Pariz ponovno gori. Nasilni neredi potresaju francuske gradove dok prosvjedi zbog rastućih troškova života pretvaraju se u kaos. Pljačke. Podmetanje požara. Više od 2400 uhićenih. Deseci ozlijeđenih policajaca. Povijesne gradske vijećnice u plamenu. Ulice Pariza, Limogesa i drugih gradova su devastirane. Dok ljevičarski prosvjednici skandiraju slogane o “troškovima života”, plamen se diže iznad četvrti koje su nekoć bile simboli francuske slobode i kulture.
Neredi u Parizu: Sud o progresivnoj politici
Ovaj kaos predstavlja oštru i nepobitnu presudu desetljećima liberalne i progresivne vlade: taj politički projekt je potpuno propao. Masovne migracije nisu samo velikodušan humanitarni čin. One predstavljaju svjesno prihvaćanje sigurnosnog rizika. One su pokretačka snaga iza snažnog straha među konzervativcima da bi se europska civilizacija mogla promijeniti iznutra, što neki nazivaju “velikom zamjenom stanovništva”, a mnogi liberali teorijom zavjere.
Jean-Luc Mélenchon, vatreni političar koji pokušava politički profitirati od tih poremećaja, dugo je ostavljao dojam prezira prema tradicionalnoj Francuskoj, njezinoj religiji i nacionalnom ponosu, koje opisuje kao “bijele i ustajale”. On se zalaže za “novu Francusku” – mladu, urbanu, multikulturalnu, queer i probuđenu, odnosno usmjerenu na ideologiju koja se na Zapadu naziva “woke”. On utjelovljuje stav da ekstremna ljevica zapadne Europe nije prijatelj Europe. Ona je njezin neprijatelj.
U Španjolskoj je socijalistički premijer Pedro Sánchez pokrenuo legalizaciju boravka više od milijun ilegalnih migranata u zemlji, omogućujući im slobodno kretanje diljem Europske unije. Taj je potez izazvao ogorčenje, uključujući i u europskim političkim krugovima. Češki premijer Andrej Babiš nedavno je upozorio da bi, ako se ovaj trend nastavi, zemlje srednje Europe mogle biti prisiljene “braniti svoje granice” i rasporediti vojsku na njemačkoj granici.
Kriza u Ceuti, španjolskoj enklavi u sjevernoj Africi, gdje je prije samo nekoliko mjeseci oko 80.000 migranata pokušalo ući na teritorij Španjolske, predstavlja još jedno dramatično upozorenje na pritiske kojima su izložene europske granice.
Sanchez nije sam. On predstavlja širu bruxellessku eurobirokraciju: milijarde eura iz fondova EU ulijevaju se u medijske organizacije i nevladine organizacije koje potiču masovne migracije, dok ista ta birokracija pooštrava pravila Zakona o digitalnim uslugama i razvija inicijativu “Europski štit demokracije”, čime ograničava konzervativne glasove i potkopava integritet demokratskog natjecanja, prema kritičarima.
Rubiova vizija: Povratak zapadne civilizacije
Američki državni tajnik Marco Rubio prepoznao je ovaj izazov tijekom svoje europske turneje početkom listopada, koja je uključivala Island, Grčku i Portugal. Razgovori o obrani i energetskoj sigurnosti bili su važni, ali njegova ključna poruka došla je iz Atene, u sjeni Akropole.
Rubio je pozivao na obnovu Zapada. Zahtijevao je povratak veličini, samopouzdanju, civilizacijskoj vitalnosti, ponosu na kršćansku baštinu i nacionalni identitet, kao i “beskompromisno korištenje nacionalne moći”.
Kritizirao je nadnacionalne birokracije, masovne migracije, masovnu državu blagostanja za koju tvrdi da je potaknula društveni i ekonomski pad, “klimatski kult” i otvorene granice.
Svoj je stav još snažnije izrazio u veljači, na Münchenskoj sigurnosnoj konferenciji. Jesu li “kraj povijesti” i trijumf liberalne demokracije doista neizbježni? Ne, rekao je Rubio. To je bila zabluda. Prema njemu, Zapad mora izgraditi novo doba Zapada.
Donaldova Trumpova administracija ne priča samo o riječima. Ona radi. Financiranje se preusmjerava s globalističkih i “probuđenih” agendi na konzervativne glasove, think tankove i interesne skupine diljem Europe i svijeta.
Ako je Amerika spremna suprotstaviti se sve izraženijem zaokretu Europske unije prema demografskim promjenama koje konzervativci opisuju kao zamjenu stanovništva, politički autoritarizam i ekonomsku neodgovornost, onda to nije samo miješanje u europske poslove. To predstavlja snažan protupritisak, upravo ono što je europskim domoljubima sada potrebno.
Donald Trump je bio u pravu. Europi je potrebna promjena vlade. Europi je potrebna konzervativna revolucija.
Cijena liberalnog neuspjeha
Neredi, terorizam, širenje antisemitizma diljem Zapadne Europe, uništavanje velikih spomenika i stoljetne kulturne baštine – Ceuta i Pariz dramatična su upozorenja. Liberalni establišment pokazao se nemoćnim. Nije u stanju upravljati čak ni vlastitim gradovima. Europske je ulice pretvorio u ratne zone, a prijestolnice u simbole predaje.
Budimo jasni oko toga što je u pitanju. Europa je stoljećima bila središte zapadne civilizacije. Danas njezini temelji trunu pod teretom progresivnih dogmi. Otvorene granice potkopavaju nacionalnu koheziju. Država blagostanja potiče ovisnost o pomoći umjesto oslanjanja na sebe. Kult klime odvraća pažnju od stvarnih opasnosti. Bruxellesski birokrati reguliraju gotovo sve, osim priljeva stanovništva koji trajno mijenja demografsku sliku Europe.
Današnja Europa svjedoči širenju paralelnih društava u gradovima od Pariza do Stockholma. Prema autorima, statistike kriminala pokazuju da su određene migrantske skupine nesrazmjerno zastupljene među počiniteljima seksualnih napada, terorističkih djela i nasilja povezanog s bandama. Neuspješna integracija produbljuje ogorčenost. Kulturni sukobi pretvaraju se u nerede poput onih kojima svjedočimo danas. Antisemitizam je u porastu: sinagoge se napadaju, a židovske zajednice su meta napada i prijetnji. Prema ovom tumačenju, sve su to posljedice demografskih promjena koje ljevičarske elite predstavljaju kao “humanizam”.
Ipak, usred ovog očaja, pojavljuje se tračak nade. Patrioti se bude.
U Francuskoj, stranka Nacionalni skup Marine Le Pen dobiva sve veću podršku za politike temeljene na suverenitetu, zaštiti granica i obiteljskim vrijednostima. U Njemačkoj, Alternativa za Njemačku (AfD) dobiva na snazi. Diljem kontinenta, milijuni običnih Europljana dijele istu zabrinutost: naši su preci gradili katedrale, sveučilišta i državne institucije. Hoćemo li dopustiti globalistima i progresivcima da to nasljeđe predaju povijesti?
Konzervativna revolucija: Europski izbor i novo zapadno doba
Marco Rubio je u svom govoru u Ateni sažeo bit ovog izazova. Podsjetio je svijet da se Zapad nalazi na prekretnici. Može nastaviti slabiti, služiti interesima koji su mu neprijateljski nastrojeni ili skliznuti u potpunu beznačajnost.
Povratak kršćanskim korijenima jača obitelji i zajednice. Zdravi nacionalizam potiče odanost i spremnost na dijeljenje tereta. Suverenitet građanima vraća demokratsku kontrolu nad vlastitom sudbinom. To nisu nužno načela koja razdvajaju. Naprotiv, ona predstavljaju stupove koji su nekoć činili Zapad velikim.
Europska postignuća nisu se dogodila slučajno. Proizašla su iz kombinacije vjere, razuma i uređene slobode. Ako te temelje zamijenimo otvorenim granicama i “probuđenom” ideologijom, riskiramo dobiti Pariz kakav danas vidimo: goruće zgrade, paralizirane gradove i sve manje povjerenja među ljudima. Liberalni establišment pokazao se nesposobnim odgovoriti na izazove koji su pred njim.
Rubiova poruka je jasna: izgraditi novo zapadno stoljeće. To podrazumijeva jače borbene sposobnosti, odlučnost za obranu i politiku koja nacionalne države i njihove građane stavlja na prvo mjesto. Trumpova Amerika već funkcionira. I Europa, prema ovom gledištu, trebala bi slijediti isti put: suprotstaviti se globalističkim mrežama i liberalnim elitama.
Neredi su poslali poruku. Ceuta je pokazala što se događa na južnom frontu. Pariz je pokazao što se događa na domaćem frontu.
Zapadna Europa se mora probuditi i shvatiti da je liberalni eksperiment završio. Vrijeme samozadovoljstva i nedjelovanja je također prošlo. Borba za suverenitet, identitet i budućnost civilizacije već je započela.
Pitanje više nije mora li se Europa promijeniti, već hoće li njezini čelnici imati hrabrosti voditi tu promjenu.
