U SAD-u se već neko vrijeme ulažu napori (istraživanja i izvješća pokazuju da dobro napreduju), da se postigne učinkovita razina prikupljanja biometrijskih podataka ljudi.
Svrha je osigurati da se novorođenčad i mala djeca identificiraju i prate u zdravstvene svrhe, kao što je praćenje primljenih cijepljenja.
Nedavnu kliničku studiju o tome kako se to događa pomoću trenutno dostupne tehnologije objavila je Nacionalna medicinska knjižnica SAD-a.
Proveli su ga Sveučilište Kalifornije u San Diegu, meksički Universidad Autonoma de Baja California i Hospital Central, oba u gradu Tijuana.
Studija navodi da dok je odrasle relativno lako “obraditi” biometrijskom tehnologijom, isto ne vrijedi za malu djecu. Dakle, problem koji treba riješiti, u svijetu za koji autori studije vjeruju da “univerzalno” zahtijeva korištenje biometrije.
Studija je uključila 500 djece u Meksiku, praćena su dvije godine (od 2017. do 2019.), a toj su djeci i dojenčadi uzeti otisci prstiju kako bi se omogućilo ono što je poznato kao longitudinalno (gledajući promjene tijekom vremena u skupinama subjekata) biometrijsko prepoznavanje sustava.
Studija je otkrila da točnost biometrijske provjere ima stopu uspješnosti od 77 posto za bebe stare do tri dana, koristeći True Acceptance Rate (TAR), koja se penje na 96 posto za bebe stare četiri dana i starije.
I premda su dojenčad i mala djeca praćena za studiju bila angažirana vanjskim suradnicima, to jest Meksikancima, biometrijski uređaj koji je koristila studija razvijen je na Kalifornijskom sveučilištu u San Diegu.
Sada s ovim “optimističnim” rezultatima, oni koji stoje iza uređaja ne bi imali ništa protiv stvaranja prilika za unovčavanje.
Kako bi ga komercijalizirali, istraživači se udružuju s “guruima” za uzimanje otisaka prstiju, tvrtkom NEC.
