Ostvaritelji narativa su vlada, sabor, lokalne vlasti, državna uprava (administracija), društveni servis, stožeri, regulatori komunikacija pod upravom vlade, ekspertize državnih lidera (timovi), tehnološki sustavi, policija, vojska, statutarne agencije i selektivni znanstveni autoriteti. Svi ti faktori potvrđuju narativ u svojoj domeni i daju mu zakonsku formu unutar državnih granica.
Na internetu se mogu naći kratki shematski prikazi čiji je cilj na jednostavan način istaknuti hijerarhiju koja vlada u svijetu. U tim shematskim prikazima su neki distributeri stavljeni među kreatore, a neki uopće nisu navedeni, kao npr. Trilaterala i Grupa Bilderberg. Ali najvažnije je to što se u tim prikazima umjesto narativa koristi pojam politika. Evidentno je da političari potpisuju narativ i tako on dobiva oficijelni karakter, ali on im je u biti zadan i predodređen svakoj njihovoj političkoj odluci.
Poprilično je jasno da se narativ ne može svesti samo na politiku. On je daleko siri pojam i odnosi se na sve ono sto se podrazumijeva kao dokazano i na čemu počiva prevladavajuća slika svijeta. Tako i znanstvenici u svom radu kreću od pretpostavke da je Zemlja okrugla. Oni tu pretpostavku ne provjeravaju. Kako bi uopće sudjelovali u znanstvenim diskusijama i istraživanjima ako bi uvijek iznova provjeravali sve ono što se smatra dokazanim i sto se nalazi u samom temelju njihovih znanosti?
Dakle, postoji dogovor glede cijelog niza ključnih pitanja i taj je dogovor zapravo narativ. On je manjim dijelom proklamiran, a većim prešutan. Isto kao i u znanosti, dotični dogovor postoji u politici, školstvu, funkcioniranju društva i drugdje. U svim tim područjima riječ je zapravo o istom narativu s mnoštvom varijacija. Zato se narativ može skršiti jedino pod teretom novog narativa, a ne tek narušavanjem ili preslagivanjem političkih struktura.
On nije i nikako ne može biti samo stvar političke odluke. Izbor u politici je, kao i svaki drugi izbor, ovisan od izbornih mogućnosti. Ako npr. u nekoj igri na sreću imate brojeve od 1 do 40, ne možete izabrati broj 41, jer ga nema na talonu. O tome treba voditi računa, naročito sad kad nam ukidaju bankomate. Prema tome, onaj tko bira ovisan je od izbornih mogućnosti koje su postavljene od kreatora narativa, a ti kreatori ne sudjeluju u političkom i javnom životu, već se nalaze u sjeni i vrše utjecaj preko distributera narativa.
Uglavnom direktni utjecaj na ljude, nevladine udruge, privatni sektor i sl. Ovi se faktori cesto znaju iskoristiti u globalističkim kalkulacijama ukoliko političke marionete malo zakažu i prestanu slušati. Kako neki političar ne bi otišao kud ne treba, posebna se pažnja poklanja njegovom timu. Svaki profesionalni političar ima više grupa stručnjaka zaduženih za statistiku, strategiju, dizajn itd. Ti timovi su zapravo bitniji za održanje narativa od tog jednog na vrhu koji samo stavlja svoj potpis na materijal koji su mu drugi ljudi pripremili.
Sve te informacije koje dotični političar dobiva od svog tima, u velikoj mjeri formiraju njegove odluke. Javna je tajna da su ti timovi stručnjaka iza političara žarišta globalističkog utjecaja, no sve vise ima i političara koji sjede na visokim funkcijama u svojim matičnim državama iako su globalistički lideri, izašli iz škole WEF-a ili neke druge distributerske organizacije. Zanimljivo je da takvi nakon “školovanja” vrtoglavom brzinom napreduju i preuzimaju kontrolu nad vladama diljem svijeta.
