Sad se već po naslovu neki od vas pitaju, šta je sad Krešo napisao? Ima li gdje da taj lik nije bio, šta da nije radio, s kim se upoznao, svjedočio događajima, a možda mu je i sam Homer diktirao Ilijadu?! Pa da, baš tako, uskoro ću napisati i svoje Evanđelje, Evanđelje po Kreši.
Dakle, ima tome oko 15 godina, nedugo nakon što sam došao u Zagreb. Radio sam u jednoj zaštitarskoj firmi na objektu u Jukićevoj, HZZO. Noćna smjena, ljetno doba, vrućina skoro pa cijelu noć. Malo kunjam na stepeništu koje je 4-5 metara do ulice u samom haustoru ulaza u dvorište objekta. Kad negdje oko pola dva u noći čujem topot trčanja, ali onog kao da netko trči za život. Čujem da je tu trka više ljudi odjednom. Prostruji mi:”pa tko se usudi trčat’ tako, a Jukićeva je tad bila sva grbava u onim starim kockicama – smrt za nogu u hodu, a kamoli u trku”?
Kad odjednom – trk stade, čujem deranje, viku, zapomaganje i pljas, pljas, pljas…netko nekoga udara – pomislim. Ali to se sve dešava na ulici, pod prozorom zgrade HZZO-a na nekih 10 metara od mene. Skočim s tih stepenica dole, izletim na ulicu, kad imam što vidjeti, njih pet od oko 20-25 godina mlate dečka uza zid, bitno manjeg nego su oni. Odmah povičem iz sveg glasa:”heej, heeeej” i ona petorica stadoše i u tren se razbježaše na sve strane. Jedan je, sjećam se, otrčao preko ulice, pa na nasip od željeznice, a drugi gore, dole niz Jukićevu.
Priđem dečku, krvavom, jedva stoji naslonjen uza zid, povijen, golobradi mladić. Pitam ga – Jesi dobro? Zamuckuje da su ga prebili, al’ da će oni vidjeti u Splitu. On se u takvom stanju još njima prijeti. Nevjerojatno! Kažem mu da dođe kod mene u objekt umiti se i doći k sebi, pa ćemo nazvati policiju. I tako je i bilo. Došla je policija, napravila zapisnik, a njega su odvezli sa sobom, pa na slijedeći vlak za Split.
Tu nam je ispričao da je išao s utakmice Hajduka iz Koprivnice. Da je s bratom izašao iz vlaka jer je trebao u Zagreb kod prijatelja prespavati, ali da su ih BBB sačekali i krenuli u trku za njima. Ova dvojica su pobjegli, a njega su sustigli tu u Jukićevoj. Imao je 17 godina. Bio je mršav i nekih 175 visine, po naglasku pravi Splićo. Mislim da je bio i malo pod cugom. Kasnije sam tek shvatio da sam i ja mogao dobiti batina od tih dečkiju jer sam se miješao. Nije mi to bilo bitno jer sam možda spriječio nešto puno gore. Takve tuče znaju biti smrtno pogibeljne.
Možda samo koji mjesec prije pitao sam jednog navijača iz BBB-a zašto toliko mrze Torcidaše i zašto se moraju tuči s njima? Odgovor je bio da će se uvijek s njima mlatiti jer je Torcida Šimića napravila invalidom. Tko je Šimić? Šimić je za one koji ne znaju stvarno bivši BBB koji je ostao invalid poslije udarca, mislim ciglom, na tekmi. Osobno sam ga slučajno upoznao jer živi selo do moje mame. Čovjek pojma nema da se neki zbog njegovog slučaja i dalje mrze i tuku i da im je to opravdanje, nakon tolikih godina. Da, to im je samo opravdanje, da nije to, bilo bi nešto drugo. Takvi uvijek imaju opravdanje.
I sad vas pitam, zašto država ništa ne radi preventivno na zaustavljanju sukoba između Torcide i BBB-a? Kolike masovne tučnjave i prije i poslije ove? Čemu? Zbog čega? Ni zbog čega. Zbog mladalačke i ljudske gluposti. Nekada prije se tuklo s Grobarima, Delijama…pa je bilo, “eto nacionalna mržnja”, što je također prizemno i pripada kategoriji najnižih strasti, ali zašto danas ide Hrvat na Hrvata? Čemu sad to? Jel’ nam to doista potrebno? Da, očito je potrebno. Onima na vlasti koji žive od “zavadi pa vladaj”. Sada će nama netko reći da to država ne može zaustaviti. Da ne može infiltrirati svoje ljude među jedne i druge i “snimiti” najradikalnije te ih staviti pod kontrolu?! Može, ali neće. Ili još gore, oni su njima već pod kontrolom, zato to i rade, jer to vlasti odgovara.
