Čovjek kao biće čitavog svog života uči, tj. prima informacije. Njegova uvjerenja temeljena su upravo na tome kako je on vodio svoj život, kojim putem se kretao, do kakvih je saznanja došao, preciznije – kako se životno školovao i obrazovao.

Ogroman utjecaj na našu percepciju imaju informacije. Informacije grade osobna uvjerenja. Informacija ne mora nužno biti istinita, ali može biti društveno prihvaćena ili ne.

Ako su nam osnovni pojmovi jasni, onda dolazimo do toga što smo mi to zapravo naučili. Pitajmo se – kako smo to i s kojim informacijama godinama hranili naš mozak ili nam je to možda servirao netko drugi, na primjer sustav.

Pratili smo jedan put jer smo imali program. Program koji nas od malih nogu vodi s osobnim uvjerenjem da smo baš na tom pravom putu, da znamo što radimo, da su informacije koje smo dobili točne jer se za to školujemo i usavršavamo putem tih informacija.

Oslanjamo se na institucije jer su one postavile standard, i mi vjerujemo da predstavljaju istinu.

Čovjek koji dostigne svoj cilj, završi fakultet, magistrira, doktorira itd. uživa u društvu status kao uvažena ličnost, kao veliki stručnjak, čovjek od zvanja i znanja. Mali je broj onih koji u svom uspjehu i usponu mogu kontrolirati vlastiti ego.

Zamislite sada da jednoj takvoj osobi koja je skoro “čitav svoj život” posvetila školovanju, tj. prikupljanju informacija koje predstavljaju neko znanje i težinu, kažete da su njegove informacije netočne, da je pogrešan koncept, pristup te nauke, da je zapravo svo vrijeme bio na pogrešnom putu.

Jasno je da je to jako teško prihvatiti, biti toliko otvoren da primiš nova saznanja i shvatiš da je možda sve ono sto si radio sve te godine bilo gotovo uzalud i pogrešno, odnosno lažno. To mogu samo veliki ljudi sa čvrstim i ustrajnim karakterom.

Te ljude mogu i razumjeti, ali nešto teže shvaćam one ljude koji se u životu i nisu nešto posebno dokazali, ali se ipak busaju u prsa i sa punim pravom promatraju i rugaju se svojim neistomišljenicima, ljudima s drugačijim gledištem čija je percepcija različita od njihove, a da pri tom sebe smatraju prosvijetljenima.

U svemu tome dolazimo do činjenice da je ovaj naš mali svijet poprilično izmanipuliran i to nije tajna. Kao civilizacija stoljećima živimo u mraku iliti matrixu. No, svijetla strana današnjice i moderno doba, sve više čine da prava istina ipak ispliva na površinu.

Neke teze su se pomakle u korist dobra, sustav koji nas je održavao zombirane polako puca i prave informacije pristižu, i to upravo one koje su od uvijek predstavljale samo jedno, a to je istina.

Zlatno doba može se dogoditi samo ukoliko budemo uspostavili kolektivnu svijest. Rad na sebi, na svom egu, prije svega na svom duhovnom napretku dovesti će do toga da se situacija promjeni na bolje, kako vama tako i u okviru zajednice, odnosno čitavog društva.

Dakle, koliko je bitan kolektivni utjecaj, toliko je sve i individualno. Svaki pojedinac za početak treba pobijediti samoga sebe, pa tek onda može dati svoj doprinos sustavu, ali onom pravom, humanoidnom sustavu, ne ovom lažnom.

Jer, jedini način da se nešto promjeni na globalnoj i lokalnoj razini, jest putem naše sloge i jedinstva.