Prošlo je skoro sto godina od kada je izglasan 19. amandman američkog ustava, ali na mnoge se načine mi kao žene još uvijek moramo boriti za svoja prava.

Sve što smo kroz dugu povijest do sada postigle čini nas iznimno ponosnima, ali nas i motivira na daljnju borbu za naša prava, jer još mnogo toga trebamo postići. Sva naša dosadašnja postignuća podsjećaju nas žene na zajedničku nit koja nas veže, još od kraja 19. stoljeća iz vremena pokreta sufražetkinja i borbu za jednako pravo glasa muškaraca i žena.

Taj pokret bio je mnogo više od borbe za jednako prava glasa. To je bio pokret za jednakost u svim sferama života, uključujući naše neotuđivo ljudsko pravo na život, slobodu i sreću.

U ustanovi u kojoj radim (Guardian Angel Community Services) svakodnevno svjedočim činjenici da su upravo ta temeljna ljudska prava na život, slobodi i sreću, mnogima, nažalost, oduzeta, što me uistinu rastužuje. 

Ono što je mene oduvijek najviše motiviralo u životu bio je taj osjećaj da naša borba još nije gotova i da još mnogo toga moramo učiniti i ukazati na mnogo stvari koje su još uvijek izvan fokusa javnosti. Na njih trebamo neprestano ukazivati kako bi u fokus došlo ono što je uistinu bitno.

Jer, uvijek postoje stvari koje su van dometa naših pogleda, a znamo da postoje. Obzor je linija koja dijeli Zemlju od neba. Mi percipiramo tu liniju razdvajanja gledajući nebo i Zemlju i tu liniju koja ih razdvaja, ali, nemojmo razmišljati samo o stvarima koje su našem oku vidljive, već o svemu onome što je van dometa naših pogleda, a znamo da postoji. Ono što postoji ispod površine je ono što je najvažnije, a to obično ne možemo vidjeti prostim okom. Ono što je našem oku nedokučivo je ono što mene najviše zanima i motivira. Upravo je to ono za čime tragam cijeloga života i što želim nastaviti istraživati. 

Svakoga se dana pitam – što je to što se krije ispod površine? Što je to skriveno duboko u svima nama, što je to što nije vidljivo, a znamo da postoji? Što je to skriveno u svima nama, u drugima i u društvima i zajednicama u kojima živimo? To su pitanja koja me vode kroz život i daju mi snagu da nastavim tražiti odgovore na njih putem moga predanog rada.  

Ono što želim reći je to da je naprosto nevjerojatno što sve kao ljudi možemo postići kada udružimo naša srca i kada djelujemo svi zajedno. Moja je sreća što već punih dvadeset godina putem naše organizacije gotovo svakodnevno svjedočim čudima koja se događaju kada se udružimo u želji da pomognemo onima kojima je naša pomoć najpotrebnija. 

U sklopu sedam programa koje nudimo našim korisnicima, pomažemo tisućama na razne načine ugroženih i vrlo ranjivih, često istraumatiziranih odraslih ljudi, zlostavljanoj i zanemarenoj djeci i cijelim obiteljima. 

Imajmo na umu i to da često radimo i s invalidima, kao i sa žrtvama seksualnog zlostavljanja i obiteljskog nasilja. 

Osjećam se blagoslovljenom i iznimno sretnom što zajedno s timom mojih izvrsnih suradnika imam svakodnevno prigodu pomagati svim tim na razne načine ugroženim ljudima i vratiti osmijeh na njihova lica.