Književnik iz doba renesanse, Niccolo Machiavelli, izrekao je poznatu rečenicu: „Cilj opravdava sredstvo“, što zapravo znači da je nebitno na koji način ćeš nešto postići, pri čemu moral, čovječnost i suosjećanje za drugoga bivaju potisnuti u drugi, treći plan. Ako sve to nije važno, a ostvarivanje vlastitog interesa, najčešće materijalnog, uvijek je na prvom mjestu, mnogi neće zazirati od krađe, manipuliranja i čak ubijanja, u cilju postizanja ciljeva koji se promoviraju unutar našega potrošačkog formata društva, u kojem vlada stalna borba za dominaciju, natjecanje, utrka za resursima.

Kriminal je danas ugrađen u sve pore našega društva, tako da mu svjedočimo na najnižoj razini, npr. krađe po dućanima, ali i na najvišima: od strane država, korporacija, banaka i raznih struktura koje nikad nisu ni marile za čovjeka, već samo za profit. Reklo bi se da su poštenje, čovječnost i pomoć ljudima u nevolji zastarjele kategorije, potisnute stvarnošću koja nas tjera da u drugima vidimo konkurenciju u borbi za opstanak. Ustavi, zakoni i Božje zapovijedi često nisu dovoljno jaki da se odupru želji čovjeka za grabežom, uz često opravdanje: „Svi to rade, zašto ne bih i ja? Ako ne ukradem ja, ukrast će netko drugi“. Pošten čovjek, koji ne preživljava na račun drugoga, često je smatran naivcem od strane onih koji radije biraju novac u ruci nego životnu radost na grani, smatrajući da si u nemilosrdnoj tržišnoj utakmici ne mogu priuštiti luksuz čovječnosti.

A što drugo i očekivati od „običnih ljudi“, ako se strukture vlasti ponašaju na način da sve više i sve češće svom narodu guraju ruke u džepove? Razni porezi, dadžbine, dozvole za ovo ili ono, opravdavaju se potrebama da država osigura svoju financijsku stabilnost, iako je iz godine u godinu sve zaduženija, unatoč sve maštovitijim izlikama za otimanje sredstava ljudima koji još uvijek vjeruju u dobre namjere ekipe na vlasti. Kriminal na najvišim instancijama je nešto što se već podrazumijeva, tako da čak i stariji ljudi, prepuni životnog iskustva, zdravo za gotovo prihvaćaju postojanje gladi, neimaštine, beskućništva, a normalnom smatraju utrku u naoružanju, sve veći broj bolesti usprkos sve većem broju lijekova i ostale apsurde društva u kojem živimo. Kriminalci na vlasti često uživaju zaštitu organa prisile, a mi i dalje vjerujemo da je sve to za naše dobro.

Kada se za nekoga kaže da dobro živi, gotovo uvijek se u vidu ima njegova materijalna situacija. Ako je netko „ambiciozan“, najčešće se misli na njegovu čvrstu usmjerenost na uzdizanje na društvenoj ljestvici. A ako je materijalno najviša vrijednost, onda znači da će „uspješni“ i „ambiciozni“ vjerojatno dobro plivati u moru korupcije i parazitirati na društvu u kojem se gleda koliko je netko nekome koristan, a ne njegove istinske ljudske osobine (dakle one prevaziđene). U državama koje smatramo najrazvijenijima kriminal je također najrazvijeniji, a svjetski megagradovi postali su opasni za večernju šetnju. S druge strane, najkrupniji kriminalci rijetko završavaju iza rešetaka. Sve veća zatvorska populacija sačinjena je uglavnom od „sitnih riba“, dakle najslabijih i najmanje zaštićenih ljudi, dok se procesuiranje velikih igrača izbjegava ili pokrenute istrage bivaju pometene pod medijski tepih ili „slučajno“ padnu u zastaru. Sve očitija kriminalna hobotnica svoje pipke širi bez straha za svoj opstanak, dok god preko svojih struktura ljude drži u neprestanoj borbi za novac (kojeg sama tiska i određuje mu vrijednost). Dok nam se prodaju priče o nekakvim imaginarnim svetinjama, istinske kriminalce ne zanimaju narodnost, religija, niti koji će klub osvojiti „Ligu prvaka“. Kriminal počinjen od obične populacije je smiješno malen u usporedbi s onim koji vrše međunarodne institucije, korporacije i vlade nekih zemalja. Vlasnik kafića koji utaji 2 eura će nastradati, ali bombardiranje i ubijanje stotina tisuća ljudi (npr. u Iraku) je u skladu sa zakonom, dakle kriminala nema.

A je li čovječanstvo zaista osuđeno na borbu za goli opstanak u bezočnoj međusobnoj otimačini, neprestanim sukobima i konstantnom strahu od nečega? Može li se stati na kraj sunovratu društva na razinu čisto životinjskih nagona? Postoje li kroz povijest primjeri mirnog suživota, bez ratova, nasilja i pljačke? Postoje, samo što vladajućim strukturama nije u interesu da o njima djeca uče u školi. Ne moramo ni ići dalje od naših krajeva. Vinčanska kultura je bila upravo primjer tipa društva kojega ovdje promoviramo. Kada se kao glavne vrijednosti određuju život i zdravlje čovjeka, a sve uz rukovođenje savješću, moralom i idejom da smo svi jednako vrijedni, društvo ne može biti drugačije nego idealno za razvoj osobina koje nas razlikuju od životinja. U društvu u kojem imaš sve što ti je neophodno za lagodan život niti ne postoji potreba za kriminalom, a umjetno stvorena želja da se živi na račun drugoga sama od sebe nestaje, kao što i ratovi nestaju kad nema neprijatelja. 

U potrošačkom formatu, u društvu natjecanja, uvijek je netko na gubitku. Stoga ljudi, da ne bi bili gubitnici, svoju dobrotu i čovječnost drže potisnute negdje duboko u sebi, da bi lakše plivali u bari krokodila, gdje jači kači. Kreativno društvo bit će postavljeno na sasvim druge temelje. Osim što će svatko imati osigurane osnovne životne uvjete, želju za kriminalom dodatno će suzbiti i tehnologija koja postoji i danas, ali vladajućima nije u interesu da se uvede. To se prvenstveno odnosi na višenamjenski kompleks „Voshod“, stvoren od tvrtke XPNRG, koji svojom pravilnom primjenom u potpunosti isključuje mogućnost „zamračivanja“ jedne jedine lipe, čineći poslovanje svake tvrtke, službe, države apsolutno transparentnima. „Voshod“ je potpuno besplatno ponuđen svakoj državi koja uvede Kreativno društvo. Pogađate – zainteresiranih nema. Jedna velika država, kao što je SAD, samo na optimizaciji proračuna, osoblju i restrukturiranju državnih službi mogla bi uštedjeti dvije i pol tisuće milijardi dolara proračunskih sredstava godišnje. Međutim, onda taj novac ne bi završavao u privatnim džepovima, što ne bi bilo u skladu s temeljima potrošačkog formata. Zaista je vrijeme da se osvijestimo i prepoznamo očigledno: kriminal sve više postaje naša svakodnevica i u okvirima konzumerističkog formata nikada neće biti iskorijenjen.

Ovdje ne želimo razapinjati ljude koji su ogrizli u kriminal, jer oni se samo pokušavaju prilagoditi pravilima ove surove igre. Čovjek nije zao u svojoj suštini, on je suosjećajno, savjesno biće, a zlodjela je „izučio“ u borbi koja se nameće u potrošačkom formatu društva. Duša svakog kriminalca zapravo vapi za pomoći i sigurno će u Kreativnom društvu doći na svoje, kad čovjek shvati da gomilanje materijalnog bogatstva nikome nije donijelo dugotrajnu sreću. Krajnje je vrijeme da stvorimo društvo u kojem će čista savjest i miran san biti „tražena roba“, a poriv za vršenjem kaznenih djela ugašen. Svatko od nas zapravo želi živjeti u ozračju sigurnosti i zaštićenosti, gdje nitko neće biti iznad zakona. Kreativno društvo svojim temeljima u potpunosti eliminira preduvjete za kriminal i ostala devijantna ponašanja, koja kao pojmovi ostaju u ropotarnici povijesti, kao vječni podsjetnik na situaciju u kojoj se možemo naći kad zaboravimo što znači biti Čovjek.

Stoga vas pozivamo da se pridružite volonterima diljem svijeta u naporima da ideju Kreativnog društva predoče što većem broju ljudi ili nas barem podržite na našoj web-stranici. Ako smatrate da je ova priča previše lijepa da bi bila ostvariva, zapitajte se zašto tako mislite. Tko nam brani da živimo u društvu altruizma, solidarnosti, društvu dostojnom čovjeka? Ako tako odlučimo, tako će i biti. Iskrena želja i rad od srca mogu puno toga ostvariti, a ono što se jučer činilo nemogućim, danas biti stvarnost.