Uz smijeh Bill Gates na ovoj snimci spominje i svoju tezu o ‘poroti koja bi odlučivala o nečijem životu, odnosno smrti’ govoreći o visokim troškovima liječenja pacijenata što po njemu nije uvijek prihvatljivo, već bi o tome trebalo vijećati. Da je bilo tko ovo izjavio bilo kada i bilo gdje, bilo bi jednako skandalozno i šokantno. Banalizirati i bagatelizirati na ovakav način nečije pravo na život… Što reći o tome?

Bill Gates s nevjerojatnom lakoćom priznaje kako je on u biti protiv toga da se nekome tko je terminalno bolestan produžava život uz visoke troškove liječenja. On svojim govorom, ciničnim izrazom lica i govorom tijela jasno pokazuje ne vidi smisao u spašavanju čovjeka koji će ionako umrijeti za nekoliko mjeseci, dok se učitelji istodobno otpuštaju (pa se ovdje još govori o izračunu toga koliko bi to bilo otpuštenih ljudi za spašavanje par mjeseci života jednog čovjeka), ali da bi za realizaciju te njegove ideje trebalo organizirati tzv. ‘porote smrti’, svojevrsne odbore koji bi putem javnih panel diskusija odlučivali o tome čiji život spasiti, a čiji ne, koje pacijente liječiti, a koje ne te koga treba otpustiti, a koga ne, što je, naravno, potpuno neprihvatljivo u društvenom smislu.

Nije tajna što moćnici misle o ulaganju u zdravstvo, a oni to niti ne kriju. Novac koji se koristi za održavanje na životu siromašnih i bolesnih ljudi po moćnicima bi se mogao puno bolje uložiti. Kako neizabrani vladari svijeta sve gledaju kroz prizmu novca, poručuju nam jasno i glasno kako život ima svoju cijenu i tako dolazimo do zaključka da bi po bogatim moćnicima pravo na život trebali imati samo oni ljudi koji ga mogu i platiti – u prijevodu oni sami, dok svima drugima predlažu da odustanu od svog prava na život ako ga nisu u stanju plaćati. Tko zna, možda imaju u planu naplaćivati nam najamninu za život…

Gates se otvoreno zalaže za ulaganje u rad i mlađe generacije te očito ne vidi nikakav smisao u trošenju novaca za liječenje starih i terminalno bolesnih ljudi jer po njemu u tome nema ničeg profitabilnog, ni progresivnog. Kada bi se moralo birati o ulaganjima na temelju nečije dobi, zna se što bi bila njegova odluka, da kojim slučajem on o tome odlučuje. Ovdje se radi o stavljanju na vagu nečije karijere, mladih godina i rada kao pogonskog goriva ovoga svijeta i nečijeg života kao takvog što je doista skandalozno. Ovo neodoljivo podsjeća na Rimsko carstvo i odlučivanje o poštedi nečijeg života s jedne strane te žrtvovanju nečijeg života s druge strane.