tamo pošalju 3 naša čamca klase A. Svaki od njih je imao kontraobavještajca. Kada su stigli do mjesta gdje su se trebali spustiti i ući pod led Antarktika, iznenada su ih napali leteći tanjuri.

– Leonide Grigorjeviču, još jednom – je li sve to u dokumentima KGB-a SSSR-a?

Da, sve što su željeli dobiti je u ovoj arhivi.

– Znači li to da su postojali leteći tanjuri koji su uzlijetali iz podmorja i napadali podmornice?

Napadali su podmornice pod vodom, nisu ih mogli vidjeti. Išao sam na ovu podmornicu. U to vrijeme su bili akustični sustavi i mjerili su da ima napada na naše podmornice, ali nisu pucali. Svi su mornari morali potpisati ugovor o tajnosti podataka, ali nisu znali mnogo; protuobavještajci su znali više. Godine 1947. tamo je otišla velika američka eskadrila predvođena admiralom Byrdom. I sam je polarni istraživač i radio je na Antarktici i Arktiku.

– On je Amerikanac?

Da. Bio je tu nosač aviona, eskortni brodovi, razarač i dvije podmornice. Ovu američku eskadrilu napali su ti leteći tanjuri – 470 ljudi je poginulo.

– Je li to nekako dokumentirano?

Byrd je u mirovini obećao novinarima da će uskoro saznati, no udario ga je automobil. Amerikanci su 2019. deklasificirali izvješće svojih agenata u Latinskoj Americi da su tamo vidjeli Hitlera s naznačenom lokacijom. Istina je da CIA, koja je jednostavno deklasificirala administraciju agenta, nije potvrdila je li Hitler živ ili ne. Ali u tim arhivima i u ovoj knjizi predstavljam administraciju Centralnog komiteta KPSS-a o Hitlerovom bijegu, o Hitlerovoj smjeni. Postoji rezolucija Staljina da je pobjegao. Ali onda se nije moglo reći da je pobjegao kad je rat završio i svi su slavili pobjedu. Ne smeta mi što su to tada tajili, ali danas se o tome može govoriti.

– Danas smo razgovarali o knjizi Leonida Grigorjeviča Ivašova , koja se zove “Svijet naopačke” . Knjiga se temelji na dokumentima KGB-a SSSR-a.