Mnogi moćnici i zemlje diljem svijeta predlažu uvođenje i praćenje osobnog ugljičnog/karbonskog otiska. Prema njihovoj teoriji i mi bismo kao pojedinci, a ne samo korporacije, također trebali snositi financijske i ine posljedice stvaranja i ispuštanja CO2. Međutim, postoje potencijalno veliki problemi s ovakvim sustavom. Naime, u kombinaciji s digitalnom valutom središnje banke (CBDC), vaša vlada ne samo da može pratiti što kupujete, već vas i teoretski može ograničiti u kupnji određenih artikala i usluga, poput putovanja i slično.
U biti, ovdje se ne radi o zaštiti okoliša, ove predivne planete, već o izgradnji automatiziranog sustava kontrole, CO2 je samo izgovor. Da im je uistinu stalo do zaštite okoliša, vlasti bi radile na ograničavanju i potpunoj zabrani štetnih kemijskih i drugih spojeva, te na uvođenju prirodnih bio-razgradivih materijala, poput materijala i proizvoda od konoplje, o čemu smo opširno pisali OVDJE, OVDJE I OVDJE.
Pošto živimo u društvu u kojem je novac za većinu ljudi, poput zraka i vode postao esencijalan za život, omogućiti potpunu kontrolu nad vašim novcem je jednako kao dozvoliti vlastodršcima potpunu kontrolu nad vašim životom. Za većinu ljudi bez novca nema vode, hrane, medicinske pomoći ili krova nad glavom, stoga, nametanje i praćenje karbonskog otiska pojedinca putem digitalne valute omogućuje kontrolu pojedinca putem te iste valute.
Primjeri te i takve kontrole putem takvih ili sličnih sustava upravljanja jasno su vidljivi u komunističkoj Kini, a sve više i kod nas.
