To sve je u razdoblju “traženja sebe”. Jednom kad se nađeš, postaneš svojevrsni promatrač, svjestan da uvijek imaš izbor što ćeš primiti na sebe, a što ne. U vrijeme vampirizma i zombizma ljudskih duša, kad se sve svodi na određenu otimačinu životne energije, jer smo je zaboravili stvarati sami, zaista treba biti pažljiv u odabiru društva u kojem se nalaziš.

Svjesnost gibanja energija među ljudima, donosi i znanje o zaštiti od utjecaja drugih i svjesnom “kupanju” u ozračjima drugih ljudi. Svijet ispod ovog vidljivog svijeta je mnogo življi, nego što možemo zamisliti. Ponekad nalikuje na skladan ples, na valcer ili tango, a često može nalikovati i na krvavu bitku “prsa o prsa”.

Jedina prava zaštita je Svjesnost. Zapravo, sve se vidi i osjeti, ako imamo odgovornost prema sebi i drugima i, naravno, hrabrost prihvatiti sve ono što se ispod vidljivog događa. Naravno da ćemo, iz neznanja, osjetiti i svojevrsni strah. Strah ima svoju obrambenu karakteristiku da čovjeku zatvori oči i da on ništa ili samo malo od toga vidi.

Ipak, ako se ne bojimo tog svijeta ispod vidljivog svijeta, ili skupimo dovoljno hrabrosti da priznamo kako on stvarno postoji, polako ćemo učiti prepoznavati istinu, autentičnost i iskrenost situacija i ljudi. Istina, iskrenost i autentičnost je veća, što se više poklapa vidljivi svijet s onim svijetom ispod vidljivog.

Neće nam samo intuicija raditi tako da nam duša šalje impulse u naše ljudsko, već ćemo to stvarno i vidjeti. I sve što je lažno, patvoreno, s pomaknutim uporištem iz ljudskog srca i duše na poziciju lažne slike koju ljudi prezentiraju drugima, jednostavno otpada. Rasplinjuje se i ostaje samo ono što je autentično.

U svemu tome bi se trebalo zaštiti. Samim sobom, Božjim zaštitama ili jednostavno stanjem Ljubavi. To je jedino pravo i zdravo. Čim nam se po glavi počinju motati misli osude, gađenja ili krivnje, pa iz srca počinju izlaziti razne loše emocije, možemo znati da se nismo dovoljno zaštitili od utjecaja drugih i isto tako – da nismo riješili svoje osobno unutarnje smeće.

Dakle, treba se prestati baviti drugima, jer onda svoje emocionalno i umno smeće natovarimo drugome, umjesto da se bavimo sami sa sobom. Možemo i zamoliti pomoć Nebesa, ljudi koji su svjesni ovoga ili samo popričati o tome u dobrom društvu. Naravno pazeći, da svoje smeće ne istovarimo u nekoga, tko nam se našao u blizini.

Bitan je način: ako govorimo nekome o svom unutarnjem smeću, moramo ga zaštititi svojom zahvalnošću, poštovanjem i ljubavlju. Nitko nije kanta za smeće… Ono što je zdravo i potrebno jest naš izbor kakvi ćemo biti i koga ćemo pustiti u svoje okružje.

Osjećaj zahvalnosti, poštovanja i ljubavi su jedini osjećaji koji bi morali postojati između ljudi. Tako se nećemo “navezivati” na nikoga i opterećivati sebe i druge. To je zapravo vrh međuljudskih odnosa i to zaista nije lako postići. Ali možemo bar svjesno tome težiti.