Bojim se jako malo. Pri tome mislim na jako malo od onih koji se smatraju probuđenima i osviještenima, a to su oni, među nama, koji kao kuže da je svijet u kaosu, da iz sjene konce vuku neki zli igrači, da živimo od medija nametnutu stvarnost, da je gotovo sve na svakom koraku laž i da nam se sprema sve gore… Ukratko, to su oni koji shvaćaju da postoji zavjera i ne stide se reći glasno da ju osjećaju i vide.
To je dakle početak osviještenosti i probuđenosti, shvaćanje da živimo u obmani, u matrixu koji nas drži zarobljenima. Ali šta je stvarna osviještenost? Jeli sama spoznaja dovoljna? Dobro znamo da nerijetko ponavljamo greške bez obzira na iskustva. Dakle, isto je i sa gore navedenim spoznajama. Ako ne živiš po tim spoznajama da ih koristiš kako bi poboljšao sebe i svijet oko sebe, nisi osviješten. Po meni, stvarna osviještenost je živjeti te spoznaje koje imamo. Živjeti svaki dan, svaki sat, svaku minutu i najvažnije svaki trenutak. A takvih nas je jako malo. I sebe računam u “nas”, da se razumijemo, ni sebe ne smatram osvještenijim od drugih.
Dati ću samo jedan primjer “onesviještenosti” na izgled osviještenih. Svi dobro znamo da nam se stalno servira igra “zavadi pa vladaj”. Ali i pored te spoznaje mi opet lako nasjedamo i olako nas se privodi u torove, a torovi su početak bezrazložnog rata sa drugim torovima dok nam se opet iza leđa igraju igre. Pa da, zato nas se i zavađa da ne vidimo igre koje igrači igraju ispod žita. Naši igraju polufinale SP-a u nogometu. Neki svećenik na misi pozove na molitvu za dobar rezultat naše repke. Kome? Ako se stvarno mole Ocu nebeskom, Stvoritelju neba i zemlje, znači onome koji je jedini bog svih nas, dakle i Argentinaca. Pa zar stvarno netko misli da bi taj i takav bog volio nekoga više i zbog toga i zbog molitve mu podario pobjedu?!
Ja osobno ne idem na misu, nikada, ali da sam bio u crkvi kad je svećenik na takvu molitvu pozvao ili bih bez riječi izišao van ili bih se ustao i objasnio njemu i svima zbog čega smatram da je to blago rečeno blasfemija i teško krivovjerje. Naravno, nitko to nije napravio od tih velikih vjernika. A znate zašto nije? Jer su robovi matrixa u kojem crkva zauzima izuzetno važno mjesto ispiranja mozga a oni ju slijepo slijede i u nju zadivljeno gledaju kao šiparica u dečka kojeg obožava.
A takvih je među nama koji se trudimo biti osviješteni jako, jako veliki broj i nerijetko su najglasniji u svojoj navodnoj borbi protiv zavjere, prevare, obmane…Da, samo oni tu zavjeru vide svugdje samo kad im dođe do njihovih “svetinja” kao što su “Bog, domovina, grb, zastava, vjera, nacija, ideologija…”
Tada zavjeru više ne vide niti ne čuju i tad su opet samo dio čopora koji i dalje traži žrtvu po nalogu s dalekovidnica, portala, tiskovina, oltara…
Osviještene u Hrvatskoj, realno, možemo svijećom tražiti.
