Jedna od blagodati europske pravne stečevine je i Obiteljski zakon u kojem je muškarac gotovo uvijek kriv, a žena gotovo uvijek žrtva.

Tako danas u Republici Hrvatskoj imamo razne udruge za zaštitu ženskih prava koje usko surađuju sa vlastodršcima i savjetuju im kako žene pravilno “zaštititi”. Također, kroz glasila se preuveličava gruba riječ muškarca prema ženi, dok se puno gore stvari koje žena napravi muškarcu razvodnjavaju i pravdaju.

Nedavno smo svjedočili tjelesnom nasilju od strane Briggite Macron nad njezinim suprugom Emmanuelom, inače francuskim predsjednikom. Da je situacija bila obratna, predsjednik više ne bi bio predsjednik jer bi morao podnijeti ostavku zbog obiteljskog nasilja, kao što bi dobio i kaznenu prijavu i osuđujuću presudu. Ovako, kada je žena udarila muškarca, slučaj je prebačen na šalu pa je u svemu tomu jedino bilo bitno kako gospođa gospodinu nije željela pružiti ruku dok je silazila sa zrakoplova.

Danas smo došli do toga da je Zapadni svijet pun mlakih muškaraca i oholih žena, što je najgora moguća mješavina. Ženi je sve (do)pušteno, a muškarcu su oduzeta gotovo sva prava. Naravno, pokazivati muškost ne znači tući ženu jer je to nepoštena borba zbog toga što žena nema tjelesnu snagu suprotstaviti se muškarcu, osim u iznimnim slučajevima, kao kod francuskog predsjedničkog para. Tu dolazimo i do činjenice da muškarci i žene nisu isti što ne odgovara raznim prodavateljima magle o jednakosti i ideolozima feminizma jer ne mogu podnijeti činjenicu da se muškarac i žena svojim razlikama upotpunjuju.

Tako je kroz povijest svećenik uvijek bio muškarac jer ne priliči ženi da kao žrtvu prinosnicu kolje ovna ili tele, dok s druge strane muškarac neće nikada biti vješt kao i žena u brizi oko djeteta pa mu ne priliči biti tetak u vrtiću.

U suvremenom svijetu sve je izmiješano pa novi naraštaji i ne znaju kako se živjelo prije, jer propagandni stroj stvara novo ime za novi naraštaj, kako se ne bi mogao poistovjetiti sa starim i naučiti nešto dobro, nego je svaki novi poseban pa mu stari i ne treba.

Velika nepravda se događa i na hrvatskim sudovima i centrima za socijalnu skrb gdje se sustavno uništavaju obitelji. Svi ti borci za ljudska, ženska i prava djece su se uvukli u sustav i danas donose odluke (većina njih niti su čovjekoljubivi, niti imaju obitelj, niti imaju djecu) kojima ruše obitelj kao temeljni stup društva. 

Kada neki muškarac napravi nešto nažao ženi, sudac istrage automatizmom ga šalje mjesec dana u istražni zatvor nevezano što je žena muškarcu napravila te izazvala reakciju.

Ona njega može uvrijediti ili udariti, ali neće ići u istražni zatvor, dok u obratnom slučaju muškarac ide u zatvor jer se sudac istrage boji da će njegova odluka izaći u javnost pa može imati problema. Ovako je lakše, on je svoje obavio i nije ga briga što dijete neće vidjeti oca mjesec dana.

Jedan takav slučaj dogodio se kada je bivši muž radi izrečene riječi svojoj bivšoj supruzi s kojom ima malodobno dijete, završio u zatvoru, iako mu je to bila prva prijava. Sudski postupak je tekao tako da je općinski sudac u Splitu dva puta donio oslobađajuću presudu za okrivljenika, ali tužiteljstvo se žalilo pa je slučaj prebačen u Osijek, gdje je sudac donio presudu od osam mjeseci zatvora. Kaznu je okrivljenik, inače mali obrtnik koji živi od rada svojih ruku, odslužio u zatvoru u Turopolju. Zbog nepromišljenog poteza majke njegovog djeteta i nerazumne odluke sudca/kinje, djetetu je oduzeto osam mjeseci druženja sa svojim ocem.

Međutim, prijetnju ubojstvom žene prema muškarcu u partnerskom odnosu DORH ne shvaća ozbiljno pa je ženi dovoljno u tom slučaju reći kako je bila npr. u depresiji dok je to izgovarala i tužiteljstvo neće tražiti pokretanje kaznenog postupka.

Kada pogledamo koliko smiješne kazne dobivaju dileri droge, krijumčari useljenika i korumpirani političari koji pljačkaju vlastiti narod, trebamo se zapitati zašto je to tako. U drugom slučaju, ženu koja je svoga nevjenčanog supruga ubola nožem dok je sjedio u fotelji te je nedugo nakon toga iskrvario, sud je nakon jednomjesečnog istražnog zatvora pustio da se brani sa slobode, što se u obratnom slučaju ne bi dogodilo, osim možda ako bi okrivljenik bio iz “ugledne obitelji”.

Prije nekoliko mjeseci, u javnost je sa svojim slučajem izašao mladi poduzetnik i politički aktivist Marijan Knezović. On je upoznao sve “blagodati” zagrebačkog sudstva i Centra za socijalnu skrb nakon što ga je bivša supruga s kojom ima malodobnog sina, ostavila uz prijavu za “psihičko nasilje”. 

CSS je zajedno sa Sudom donio sramotnu presudu kako otac dijete od nepune dvije godine može viđati sat-dva tjedno, uz prisustvo socijalnog radnika.

Naime, na odluku Općinskog suda u Novom Zagrebu Knezović je čekao više od deset mjeseci iako Obiteljski zakon propisuje da se o hitnoj privremenoj mjeri, kojom se regulira viđanje djeteta u slučajevima kada o tome treba odlučivati sud, mora odlučiti u roku od 30 dana. Problem je u tome što su sudovi prekrcani ovakvim slučajevima pa je vremenski nemoguće to izvesti. Knezović tvrdi da ga je bivša supruga optužila za nasilje, i to riječju, jer joj je tijekom jedne razmirice rekao: “Mislim da Sotona preko tebe uništava naš brak”, pritom joj pokazujući ulomak iz Biblije na koji se referirao. On tvrdi da je to jedini razlog zbog kojeg ga je bivša supruga prijavila policiji, što je poslije u presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu navedeno kao “psihičko nasilje u obitelji na štetu svoje supruge u prisutnosti maloljetnog djeteta” te je zbog te “uvrede” prekršajno kažnjen.

Knezović tvrdi da se obmane događaju na razini Centra za socijalnu skrb odnosno Hrvatskog zavoda za socijalni rad. Njegovu priču je objavio jedan list na svom portalu, ali je nitko od glavnih glasila nije prenio. Gore od toga, članak je nestao sa njihove stranice i više ga nije moguće pročitati. S obzirom da je Marijan Knezović podrijetlom iz Hercegovine, njegovu priču su prenijeli lokalni portali pa ju je moguće na njima i pronaći. Tako se on pita u svom jednom videu, tko je to toliko moćan da traži skrivanje nepoćudnih priča iz javnosti? Ovo je moralo doći iz vladajućih krugova jer takav utjecaj na glasila ima samo onaj koji ih hrani, a to je sustav. Nažalost, on nije jedini kojemu je odnarođeni i korumpirani sustav oduzeo ljudsko i roditeljsko dostojanstvo. U sličnom članku kojega je objavio isti list pojašnjava se kako nakon razvoda roditelja, samo jedan od deset očeva dobiva skrbništvo nad djetetom, i to samo ako majka ne želi dijete, odnosno ako ima teških umnih problema ili problema sa ovisnošću. Oštećenici upozoravaju da su državna tijela, od CSS do policije i Ministarstva obitelji, iznimno neprijateljski raspoložena prema očevima. Kada dođe do rastave, majka odvede dijete te se to uzima kao osnova za skrbništvo, a kada istu stvar napravi otac, to se tretira kao otmica. Postoji jedan predmet gdje je supruga čak pravomoćno osuđena za zanemarivanje djece i nasilničko ponašanje, a sud joj je ipak privremeno, dok traje brakorazvodni postupak, dodijelio skrb nad djecom jer je CSS tako preporučio.

U ovim slučajevima vidimo svo licemjerje sudstva i odvjetništva RH koje pokazuje kako se postupa prema okrivljeniku muškog spola, a kako prema okrivljenici ženskog spola.

Sve ovo dokazuje koliko je sustav loš i kako je objeručke prihvatio protuprirodnu doktrinu uvezenu od “naprednog i demokratskog Zapada”. 

Nedavno je vjeroučitelj i aktivist Ivan Pokupec upozorio da bi se neko društvo održalo, potreban je indeks rađanja najmanje 2.11, dakle više od dvoje djece po obitelji. Otkad se prikupljaju podaci, nijedno društvo nije uspjelo preokrenuti stanje kada bi se došlo do indeksa 1.9, dok se indeks od 1.3 smatra osudom na izumiranje. S indeksom od 1.47, Hrvatska ide prema točki s koje nema povratka. Pokupec zaključuje kako je pravo domoljublje prije svega drugoga- stvaranje stabilnih obitelji s 3+ djece.

Sve navedeno ima itekakav utjecaj na demografiju jer mladi Hrvati i Hrvatice slušaju i gledaju što se događa pa sve više gube povjerenje jedni u druge. Obzirom na stanje među mladima i sve manji broj živorođene djece, ne treba izučiti velike škole kako bi se zaključilo da kao narod ne idemo u dobrom smjeru i ne možemo biti mirni po tom pitanju jer matematiku se ne može lažirati niti uljepšati. Ako svake godine umre dvostruko više ljudi nego što ih se rodi, uzalud nam sav ponos na ono što je bilo jer nas uskoro neće biti.

Don Damir Stojić kaže kako je muškarac uvijek kriv pa kao muškarci možemo početi od toga da priznamo krivnju jer je naša mlakost dovela do toga da npr. gotovo svaki građanski prosvjed vodi žena. U Otkrivenju lijepo piše: “Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O da si studen ili vruć! Ali, jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta.” Mlakost je najveći problem suvremenog hrvatskog muškarca, a to je zato jer ne živi sakramentalni život i što se odao porocima. Kako će žena poštivati svoga muža i djeca svoga oca ako on sam sebe ne poštuje i ne živi svoje poslanje.

Prije više od sto godina Gospa je u Fatimi rekla kako će se posljednja bitka voditi oko obitelji i ako pogledamo što se danas događa i kakve su nam obitelji, uvidjet ćemo da je bitka u punom jeku i da je Neprijatelj u prednosti. Djeci je rekla da je Gospodin Isus odlučio dati svijetu posljednja dva lijeka protiv zla, a to su sveta Krunica i pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinu. Sve nam je rečeno što trebamo raditi, a da bi nam krenulo nabolje, Bog od nas traži suradnju.