Za početak prije nego krenemo na priču bih svakako htio napomenuti kako sam vrlo vjerojatno prvi, a možda i jedini čovjek na svijetu koji je na svojoj koži tetovirao ovog izvanzemaljskog ambasadora koji je posjetio zemlju, a dolazi iz sazviježđa Orion.
Slučaj Roswell
Dakle, sve je započelo jednog mirnog ljeta 1947 godine kada je uspavani gradić Roswell u Novom Meksiku doživio nešto što je zauvijek promijenilo živote ljudi na zemlji. Naime, ono što je započelo kao naizgled običan dan brzo se pretvorilo u ključni trenutak u povijesti istraživanja izvanzemaljaca – trenutak koji će potaknuti desetljeća nagađanja i tajnovitosti.
Dana 8. srpnja 1947., zračna luka Roswell Army izdala je priopćenje za javnost u kojem se navodi da su pronašli “leteći izvanzemaljski disk” s ranča u blizini Roswella. Ova izjava, koju je dao časnik za informiranje baze, poručnik Walter Haut, poslala je valove šoka diljem zemlje. Međutim, uzbuđenje je bilo kratkog vijeka. Već sljedećeg dana vojska je povukla izjavu, tvrdeći da su ostaci samo meteorološki balon. Ovaj nagli zaokret samo je dolio ulje na vatru rastućim teorijama.
Povijesni kontekst
Kako bismo shvatili utjecaj incidenta u Roswellu, bitno je razmotriti kontekst tog razdoblja. Amerika nakon Drugog svjetskog rata bila je upletena u paranoju Hladnog rata, a i javnost i vlada bile su oprezne prema špijunaži i tehnološkim prijetnjama. Početak atomskog doba donio je povećan interes za neidentificirane leteće objekte (NLO) kao potencijalne glasnike izvanzemaljske inteligencije ili naprednih neprijateljskih zrakoplova. Roswell nije bio samo priča o padu, već događaj koji je odražavao suvremene tjeskobe oko tehnologije i nepoznatog.
Ključne figure u misteriju
Jedna od središnjih figura u priči o Roswellu bio je rančer Mac Brazel, koji je otkrio neobične krhotine na svom imanju. Iako u početku znatiželjan, Brazel se ubrzo našao upleten u vojne istrage i predmetom intenzivnog ispitivanja. Major Jesse Marcel, obavještajni časnik koji je prvi rukovao olupinom Roswella, kasnije je postao zagovornik teorije da je pad uključivao nešto daleko značajnije od meteorološkog balona. Marcelova svjedočanstva, ispunjena živopisnim opisima čudnih materijala, bila su ključna u potvrđivanju perspektive drugih teorija.
Razotkrivanje teorija
Tijekom godina, brojne teorije su se kristalizirale oko incidenta u Roswellu. Najpopularnije tvrdnje su da je vojska pronašla izvanzemaljsku svemirsku letjelicu, a možda čak i izvanzemaljska tijela, koja su potom sakrili od javnosti. Zagovornici ove teorije pozivaju se na navodna priznanja na samrti i vladine dokumente koji potkrepljuju njihove tvrdnje.
S druge strane, skeptici tvrde da je pad zrakoplova u Roswellu doista bio dio tajne operacije poznate kao Projekt Mogul, koja je uključivala balone na velikim visinama dizajnirane za otkrivanje sovjetskih nuklearnih testova. Ovo objašnjenje tvrdi da je cilj tajnosti bio očuvanje nacionalne sigurnosti, a ne skrivanje dokaza o izvanzemaljcima.
Nedavni razvoj događaja i dokazi
Interes za incident u Roswellu ponovno je porastao 1990-ih kada je američka vlada objavila izvješća u kojima je ponavljala priču o meteorološkim balonima i objašnjavala ulogu Projekta Mogul. Međutim, ta izvješća nisu puno utješila one koji vjeruju u zataškavanje.
Posljednjih godina, deklasifikacija više dokumenata povezanih s NLO-ima kao dio vladinih inicijativa za transparentnost udahnula je novi život misteriju. Iako nijedan od ovih dokumenata nije potvrdio aktivnost izvanzemaljaca, oni sugeriraju da je vlada bila više angažirana oko fenomena NLO-a nego što je prethodno priznavala.
Nasljeđe Roswella
Bilo da ste vjernik ili skeptik, incident u Roswellu i dalje zaokuplja kolektivnu maštu neupućenih ljudi. Služi kao simbol njihove vječne potrage za razumijevanjem našeg mjesta u svemiru i potencijala za život izvan naših zemaljskih granica. Više od izoliranog incidenta, Roswell je podsjetnik na snažnu mješavinu ljudske znatiželje, tajnovitosti i trajne privlačnosti nepoznatog.
Dok nastavljamo gledati u zvijezde, razmišljajući o tome što bi se moglo nalaziti iza njih, incident u Roswellu ostaje značajno poglavlje u priči o ljudskoj potrazi za odgovorima usred golemog kozmičkog krajolika.
Vjerojatno se svi sada s pravom pitate Je li se NLO doista srušio tijekom slijetanje u Roswellu u Novom Meksiku 1947. godine, samo da bi ga vlada SAD-a potom zataškala? Pa, idemo zajedno rasvijetliti cijeli taj slučaj i okušati doći do prave istine i onoga što se doista toga dana tamo dogodilo.
U Roswellu, u Novom Meksiku, doista postoji svemirski brod koji izgleda poput letećeg tanjura. Tisuće vozača svakodnevno prolaze pored njega, a stotine ljudi ulaze unutra. Nalazi se na North Main Streetu u ovom jugoistočnom gradu Novog Meksika, a njegova metalna obloga sjaji dok se kupa u sjaju sunca. Njegova neonska rasvjeta probija se kroz mrežnicu onih koji ga gledaju tijekom večeri i prilično ga je teško ne vidjeti i diviti mu se. Uostalom, osim njegovog upečatljivog izgleda, tko ne poželi s vremena na vrijeme pojesti hamburger? Tako je: ovaj svemirski brod jedan je od McDonald’sovih restorana u gradu.
Zašto je uopće ova zgrada tako oblikovana? Nije toliko daleko od mjesta misterioznog incidenta koji se dogodio 1947. – dana kada je gore spomenuti rančer otkrio krhotine razasute oko svog pašnjaka, što je potaknulo nagađanja da se tamo srušio neidentificirani leteći objekt ili NLO .
Početkom srpnja 1947., William Brazel se probudio za normalan radni dan na ranču JB Fostera u okrugu Lincoln u Novom Meksiku, 120 kilometara sjeverno od Roswella, kada je otkrio nešto šokantno. Na ranču je pronašao “veliko područje sjajnih ostataka sastavljenih od gumenih traka, aluminijske folije, prilično čvrstog papira i štapića”, rekao je Brazel u članku objavljenom 8. srpnja 1947. u Roswell Daily Recordu.
Brazel nije čuo za leteće tanjure – barem ne do tada. Međutim, viđenja su se u to vrijeme sve češće javljala. Dana 24. lipnja, pilot Kenneth Arnold tvrdio je da je vidio devet neidentificiranih objekata “kako lete poput tanjura preko vode” u blizini Mount Rainiera u Washingtonu. Arnold je procijenio da su objekti letjeli brzinom od oko 1200 milja na sat (1930 kilometara na sat), kako je Arnold izvijestio u East Oregonianu, ali u to vrijeme nije bilo poznatih letjelica koje bi mogle postići te brzine. Zrakoplovstvo je također reklo da nema novih eksperimentalnih aviona ili vođenih projektila koji bi odgovarali takvom opisu, prema izvješću američkog Ministarstva obrane. Ta je priča postala vijest na naslovnicama, a rođen je izraz “leteći tanjur”, unatoč tome što je Arnold opisao leteće objekte kao polumjesečaste”, prema New Scientistu.
Zemlja je ubrzo postala zauzeta, kako je otkrio Brazel. Do 7. srpnja, policajci i astronomi navodno su bili uznemiravani zbog daljnjih izvješća, ovaj put od strane ljudi iz New Yorka i drugih istočnih država, i to je bio dan kada je Brazel odlučio poduzeti akciju. Prema časopisu Smithsonian, osobno je predao kutiju nakupljenog otpada, koji je sakupio uz pomoć supruge i dvoje djece, šerifu Georgeu Wilcoxu iz Roswella.
Do tada se već govorilo o nagradi za svakoga tko pronađe jedan od ovih neidentificiranih letećih objekata. U Roswell Daily Chronicleu, Brazel je navodno “povjerljivo šapnuo” da bi njegov nalaz mogao biti jedan od letećih diskova, pa je jednako zainteresirani Wilcox kontaktirao pukovnika Williama Blancharda, zapovjednika zračne luke Roswell Army Air Field (RAAF), koji je poslao agente na mjesto događaja kako bi prikupili preostali materijal.
Ono što se sljedeće dogodilo učvrstilo je ideju da su krhotine ostaci izvanzemaljske svemirske letjelice. Prema knjizi Davida Clarkea “The UFO Files: The Inside Story of Real-Life Sightings”, koju je 2012. objavio Bloomsbury, časnik za odnose s javnošću RAAF-a Walter Haut izdao je priopćenje za javnost 8. srpnja: “Mnoge glasine o letećem disku postale su stvarnost kada je obavještajni ured 509. bombarderske skupine Osme zračne snage, zračne luke Roswell Army, imao sreću doći u posjed diska zahvaljujući suradnji jednog od lokalnih rančera i šerifovog ureda okruga Chaves”.
To je objavljeno u Roswell Daily Recordu uz vijest da je bojnik Jesse A. Marcel bio obavještajni časnik poslan na mjesto događaja. Otišao je s časnikom Protuobavještajnog korpusa Sheridanom Cavittom, ali se na povratku okrenuo svojoj kući, izvukao nekoliko kutija s krhotinama koje je ubacio u prtljažnik automobila i pokazao ih svom desetogodišnjem sinu Jesseju Jr. Jedan od predmeta navodno je imao oznake nalik hijeroglifima, nešto što je dječaku ostalo u sjećanju.
No, jednako brzo kao što je uzbuđenje zbog otkrića raslo, vojska je poduzela brzu akciju kako bi opovrgnula priču. Već sljedećeg dana, nedugo nakon što su vladini znanstvenici počeli pristizati na mjesto događaja, u Corsicana Daily Sunu se tvrdilo da su ostaci zapravo od srušenog meteorološkog balona, a Marcela su zamolili da ga se fotografira na konferenciji za novinare s navodno pronađenim ostacima. I to je bilo to, slučaj zatvoren – ili su barem svi tako mislili.
No interes je ponovno počeo rasti. Godine 1978. nuklearni fizičar, autor i istraživač NLO-a Stanton Friedman intervjuirao je Marcela, koji je rekao da otkriće učinjeno 31 godinu ranije nije s ovog svijeta te da mu je vlada naredila da šuti. Friedman je ponovno proučio incident i tražio druge svjedoke, a njegov rad inspirirao je Charlesa Berlitza i Williama Moorea da napišu djelo “Incident u Roswellu”, objavljeno 1980. Njihov zaključak bio je jednostavan: došlo je do velikog zataškavanja.
Zavjera o letećem tanjuru počinje
U to vrijeme u svijetu su se događale i druge stvari. Posebno su se upravo pojavili znanstvenofantastični filmovi “Ratovi zvijezda” i “Bliski susreti treće vrste”, a – kako je izvijestio The Times – studije od tada sugeriraju da viđenja i vjerovanje u NLO-e rastu kada se pojave popularni filmovi i TV emisije. Ipak, svjedočanstva o tom danu 1947. godine su se pojavljivala i nastavila su stizati dugi niz godina.
Glenn Dennis nazvao je telefonsku liniju za pomoć ubrzo nakon epizode “Neriješenih misterija” koja je govorila o incidentu u Roswellu emitirane 1989. godine . Prema časopisu TIME , predložio je da je prijatelj koji je radio kao medicinski tehničar na vojnom aerodromu Roswell vidio tri tijela izvanzemaljaca. Ali prava bomba dogodila se 1994. godine. Je li moguće da su ostaci doista od izvanzemaljske letjelice?
Prema američkim zračnim snagama, ne. Priča o meteorološkim balonima nije bila istinita, ali nije bila namijenjena skrivanju činjenice da su mali zeleni ljudi posjetili Zemlju. Olupina je zapravo pripadala tajnom projektu koji je na balonima na velikim visinama nosio mikrofone kako bi se mogli detektirati zvučni valovi generirani sovjetskim atomskim bombama. Nazvan Projekt Mogul, navodno se provodio između 1947. i 1949. Štoviše, tvrdilo se da su baloni bili izrađeni od neobičnog materijala – vrste koja bi se lako mogla zamijeniti za NLO. Dakle, slučaj zatvoren? Nimalo.
„Stalno promjenjivi izvještaji doveli su do neizvjesnosti“, rekao je putem e-pošte Kenneth Drinkwater, viši predavač psihologije na Sveučilištu Manchester Metropolitan u Velikoj Britaniji, specijaliziran za anomalije i paranormalno. „Prva poruka koja je poslana bila je nejasna. Zatim su promijenili poruku i to je dovelo do sumnje da se nešto događa i da se prikriva. To stvara osjećaj da se nešto skriva od šire populacije, što dovodi do nagađanja o mogućoj zavjeri i moguće izvanzemaljskoj tehnologiji.“
Zato su dosjei Roswella u očima mnogih otvoreni, a istražitelji pridaju veliku vrijednost svjedočanstvima onih koji su tamo bili, mnogi od njih ugledni vojni djelatnici. „Svaki član Blanchardovog višeg osoblja, s jednom iznimkom, sugerirao je da je letjelica izvanzemaljskog podrijetla“, rekao je za All About Space Kevin D. Randle, umirovljeni potpukovnik američke pričuvne vojske koji je služio u Vijetnamu i Iraku. „Major Edwin Easley, zapovjednik baze, rekao mi je, kada su ga pitali idemo li pravim putem – što znači izvanzemaljskim – da to nije pogrešan put.“
“Jedina iznimka” je Cavitt, umirovljeni potpukovnik Zračnih snaga koji je pratio Marcela do mjesta s krhotinama. Njegovo pažljivo svjedočenje sugerira da se ništa neobično nije dogodilo. Rekao je da mu nitko iz vlade nikada nije prijetio i da krhotine nisu bile previše razasute. Ipak, istraživači NLO-a kažu da ako su ostatci bili Projekt Mogul, onda ovo svjedočenje ne zvuči istinito. Mogulski nizovi bili su veliki, pa bi i polje krhotina bilo veliko.
„Svi se slažu da je nešto palo u Roswellu, ali ne postoji zemaljsko objašnjenje“, rekao je Randle za All About Space. „Projekt Mogul ne uspijeva jer nam dokumentacija govori da je let broj četiri – navodni krivac – otkazan. Nije poletio. Sva druga objašnjenja također su propala: Nije bila zrakoplovna nesreća, nije bila raketa s White Sandsa niti običan meteorološki balon.“
Tijekom proteklih 40-ak godina pojavile su se nove tvrdnje i novi tragovi, što je doprinijelo misteriju i održalo dosjee Roswella živima. Istražitelj NLO-a Calvin Parker, na primjer, nedavno je govorio o svom vremenu s Marcelom prije nego što je umro 1986. godine, tvrdeći da je Marcel otkrio da je sakrio tri komada metala s mjesta nesreće u gornjem dijelu bojlera u svojoj kući. Međutim, nikada nisu pronađeni.
Mnogi istraživači NLO-a žele naglasiti da ne uzimaju svako svjedočanstvo zdravo za gotovo. Randle je prethodno rekao da se Dennisov kredibilitet mora odbaciti zbog nedosljednosti te je za All About Space rekao da se iskazi vojnog osoblja ne prihvaćaju samo zbog njihove pozadine. „Postoje neki vojni svjedoci koji su diskreditirani jer su se umiješali u priču“, napisao je Randle putem e-pošte. Isto tako, postoje i civilni svjedoci koji su uvjerljivi.
„Postoje neki vrlo vjerodostojni civilni svjedoci, poput Brazela i Frankieja Rowea“, rekao je Randle. Rowe je svakako zanimljiv slučaj. O nesreći joj je ispričao otac, vatrogasac, koji je opisao stvorenja koja je vidio. Prema Randleu, Rowe je rekla da su joj pokazali ostatke s mjesta nesreće, ali da joj je država rekla da šuti. Kaže da postoje dokazi da joj je telefon prisluškivan. Ali od svih svjedoka, je li prevelika težina pridana Marcelovom iskazu?
„Da je Marcel bio samostalan, onda bi ovdje bilo nekih stvarnih problema, ali on nije. Postoje mnogi vjerodostojni svjedoci – muškarci koji su postigli visoki vojni čin, muškarci i žene koji su bili istaknuti u svojim zajednicama – koji vjeruju da je letjelica bila izvanzemaljska“, rekao je Randle. „Pokušali smo eliminirati lažnjake od onih koji su imali informacije za dati. Neki od tih lažnjaka su nas neko vrijeme varaili, ali dugoročno smo mi istražili slučaj i uklonili mnoge od tih kažnjaka, iako na temelju dokaza, a ne uvjerenja da nema posjeta izvanzemaljaca. Poanta je u tome da su Marcela podržali drugi visokorangirani časnici i mnogi civili koji su bili dio slučaja. Marcel je ispričao što je vidio i učinio, a u njegovom svjedočenju bilo je malo uljepšavanja.“
Randle se pojavio u dokumentarcu ” Roswell: Prvi svjedok “. Prati istrage bivšeg operativca CIA-e Bena Smitha o Roswellu, a ključni dio serije je dnevnik pronađen u Marcelovom posjedu za koji se isprva mislilo da ga je on napisao.
Nagađanja se nastavljaju: Je li letjelica bila izvanzemaljskog porijekla?
Pokazalo se da dnevnik – koji se sastojao od citata, tekstova pjesama i šala – može biti datiran u vrijeme incidenta u Roswellu, ali rukopis nije odgovarao Marcelovom. Smith je razmišljao zašto je bivši vojni časnik zadržao dnevnik, a nagađalo se je li možda sadržavao kod. Međutim, ako jest, nisu ga mogli dešifrirati ni najbolji umovi, prema dokumentarcu.
Smith je također pokušao otkriti što je napisano u dokumentu koji je tijekom konferencije za novinare držao brigadni general Roger Ramey, zapovjednik Osme zračne snage. To je zabilježeno na fotografiji koju je snimio novinar Star-Telegrama J. Bond Johnson, a ufolozi se dugo pitaju odnose li se riječi koje teško razaznaju na “žrtve olupine”. Međutim, kako je Smith otkrio, čak ni najbolja tehnologija nije mogla dovoljno očistiti dokument da bi riječi bile čitljive, te su i dalje predmet rasprave.
U dokumentarnoj seriji bilo je i drugih zanimljivih istraživanja. Stručnjak za govor tijela pregledao je video intervjue s Marcelom i rekao da se čini da govori istinu, barem onako kako ju je on vidio. Stručnjaci, uključujući istražitelja zrakoplovnih nesreća Davida Soucieja, također su odvedeni na pregled mjesta nesreće. Zanimljivo je da su struje vjetra u tom području bile u suprotnosti s padom laganog balona na opisani način.
Kako se dokumentarac nastavljao, pojavili su se novi dokazi. Ključno je da je postojao snimljeni intervju između Marcela i autorice Linde G. Corley u kojem je vojnik govorio o predmetima koje je pronašao 1947. „Pronašao sam sve te stvari i rečeno mi je da držim jezik za zubima“, rekao joj je. „Držao sam se ove premije 32 godine ne rekavši ništa. Vidite, bio sam obavještajni časnik. Bavio sam se obavještajnim radom i sigurnošću baze. Još uvijek sam odan svojoj zemlji, zavjet koji sam dao da ću držati jezik za zubima o svemu što bi moglo zadirati u vojne tajne.“
Jednako uvjerljiv bio je i izvještaj obitelji Patricka Saundersa, 509. adjutanta koji je vjerojatno znao za cijeli događaj. Navodno je ljudima rekao da se nije radilo o meteorološkom balonu, već o nečemu sličnom mlaznom lovcu, da su dosjei uništeni ili promijenjeni te da svijet nije spreman za istinu jer bi to izazvalo društvene nemire. Navodno je razmišljao jesu li “bića” prijateljski nastrojena.
Ovakva vrsta svjedočanstva – posebno svjedočanstvo Marcela iz prve ruke koje je zabilježeno u Corleyjevoj knjizi “Za dobro moje zemlje” – osigurava da incident ostane otvoren. Činjenica da je američka vlada priznala da je bilo zataškavanja 1994. samo nastavlja dolijevati ulje na vatru.
Ipak, Drinkwater kaže da neuspjeh u pružanju fizičkih dokaza znači da su anegdotski izvještaji proširili dezinformacije, te da on ostaje u nedoumici. „Pukovnik John B. Alexander nudi izvrstan uvid u mitove i moguće zavjere povezane s NLO-ima, incidentom u Roswellu, umiješanošću vlade i tako dalje“, rekao je. „Mislim da se više radi o osjećaju stvarnosti i kako se na nju može emocionalno utjecati. Sumnjičav sam u pogledu prirode tajne operacije gdje mnogi možda nisu znali za događanja na njihovoj razini.“
Što je s onima koji vjerojatno znaju: možda bivši i sadašnji predsjednici? Bivši predsjednik Donald Trump rekao je svom sinu Donu Jr. u intervjuu na YouTubeu u lipnju 2020. da je čuo neke “zanimljive stvari” o izvanzemaljcima, čime je osigurao da će se nagađanja nastaviti još neko vrijeme.
„Biste li ikada otvorili Roswell i obavijestili nas što se zapravo događa“, upitao je Don Jr., na što je Trump odgovorio: „Milijuni i milijuni ljudi žele otići tamo i žele to vidjeti. Neću vam pričati o onome što znam o tome, ali vrlo je zanimljivo.“
To je nešto o čemu će bezbrojni ljudi bez sumnje razmišljati ako posjete i nađu se u tom izvanrednom McDonald’su. Roswell je grad koji će zauvijek biti povezan s jednom od najvećih misterija svih vremena i jasno je kako su tadašnja Vlada SAD-a u suradnji s vojskom napravili sve da zataškaju cijeli slučaj, ali kao što vidite nije im baš uspjelo u potpunosti jer je bilo previše svjedoka koji su vidjeli izvanzemaljsku letjelicu kao i onih koji su svjedočili trima tijelima izvanzemaljaca koji su iz te iste letjelice izvučeni, a neki su o tome i otvoreno progovorili.
Svjedoci koji su vidjeli tijela
Naime, godine 1947., tada dvanaestogodišnja djevojčica Frankie Dwyer Rowe svjedočila je kako su joj vojne vlasti prijetile i upozoravale njenog oca zbog onoga što je vidio na mjestu nesreće u Roswellu. Njezin otac, sada pokojni, u vrijeme incidenta bio je vođa vatrogasne postrojbe Roswell.
Kad je u vatrogasnu postaju stigao poziv da se sjeverno od grada srušio zračni brod, Dan Dwyer i Lee Reeves poslani su s “cisternom” postaje (kamionet s velikim cilindričnim spremnikom vode straga) na mjesto nesreće.
Šerif okruga Chavez i nekoliko njegovih zamjenika također su brzo pratili ljude. Stigavši neposredno prije nego što je vojska osigurala mjesto događaja, Dwyer i Reeves svjedočili su nečemu potpuno neočekivanom. Uopće nije bio zrakoplov, već neka vrsta jajolikog plovila koje nisu prepoznali.
A tijela! Dwyer je mogao vidjeti tri sićušna humanoidna bića kako leže u zavjetrini letjelice. S fokusom prikovanim za letjelicu i tijela na tlu, Dwyer je krajičkom oka primijetio pokret. Tamo, hodajući ispred njega, naizgled niotkuda, bilo je nešto kao iz znanstvenofantastičnog romana.
Prema riječima vatrogasca, bio je veličine desetogodišnjeg djeteta, sivkaste kože, bez kose, s velikom glavom i očima. U roku od nekoliko trenutaka čula se buka vozila koja su se približavala dok je vojska konačno preuzela kontrolu nad cijelim događajem. Dvojica vatrogasaca su otpraćena iz neposredne blizine i upozorena na posljedice ako ikada progovore o incidentu.
Kako bi se dodatno demonstrirala ozbiljnost onoga što je svjedočilo, Dwyera i njegovu obitelj te je večeri u njihovom domu posjetila vojna policija. Dwyeru i njegovoj supruzi fizički su prijetili i rekli im da će im vlasti ubiti djecu ako progovore i riječ o onome što su vidjeli ranije tog dana.
George Wilcox
Incident u Roswellu ostavio je trag na sve uključene, posebno na tadašnjeg šerifa Roswella, Georgea Wilcoxa. Neposredno prije nego što je Wilcoxova udovica Inez preminula, ispričala je priču svojoj unuci Barbari, koja ju je kasnije preminula:
„Događaj je šokirao [Georgea]. Nakon toga više nikada nije htio biti šerif. Moja baka je rekla: ‘Nemojte nikome reći.’ Kad se incident dogodio, vojna policija došla je u zatvor i rekla Georgeu i meni da ako ikada išta kažemo o incidentu, ne samo da ćemo biti ubijeni, već će biti ubijena cijela naša obitelj!’“ Barbara dodaje, „Nazvali su mog djeda i netko je došao i rekao mu za nesreću.“
Otišao je tamo na mjesto; bilo je veliko spaljeno područje i vidio je krhotine. Bila su četiri svemirska bića. Glave su im bile velike. Nosili su odijela poput svile. Jedan od ‘malih ljudi’ bio je živ.” Inez Wilcox ponovila je Barbari da su ona i George vrlo ozbiljno shvatili prijetnje i krili informaciju od obitelji.
Narednik Homer G. Rowlette
Narednik Homer G. Rowlette, ml., bio je pripadnik 603. zrakoplovne inženjerijske eskadrile u RAAF-u 1947. godine. Bio je profesionalni vojnik i umirovljen je kao dočasnik nakon dvadeset i šest godina predane službe svojoj zemlji.
Prije nego što je preminuo u ožujku 1988., konačno je svom sinu Larryju prenio sljedeće zapanjujuće informacije o svojoj umiješanosti u “pad letećeg tanjura”. Rowlette je bio dio jedinice za čišćenje poslane na mjesto nesreće sjeverno od Roswella.
Larryju je rečeno da je njegov otac sve vidio. Rukovao je „memorijskim materijalom“, koji je, prema Homeru, bio „tanka folija koja je zadržavala oblik“. Kao da to nije bilo dovoljno, opisao je i sam brod, koji je bio „donekle kružan“. Također je potpuno iznenadio sina kada je objavio: „Vidio sam troje malih ljudi. Imali su velike glave i barem jedan je bio živ!“
Richard Loveridge
Godine 1947. Richard Loveridge radio je kao strojarski inženjer za tvrtku Boeing Aircraft Company i bio je dio njihovog tima za istragu nesreća. Kada su stigle informacije o padu zrakoplova u blizini Roswella, Loveridge se odvezao do tog područja vjerujući da se radi o jednom od njihovih aviona. Tek u posljednjoj godini života, 1993., konačno će priznati svojoj obitelji pravu prirodu navodne nesreće “aviona”.
Istražitelj nesreće Boeinga priznao je da je “sve vidio”. Vidio je ostatke, koji nisu bili od konvencionalnog zrakoplova, kao i tri mala, preminula “bića” i jedno koje je još bilo živo. Loveridge ih je opisao kao “veličine djeteta” i “sivkaste” boje. Odbio je dalje objašnjavati svojoj obitelji: “Nemojte me više ništa pitati o ovome. Mogu vas ugroziti zbog toga.”
Ervin Boyd
Ervin Boyd radio je kao mehaničar za B-29 na vojnom aerodromu Roswell (RAAF) 1947. godine; radio je posebno u hangaru P3, koji će kasnije biti poznat kao zgrada 84. Tog određenog dana, Boyd je pravio pauzu za cigaretu na ono što je nazvao “vrućim ljetnim danom”, a vrata hangara bila su otvorena na oba kraja objekta.
Čim je izašao iz hangara, ugledao je nekoliko muškaraca i vozila kako se roje prema zgradi. Zapanjen situacijom, brzo je primijetio da neki od muškaraca nose ono što je isprva mislio da je tijelo djeteta. „Zašto ga nisu odveli u bolnicu?“, pitao se. Dok su prolazili pored njega, bio je šokiran kad je vidio da je to nešto drugo.
„Bilo je veličine djeteta, visoko metar i pol, možda malo više, i glava veća od glave na normalnom tijelu. Oči su bile u obliku oraha i također veće od normalnih. Iz mog kuta, nije izgledalo kao da ima puno nosa. Ruke su mu bile i malo duže, a koža pepeljasta, siva i pomalo ljuskava. Vjerujem da je još uvijek bilo živo.“
Odjednom je nekoliko policajaca zgrabilo Boyda i odjurilo s mjesta događaja, te su ga počeli fizički napadati. Jedan od njih strogo je rekao: „Gospodine Boyd, niste ništa vidjeli.“ No, civil je ustrajao. Na kraju je upozoren da ako ikad progovori još jednu riječ, ne samo da će izgubiti posao, već će biti ugroženi i životi njegove supruge i djece. Tek kada je dvadeset četiri godine kasnije doživio moždani udar, konačno je prekinuo šutnju pred svojom obitelji.
Što se dogodilo s preživjelim izvanzemaljcem?
Do danas ne postoji svjedočanstvo očevidaca o tome što se na kraju dogodilo s preživjelim i kako je prevezen iz Roswella. Međutim, postoje pouzdane informacije da je biće provelo neko vrijeme u zračnoj bazi Wright Patterson i da je još uvijek bilo tamo do devet mjeseci kasnije, 1948. godine.
Dok je bio na samrtnoj postelji 1997. godine, potpukovnik Marion Magruder, visoko odlikovani letački as iz Drugog svjetskog rata, zakleo se svojim petorici sinova da je, dok je bio u Ratnom učilištu, bio raspoređen u zračnu bazu Wright Patterson u travnju 1948. i da mu je tada bilo dopušteno nakratko vidjeti “živog izvanzemaljca”.
On i ostali u njegovom društvu dobili su upute da je biće pronađeno nakon nesreće u Roswellu godinu dana ranije. Njegov opis bio je sličan opisu svih ostalih očevidaca. Naglasio je da nema sumnje da je “došlo s drugog planeta”.
Roswell nije kraj nego tek početak
Iako biste možda pomislili da je tu priča zaključena, gadno bi se prevarili, Roswell je bio samo blagi početak i uvod u jednu veliku priču koja se odvijala i dan danas se odvija daleko iza kulisa javnosti.
Dakle, Predsjednik Truman je izvršnom naredbom 4. studenoga 1952. godine stvorio super tajnu agenciju «National Security Agency» (Nacionalna služba sigurnost). Njena osnovna funkcija bila je dešifriranje vanzemaljske komunikacije i jezika, te uspostavljanje dijaloga s njima. Ovaj zadatak bio je nastavak prethodnih uspjeha i nosio je šifru «Sigma». Druga svrha NSA bila je praćenje svih komunikacija i emisija iz svih vrsta uređaja iz svih krajeva svijeta u svrhu bavljenja špijunažom, i to ljudskom i vanzemaljskom, te zadržati vanzemaljsku prisutnosti na Zemlji tajnom. Projekt Sigma je bio uspješan. NSA je također održavala vezu sa “Luna Base” i drugim tajnim svemirskim programima. Izvršnom naredbom NSA je izuzeta od svih zakona u čijem se tekstu ne spominje njen naziv, to znači da ako ime agencije nije navedeno u tekstu bilo kojeg ili svih zakona koji su usvojeni u Kongresu, ona nije podložna tom ili tim zakonima. NSA danas obavlja mnoge druge dužnosti i u stvari je glavna služba s obavještajnim odjelom. Danas NSA dobiva 75 posto novca određenog za obavještajne službe. Stara izreka “gdje ide novac tu vlast počiva” je istinita. Primarni zadatak NSA je i dalje komunikacija sa vanzemaljcima, ali sada uključuje i druge programe u vezi s njima.
Predsjednik Truman je o razvoju događaja s vanzemaljcima još od slučaja Roswell izvještavao i saveznike, i to uključujući i SSSR, sve zbog realne opasnosti da bi vanzemaljci mogli predstavljati prijetnju ljudskoj vrsti. Planovi su formulirani da zaštite Zemlju od invazije. Glavna poteškoća je bilo održavanje internacionalne tajne. Odlučeno je da je potrebna vanjska organizacija koja bi koordinirala i kontrolirala napore da se vlade zaštite od “njuškanja” novinara. Rezultat je bio stvaranje tajne organizacije poznate pod nazivom “Bilderberg”. Sjedište ove organizacije je u Ženevi u Švicarskoj. “Bilderbergeri” su prerasli u tajnu svjetsku vladu koja sada sve kontrolira (s vremenom su im apetiti porasli i danas oni jedna od skupina koja stoji iza pozornice i radi na stvaranju Novog svjetskog poretka). Ujedinjeni Narodi su onda, kao što su i sada, bili internacionalna šala, čisti paravan, točnije – fikus, kao što je to i američki Kongres..
Dolazak Einsenhowera
Godine 1953. novi čovjek je zauzeo mjesto u Bijeloj kući. Bio je to čovjek koji je navikao na strukturalnu organizaciju osoblja s lancem upravljanja. Njegova metoda je bila metoda delegata i vladanja odbora. Donosio je odluke samo ako se njegovi savjetnici ne bi mogli dogovoriti. Njegova normalna metoda je bila pročitati ili poslušati više alternativa i onda odobriti jednu. Oni koji su radili s njim rekli su da je njegov najdraži komentar bio “just do whatever it takes” (učinite to po svaku cijenu). Proveo je mnogo vremena na golf igralištu. To nije bilo neobično za čovjeka koji je vojnu karijeru proveo kao Vrhovni Zapovjednik za vrijeme rata. Taj Predsjednik bio je general Dwight David Eisenhower. Za vrijeme njegove prve četiri godine u uredu, 1953. godine, otkriveno je najmanje 10 srušenih vanzemaljskih letjelica sa 26 mrtvih i četiri živa vanzemaljca. Od njih 10, četiri su otkrivena u Arizoni, dva u Teksasu, te po jedan u New Mexicu, Louisiani, Montani te u Južnoj Africi. Nebrojeno puta su letjelice bile samo viđene. Eisenhower je znao da se mora boriti i pobijediti problem vanzemaljaca. Znao je da to nije mogao učiniti otkrivajući tajnu Kongresu. Početkom 1953. godine predsjednik je potražio pomoć oko vanzemaljskog problema kod svog prijatelja i člana Vijeća za vanjske odnose Nelsona Rockfellera. Eisenhower i Rockfeller su počeli planirati tajnu strukturu koja je trebala nadzirati vanzemaljce i koja je za jednu godinu postala stvarnost. Ideja za famoznu organizaciju MJ-12 tada je napokon rođena. Nelsonov ujak Wintrop Aldrich je bio presudan u uvjeravanju Eisenhowera da se kandidira za predsjednika. Cijela Rockfellerova obitelj zajedno sa Rockfellerovim carstvom je čvrsto podržavala Ikea. Traženje pomoći od Rockfellera oko problema vanzemaljaca bila je najveća pogreška koju je za budućnost SAD-a, a onda logično i čitavog čovječanstva, počinio Eisenhower.
U roku od sedam dana nakon Eisenhowerovih izbora on je postavio Nelsona Rockfellera za predsjednika “Savjetodavnog predsjednikovog odbora za organizaciju vlade”. Rockfeller je bio odgovoran za planiranje reorganizacije vlade. New Deal program je smješten u jedan jedini odbor nazvan “Odbor za zdravlje, školstvo, i socijalnu skrb”. Kada je u travnju 1953. godine Kongres odobrio izmjene, Nelson je imenovan na mjesto podsekretara. Godine 1953. astronomi su otkrili u Svemiru velike objekte koji su se kretali prema Zemlji. U početku se vjerovalo da su to asteroidi. Kasniji dokazi su potvrdili da objekti mogu biti jedino svemirski brodovi. Projekt “Sigma” je presreo vanzemaljske radio komunikacije. Kada su objekti stigli do Zemlje postavili su se u vrlo visoku orbitu oko ekvatora. Bilo je nekoliko velikih brodova i njihova namjera nije bila poznata. Projekt “Sigma” i novi projekt, “Pluto” su, koristeći se radio komunikacijom preko kompjuterskog binarnog jezika, uspjeli ugovoriti slijetanje koje je rezultiralo kontaktom lice u lice s vanzemaljskim bićima, prvim «bliskim susretom treće vrste» opisanom u kultnom filmu. Zadatak projekta “Pluto” je bio stvaranje diplomatskih odnosa sa ovom ili nekom drugom vanzemaljskom rasom.
Humaniji vanzemaljci nisu uspjeli spasiti stvar
U međuvremenu je rasa vanzemaljaca sličnih ljudima koji su poznati pod nazivom Pledijci, kontaktirala vladu SAD-a. Ova nas je grupa upozorila na vanzemaljce koji kruže oko ekvatora i ponudila nam pomoć u našem duhovnom razvoju. Zahtijevali su, kao glavni uvjet, da onesposobimo i uništimo nuklearno oružje. Odbili su izmjenu tehnologije navodeći da smo duhovno nesposobni nositi se s tehnologijom koju smo tada posjedovali. Vjerovali su da bismo koristili novu tehnologiju kako bismo uništili jedni druge. Ta rasa je tvrdila da smo na putu samouništenja i da se međusobno moramo prestati ubijati, zaustaviti zagađivanje Zemlje, zaustaviti bezobzirno iskorištavanje Zemljinih prirodnih izvora i da naučimo živjeti u harmoniji. Ovi uvjeti su dočekani sa velikom sumnjom, posebno glavni uvjet nuklearnog razoružanja. Smatrano je da bi nas prihvaćanje tog uvjeta ostavilo bespomoćnima u slučaju da se suočimo sa vanzemaljskom prijetnjom. Također nismo imali ništa u povijesti što bi nam pomoglo u odluci. Nuklearno razoružanje je smatrano kao loše za interese SAD-a. Ponude su bile odbijene.
Kasnije se 1954. godine rasa dugonosih “Graya” koja je kružila oko Zemlje spustila u “Holloman Air Force Base”. S njima je, za razliku od ovih koji su se zalagali za nuklearno razoružanje, a zauzvrat su nudili potpuno čistu, besplatnu energiju za cijeli svijet, SAD je uspio postići nekakav osnovni dogovor. Ova se rasa predstavila kao vrsta sa planeta pokraj crvene zvijezde u sazviježđu “Oriona” koju smo mi nazivali “Betelgeuse”. Rekli su da njihov planet umire, te da u nepoznatoj budućnosti neće moći živjeti na njemu. To je dovelo do drugog slijetanja u “Edwards Air Force Base”. Povijesni događaj je planiran na brzinu i uvjeti odnosa između dvije vrste su dogovoreni. Odlučeno je da će Eisenhower biti na odmoru u Palm Springsu. Dogovorenog dana Predsjednik je doveden u bazu, a novinarima je kao izgovor, rečeno da je posjetio zubara.
Predsjednik Eisenhower se susreo sa vanzemaljcima i formalni dogovor između Alien Nationa i SAD-a je potpisan. Tada smo primili u prvi posjet vanzemaljskog ambasadora iz svemira. Njegovo ime i titula je bila “Omnipotent Highn-ess Krill”, normalno zvan Krill. Na tom sastanku još su uz predsjednika Eisenhowera bili prisutni: novinar Francklin Allen, fizičar Edwin Nourse, Gerald Light s instituta za metafizička istraživanja i visoki dužnosnik iz Vatikana James Francis Macintyre.
Trebali biste znati kako postoji i vanzemaljska zastava poznata kao “Trilateral Insignia”. Prikazana je na njihovim letjelicama i njihovim uniformama. Oba slijetanja i drugi sastanak su snimljeni, a ti filmovi postoje i danas.
Ugovor s Luciferom
Dogovor je glasio : Vanzemaljci se neće uplitati u naše odnose i mi se nećemo uplitati u njihove. Držat ćemo njihovu prisutnost na Zemlji tajnom. Oni će nas opskrbljivati naprednom tehnologijom i pomoći naš tehnološki razvoj. Neće ostvariti odnose sa niti jednom drugom zemaljskom državom. Mogu otimati ljude na određeno vrijeme u svrhu medicinskih ispitivanja i praćenja našeg razvoja s dogovorom da se ljudima neće nauditi, da će biti vraćeni na mjesto s kojega su oteti, ljudi se neće sjećati događaja, a Alien Nation će obavještavati MJ-12 o svim kontaktima i otmicama. Dogovoreno je da će svaka država primiti ambasadora druge države dok god dogovor bude na snazi. Dalje je dogovoreno da će Alien Nation i SAD međusobno razmijeniti 16 osoba u svrhu učenja jednih o drugima. Vanzemaljski “gosti” bi ostali na Zemlji, a “ljudski gosti” bi putovali na mjesto podrijetla vanzemaljaca na određeni period, a onda bi bili vraćeni i tada bi se izvršila ponovna zamjena. Također je dogovoreno da će biti napravljene podzemne baze za korištenje Alien Nationa i da će dvije baze biti napravljene za zajedničko korištenje vlada SAD-a i Alien Nationa. Tehnologija bi se izmjenjivala u zajedničkim bazama. Sve vanzemaljske baze bi bile konstruirane ispod indijanskih rezervata u rubnim područjima Utaha, New Mexica, Arizone i Colorada, a jedna će biti napravljena u Nevadi na području poznatom kao S-4, smještenom otprilike sedam milja južno od zapadne granice područja poznatog pod nazivom «Area 51», poznate kao Dreamland. Sve vanzemaljske baze su pod potpunom kontrolom mornaričkog vojnog odjela i sve osoblje koje radi u ovim kompleksima dobiva svoje plaće od mornarice. Izgradnja baza je odmah počela, ali je napredak bio slab dok nisu prikupljene velike količine novca 1957. godine. Rad na “Yellow Book” je nastavljen.
Osnovan je projekt “Redlight” i počelo je ozbiljno eksperimentiranje na vanzemaljskim letjelicama. Super tajni objekt je sagrađen u “Groom Lakeu” u Nevadi u središtu područja za testiranje oružja. Njegova šifra je bila “Dreamland”. Projekt je stavljen pod Mornarički odjel i osoblje je trebalo imati “Q” dopuštenje kao i izvršno (predsjedničko) odobrenje. Ironična je činjenica da Predsjednik SAD-a nema dozvolu za posjet ovom mjestu (što je prilično logično kada znamo da su američki predsjednici najčešće lutke na koncu stvarne, tajne vlade… Vanzemaljska baza u kojoj se razmjenjivala tehnologija bila je smještena u području zvanom S-4. Šifra područja S-4 je bila “The Dark Side of the Moon” (Tamna strana Mjeseca). Vojska je dobila zadatak oformiti super tajnu organizaciju koja bi priskrbila tajnost programima vezanim za vanzemaljce. Ta organizacija je postala “National Reconnaissance Organization” smještena u “Fort Carsonu” u Coloradu. Specijalni timovi koji su osiguravali projekte zvali su se “Delta”. Drugi projekt pod šifrom “Snowbird” je trebao objaviti objašnjenja svih viđenja Redlight letjelica kao eksperimente zračnih snaga. Snowbird letjelice su rađene po konvencionalnoj tehnologiji i u nekoliko navrata ih je pratio tisak. Projekt Snowbird je služio i da raskrinka NLO-e koje je vidjela javnost. Projekt je bio vrlo uspješan i do ovih godina broj izvještaja iz javnosti je opadao.
Podzemne baze i crni fondovi
Osnovan je multi milijunski fond koji je kontrolirao vojni ured Bijele kuće. Taj fond je korišten za izgradnju preko 75 izrazito dubokih podzemnih građevina. Predsjednicima koji su postavljali pitanja, rekli su da je fond korišten za izgradnju duboko podzemnih skloništa za Predsjednika u slučaju rata. Samo ih je nekoliko napravljeno za Predsjednika. Milijuni dolara građana su prošli kroz ovaj ured do MJ-12 pa do izvođača, te su onda korišteni za gradnju tajnih vanzemaljskih baza kao i tajnih DUMB-ova (Deep Underground Military Bases – Duboko podzemnih vojnih baza), za gradnju objekata “Alternative #23. Predsjednik Johnson je koristio ovaj fond za izgradnju kazališta i popločavanje ceste na njegovom ranču. Nije znao njegovu pravu svrhu. Tajni fond Bijele kuće za izgradnju podzemnih objekata osnovao je 1957. godine predsjednik Eisenhower. Fond je odobrio Kongres u obliku “izgradnje i održavanja tajnih mjesta gdje bi se Predsjednik mogao skloniti u slučaju napada; predsjednička mjesta u slučaju opasnosti”. Mjesta su grubo rečeno rupe u zemlji, dovoljno duboke da izdrže nuklearnu eksploziju i opskrbljene svim vrstama komunikacijske opreme. Do sada je više od sedamdeset i pet takvih mjesta razasuto po državi, a izgrađeni su pomoću ovog fonda. “The Atomic Energy Commission” (Komisija za atomsku energiju) je izgradila još 22 dodatna. Lokacije i sve što ima veze sa ovim mjestima smatraju se i tretiraju kao vrhunska vojna tajna. Novac je onda i sada bio u rukama Vojnog ureda Bijele kuće i prolazio je kroz zaobilaznu mrežu koju ni najuvježbaniji špijuni ili računovođe ne mogu slijediti. Godine 1980. samo rijetki na početku ili na kraju mreže znali su za što je novac bio potreban. Na početku su bili George Mahon iz Texasa i predsjednik House Appropriations Committee i njegovog pododbora za obranu, Robert Sikes iz Floride, predsjednik House Appropriations Military Construction Subcommittee. Kasnije se pročulo da predsjednik Kongresa Jim Wright kontrolira novac u Kongresu i da ga se treba srušiti. Na kraju linije su bili Predsjednik, MJ-12, direktor Vojnog ureda i zapovjednik Washington Navy Yard.
Novac je odobravao Appropriation Committee koji ga je prosljeđivao u Ured Obrane kao Top Secret nadalje u Vojni program izgradnje. Vojska ga, u stvari, nije mogla potrošiti, a u biti nije ni znala čemu je namijenjen. Dozvolu za trošenje tog novca imala je samo mornarica. Novac je dalje prosljeđivan u Chesapeake Division vojnim inženjerima koji također nisu znali za što je. Čak ni zapovjednik Ureda, koji je bio admiral, nije znao za što je novac. Samo jedan čovjek, mornarički zapovjednik, iz Chesapeake Divisiona, ali u stvarnosti odgovoran samo Vojnom uredu Bijele kuće, znao za što je novac namijenjen, njegovu količinu i konačno odredište. Potpuna tajnovitost koja je okruživala taj fond značila je da gotovo svaki njegov trag može napraviti samo nekoliko ljudi koji su ga kontrolirali. Nikada nije bilo, a vjerojatno neće ni biti službene kontrole tajnog novca.
Skupa cijena američke arogancije
Do 1955. godine postalo je očito da su vanzemaljci izigrali Eisenhowera i da su ostvarili svoju prijetnju. Osakaćeni ljudi i stoka pronađeni su širom Sjedinjenih Američkih Država. Sumnjalo se da vanzemaljci ne daju MJ-12 potpune liste kontakata i otmica i također se sumnjalo da svi oteti nisu vraćeni. Sovjetski savez je osumnjičen za autonomnu suradnju s vanzemaljcima što je kasnije i dokazano. Shvatilo se da su vanzemaljci, kako prije tako i sada, manipulirali masama kroz tajna društva, magiju, čarobnjaštvo, okultno i religiju. Nakon nekoliko zračnih bitaka s vanzemaljskim letjelicama postalo je jasno da je naše oružje prema njihovom potpuno nemoćno. U studenome 1955. godine «NSC-5412-2» je dobio zadatak da sastavi Istražni Odbor kako bi istražio “sve službenike koji su uključeni u kreiranju i implementiranju strane politike u nuklearnom dobu”. To je bio pokrivač koji je prikrivao stvarni predmet istraživanja, vanzemaljsko pitanje.
Tajnim izvršnim memorandumom, NSC 5411, Predsjednik Eisenhower je sastavio Istraživački odbor da “istraži sve činjenice, laži, prijevare i otkrije istinu vanzemaljskog pitanja”. NSC 5412-2 je služio za prikrivanje koje je postalo neophodno kada su mediji tražili svrhu redovnih susreta tako važnih ljudi.
Prvi sastanak je započeo u “Quantico Marine Base”. Istraživačka grupa je bila sastavljena od 35 članova Vijeća za vanjske odnose, tajnog školskog društva The Jason Society. Dr. Edward Teller je pozvan da sudjeluje. Dr. Zbigniew Brezezinski bio je istražni direktor prvih 18 mjeseci a Dr. Henry Kissinger je bio izabran za istražnog direktora za sljedećih 18 mjeseci. Nelson Rockefeller je bio čest posjetitelj za vrijeme istraživanja.
Ubijeni Milton William Cooper izuzetno je bitan čovjek u cijeloj toj priči i donositelj ključnih informacija
Kada je prije više od 20 godina bivši pripadnik vojske SAD-a, mornarički agent Milton William Cooper (1943-2001, koji je ubijen je 5. studenoga 2011. godine u okršaju s policijom, izišao u javnost s fascinantnim informacijama o vanzemaljskoj prisutnosti na Zemlji i njihovoj povezanosti s najmoćnijim globalnim vladama, o UFO fenomenu nije se znalo ni približno kao danas, kada se sve više govori da je pozornica pripremljena i slijedi završni čin – njihovog otkrivanja široj javnosti. Bezbroj scenarija iznosi se posljednjih mjeseci u brojnim konvencionalnim i nekonvencionalnim medijima o načinima kako će se dogoditi taj događaj bez presedana u povijesti, koji bi nesumnjivo do temelja potresao društvenu, religijsku, financijsku i svaku drugu strukturu svake zemaljske civilizacije.
Je li razlog tome SF pop kultura pod utjecajem medija ili se uistinu bliži trenutak konačnog odgovora na ono famozno pitanje – jesmo li sami? – činjenica je da se u posljednje vrijeme događaju značajne promjene po pitanju poimanja svijeta oko sebe, svemira, a posebno UFO fenomena. Nedavno je službeni Vatikan prihvatio realnom mogućnost postojanja vanzemaljske prisutnosti kao i postojanje drugih svjetova izvan Zemlje, britanske tajne službe i američki FBI objavile su gomilu do jučer skrivenih, tajnih NLO spisa, a čak je i za slučaj Roswell objelodanjen «papirnati» dokaz koji dokazuje ono o čemu su do jučer govorili samo entuzijasti, zanesenjaci, izazivajući pritom podsmijeh okoline. Kako god bilo, možda više nego ikad dosad, zanimljivo je iznova pročitati ovo opširno i izuzetno bogato, detaljno i pedantno izvješće Miltona Coopera. Kroz povijest su male, ali moćne grupe ljudi smatrale da su oni sami sposobni donositi odluke koje su odlučivale o sudbinama milijuna ljudi, i oduvijek su bili u krivu – kaže Cooper i zaključuje: – Razlog zbog kojeg to iznose na ovakav način je taj što ćete vi jednog dana shvatiti da je sve to istina. Pokušavaju vas polako priviknuti na te stvari kako se ne bi dogodio šok.
Kako se društvena, religijska i financijska struktura ne bi raspala. Što se tiče ovog posljednjem, ne možemo mnogo učiniti, to se već događa. Postoji određeni dio populacije koji već surađuje sa vanzemaljcima i predviđaju da će se to dogoditi kada uspiju ostaviti svoj pečat na svemu tome.
Tajni dokument Williama Coopera vjerojatno je najvažniji dokaz u cijeloj priči
„U godinama koje su slijedile nakon drugog svjetskog rata vlada SAD-a se suočila sa serijom događaja koji su trebali promijeniti njene pretpostavke za vlastitu budućnost i budućnost čovječanstva. Predsjednik Truman i njegovi vojni zapovjednici našli su se prividno nemoćnim nakon što su dobili najrazorniji i najskuplji rat u povijesti. SAD su razvile, upotrijebile, i bile jedina država koja je imala atomsku bombu koja je sama mogla uništi bilo kojeg neprijatelja i čak čitavu Zemlju. U to vrijeme SAD su imale najbolju ekonomiju, najnapredniju tehnologiju, najviši životni standard, najveći utjecaj, i stvorile najveću i najsnažniju vojsku svih vremena. Samo možemo zamisliti zbrku i zabrinutost vrha vlade SAD-a kada su otkrili da se svemirska letjelica kojom je upravljalo biće slično insektu iz totalno nepoznate civilizacije srušila u pustinji New Mexica.
Između siječnja 1947. i prosinca 1952. otkriveno je najmanje 16 srušenih ili prizemljenih izvanzemaljskih letjelica, 65 tijela izvanzemaljaca i jedan živi izvanzemaljac. Odmah nakon toga, jedna je letjelica eksplodirala u atmosferi i to je bio jedan od posljednjih slučajeva. Od svih ovih slučajeva, 13 se dogodilo unutar granica Sjedinjenih Država, ne uključujući letjelicu koja se raspala u zraku. Od tih 13, 1 se dogodio u Arizoni, 11 u Meksiku i 1 u Nevadi. Tri su se dogodila u stranim zemljama. Od njih se jedan dogodio u Norveškoj, a posljednja dva u Meksiku. Viđenja NLO-a bila su toliko česta da je ozbiljna istraga i razotkrivanje svakog izvješća postalo nemoguće korištenjem postojećih istražnih resursa.
Izvanzemaljska letjelica pronađena je 13. siječnja 1948. na stjenovitoj visoravni u blizini Azteca u Novom Meksiku. Druga letjelica locirana je 25. ožujka 1948. u kanjonu Hart u blizini Azteca u Novom Meksiku. Bila je promjera 30 metara. U obje letjelice pronađeno je ukupno 17 izvanzemaljskih tijela. Od još većeg značaja bilo je otkriće velikog broja dijelova ljudskih tijela pohranjenih u obje letjelice. Tajnost je bila još veća od one koja je okruživala Projekt Manhattan. U godinama koje su uslijedile, ovi događaji postali su najstrože čuvane tajne u svjetskoj povijesti.
Posebna skupina vrhunskih američkih znanstvenika organizirana je u Projekt “Znak” u prosincu 1947. kako bi proučavala fenomen NLO-a. Projekt “Znak” evoluirao je u “Grudge” u prosincu 1948. Manji projekt prikupljanja i dezinformacija, “Plava knjiga”, formiran je u okviru Grudgea, uključujući kontroverzni Grudge 13. Plavi timovi formirani su za otkrivanje srušenih letjelica i mrtvih ili živih izvanzemaljaca. Plavi timovi kasnije su se razvili u Alfa timove u okviru Projekta Pounce.
Tijekom tih ranih godina, američko ratno zrakoplovstvo i CIA imali su potpunu kontrolu nad “izvanzemaljskom tajnom”. Zapravo, CIA je stvorena na zahtjev predsjednika, prvo kao središnja obavještajna skupina za hitnu upotrebu u slučajevima koji uključuju izvanzemaljske prisutnosti. Kasnije je uspostavljen Zakon o nacionalnoj sigurnosti (NSA) kako bi se nadzirala obavještajna skupina i, posebno, izvanzemaljski napori. Niz memoranduma Vijeća nacionalne sigurnosti i izvršnih naredbi udaljio je CIA-u od njezina jedinog zadatka prikupljanja stranih obavještajnih podataka i polako, ali sigurno ih “legalizirao” za izravno djelovanje u obliku tajnih aktivnosti u zemlji i inozemstvu. Dana 9. prosinca 1947. Truman je odobrio izdavanje naredbe “NSC-4”, dajući joj naziv “Koordinacija mjera stranih obavještajnih informacija” na zahtjev tajnika Marshalla, Forrestala, Pattersona i direktora Stožera za planiranje politike State Departmenta, Kennana.
Strana i vojna špijunaža, svezak 1, “Završno izvješće Odbora za proučavanje vladinih operacija u vezi s obavještajnim aktivnostima”. Senat Sjedinjenih Država, 94. Kongres, druga sjednica, izvješće br. 94-755, travanj 1976., stranica 49 navodi: “Ova direktiva sprječava državnog tajnika da usmjerava nadzor obavještajnih aktivnosti osmišljenih za borbu protiv komunizma. “Vrlo tajni” aneks NSC-4, NSC-4A, nalaže ravnatelju Središnje obavještajne službe da provodi psihološke aktivnosti u svrhu ostvarivanja ciljeva navedenih u NSC-4. Početno ovlaštenje CIA-e za pokrivanje operacija prema NSC-4A ne temelji se na formalnim postupcima ili koordinaciji ili provođenju tih operacija. Jednostavno nalaže DCI-u da “pokriva tajne akcije i osigura, kroz suradnju s Ministarstvom vanjskih poslova i Ministarstvom obrane, da su rezultati operacija u skladu s politikom SAD-a.”
Kasnije su NSC-10-1 i NSC-10-2 trebali zamijeniti NSC-4 i NSC-4A te dodatno proširiti tajne ovlasti. Ured za koordinaciju politika (OPC) imao je privilegiju iznijeti prošireni program tajnih aktivnosti. NSC-10-1 i NSC-10-2 proglasili su nezakonite radnje u skladu s Nacionalnim sigurnosnim smjernicama. Reakcija je bila munjevita. U očima obavještajne zajednice, sva sredstva su bila dopuštena. Prema NSC-10-1, osnovana je Izvršna koordinacijska skupina (ECG), ali ne i ovlaštena, za istraživanje svrha tajnih projekata. ECG je imao tajni zadatak koordinacije projekata vezanih uz izvanzemaljce. NSC-10-1 i NSC-10-2 prikazani su kao da nitko na vrhu ne želi ništa (o projektima) dok se sve uspješno ne završi.
Tako je stvoren tampon između predsjednika i informacija. Tampon zona trebala je poslužiti kao sredstvo kojim se predsjedniku uskraćuje znanje o stvarnoj situaciji ako bi procurila. Ova tampon zona korištena je u kasnijim godinama kako bi se budući predsjednici izolirali od informacija o prisutnosti izvanzemaljaca, osim onih koje Tajna vlada i Tajne službe nisu htjele da znaju. NSC-10-2 osnovao je istraživačko tijelo koje se sastajalo u tajnosti i bilo je sastavljeno od najvećih znanstvenih umova tog vremena. Drugi memorandum, NSC-10-5, ocrtao je dužnosti istraživačkog tijela.
Ovi memorandumi NSC-a i tajne izvršne naredbe postavili su temelje za stvaranje “MJ-12” samo četiri godine kasnije. Državni tajnik James Forrestal počeo se protiviti tajnosti. Bio je idealist, religiozan čovjek koji je vjerovao da javnost treba znati. Kada je počeo razgovarati s čelnicima oporbenih stranaka i vodećim osobama u Kongresu o problemu izvanzemaljaca, Truman je zatražio njegovu ostavku. Izrazio je svoje strahove mnogim ljudima i s pravom je smatrao da ga pomno prate. Kasnije se govorilo da je Forrestal doživio živčani slom te je poslan u Pomorsku bolnicu Bethesda. Zapravo, radilo se o strahu da Forrestal više neće progovoriti te da ga je trebalo izolirati i diskreditirati. Rano ujutro 22. travnja 1949. agenti CIA-e svezali su mu plahtu oko vrata, drugi kraj zavezali za namještaj u njegovoj sobi i bacili Jamesa Forrestala kroz prozor. Bio je prva žrtva “zataškavanja”.
Živi izvanzemaljac iz srušene letjelice u Roswellu nazvan je EBE. Ime je predložio dr. Vannever Bush, a bila je to kratica za Izvanzemaljski biološki entitet (Enterterrestrial Biological Entity). EBE je lagao i više od godinu dana davao je samo beskorisne odgovore na sva postavljena pitanja. Ona pitanja koja su zahtijevala neugodan odgovor jednostavno su ostala bez odgovora. Tijekom druge godine zatočeništva, EBE je postao otvoreniji, a informacije dobivene od EBE-a bile su zapanjujuće. Zbirka tih otkrića bila je osnovna osnova za ono što će se kasnije nazvati “Žuta knjiga”. Fotografije EBE-a vidjeli smo godinama.
Pri kraju 1951. god. EBE se razbolio. Medicinsko osoblje je bilo nemoćno u odstranjivanju uzroka EBE-ove bolesti. EBE-ov život je bio baziran na klorofilu i pretvarao je hranu u energiju gotovo isto kao biljke. Otpadne tvari su izbacivane na isti način kao i kod biljaka. Odlučeno je da se pozove stručnjak za botaniku. Botaničar Dr. Guillermo Mendoza je doveden da mu pomogne da ozdravi. Dr. Mendoza je pokušavao spasiti EBE-a sve dok sredinom 1952. EBE nije umro. Dr. Mendoza je postao stručnjak za vanzemaljsku biologiju. U bezuspješnom pokušaju da spase EBE-a i da se bogato okoriste tehnologijom naprednije vanzemaljske rase Sjedinjene države su u beskrajan svemir početkom 1952. počele emitirati poziv u pomoć. Poziv je ostao bez odgovora, ali je projekt nastavljen u nadi da će naići na odgovor.
Predsjednik Truman je izvršnom naredbom 4. studenog 1952. stvorio supertajnu Nacionalnu sigurnosnu agenciju (NSA). Njena primarna funkcija bila je dešifriranje vanzemaljskih komunikacija i jezika te uspostavljanje dijaloga s njima. Ovaj zadatak bio je nastavak prethodnih uspjeha i nosio je kodni naziv Sigma. Druga svrha NSA-e bila je praćenje svih komunikacija i emisija sa svih vrsta uređaja iz svih dijelova svijeta radi provođenja špijunaže, i ljudske i izvanzemaljske, te čuvanje tajne vanzemaljske prisutnosti. Projekt Sigma bio je uspješan. NSA je također održavala kontakt s “Luna Base” i drugim tajnim svemirskim programima. Izvršnom naredbom NSA je izuzeta od svih zakona koji ne spominju njezino ime, što znači da ako se ime agencije ne spominje u tekstu bilo kojeg ili svih zakona koje je donio Kongres, ona ne podliježe tom zakonu ili tim zakonima. NSA danas obavlja mnoge druge dužnosti i zapravo je glavna služba s obavještajnim odjelom. Danas NSA prima 75% novca dodijeljenog za obavještajne službe. Stara izreka “gdje ide novac, tamo leži moć” je istinita. Direktor crne policije (DCI) je figurativno prikazan kao javni blef. Primarna misija NSA-e je i dalje komunikacija s izvanzemaljcima, ali sada uključuje i druge programe povezane s njima.
Predsjednik Truman je od incidenta u Roswellu obavještavao svoje saveznike, uključujući SSSR, o događajima s izvanzemaljcima. To je učinjeno u slučaju da se otkrije da su izvanzemaljci prijetnja ljudskoj rasi. Osmišljeni su planovi za zaštitu Zemlje od invazije. Glavna poteškoća bila je održavanje međunarodne tajnosti. Odlučeno je da je potrebna vanjska organizacija koja će koordinirati i kontrolirati napore zaštite vlada od “prevare” od strane novinara. Rezultat je bio stvaranje tajne organizacije poznate kao “Bilderburgeri”. Sjedište ove organizacije nalazi se u Ženevi u Švicarskoj. “Bilderburgeri” su prerasli u tajnu svjetsku vladu koja sada kontrolira gotovo sve. Ujedinjeni narodi su tada bili, a i sada su, međunarodna šala.
Godine 1953. novi čovjek preuzeo je dužnost u Bijeloj kući. Bio je to čovjek naviknut na strukturiranu organizaciju osoblja s lancem zapovijedanja. Njegova metoda bila je delegiranje i vladavina odbora. Donosio je odluke samo ako se njegovi savjetnici nisu mogli složiti. Njegova uobičajena metoda bila je pročitati ili saslušati nekoliko alternativa, a zatim odobriti jednu. Oni koji su radili s njim rekli su da mu je omiljeni komentar bio “jednostavno učini što god treba”. Provodio je puno vremena na golf terenu. To nije bilo neobično za čovjeka koji je svoju vojnu karijeru proveo kao vrhovni zapovjednik tijekom rata. Taj predsjednik bio je general Dwight Eisenhower.
Tijekom njegove prve četiri godine na dužnosti, 1953. godine, otkriveno je najmanje 10 srušenih izvanzemaljskih svemirskih letjelica, s 26 mrtvih i 4 živa izvanzemaljca. Od 10, 4 su otkrivene u Arizoni, 2 u Teksasu, 1 u Novom Meksiku, 1 u Louisiani, 1 u Montani, 1 u Južnoj Africi. Bezbroj puta letjelice su samo viđene. Eisenhower je znao da se mora boriti i pobijediti problem izvanzemaljaca. Znao je da to ne može učiniti otkrivanjem tajne Kongresu. Početkom 1953. predsjednik je zatražio pomoć s problemom izvanzemaljaca od svog prijatelja i člana Vijeća za vanjske odnose Nelsona Rockefellera. Eisenhower i Rockefeller počeli su planirati tajnu strukturu za praćenje izvanzemaljaca, što je postalo stvarnost u roku od godinu dana. Tada se rodila ideja za MJ-12. Nelsonov ujak Wintrop Aldrich odigrao je ključnu ulogu u uvjeravanju Eisenhowera da se kandidira za predsjednika. Cijela obitelj Rockefeller, zajedno s Rockefellerovim carstvom, snažno je podržavala Ikea. Traženje pomoći od Rockefellera s problemom izvanzemaljaca bila je najveća pogreška koju je Eisenhower napravio za budućnost SAD-a i, najvjerojatnije, cijelog čovječanstva.
U roku od sedam dana od Eisenhowerovog izbora, imenovao je Nelsona Rockefellera predsjednikom “Predsjedničkog savjetodavnog odbora za organizaciju vlade”. Rockefeller je bio odgovoran za planiranje reorganizacije vlade. Program New Deala smješten je u jedinstveni odbor nazvan “Odbor za zdravlje, obrazovanje i socijalnu skrb”. Kada je Kongres odobrio promjene u travnju 1953., Nelson je imenovan podtajnikom. Godine 1953. astronomi su otkrili velike objekte u svemiru koji su se kretali prema Zemlji. U početku se vjerovalo da su to asteroidi. Kasniji dokazi potvrdili su da ti objekti mogu biti samo svemirski brodovi. Projekt Sigma presreo je izvanzemaljske radio komunikacije. Kada su objekti stigli do Zemlje, smjestili su se u vrlo visoku orbitu oko ekvatora.
Postojalo je nekoliko velikih brodova, a njihova svrha bila je nepoznata. Projekt Sigma i novi projekt, Pluton, koristeći radio komunikaciju putem računalnog binarnog jezika, uspjeli su dogovoriti slijetanje koje je rezultiralo izravnim kontaktom s izvanzemaljskim bićima. Zadatak projekta “Pluton” bio je uspostaviti diplomatske odnose s ovom ili drugom izvanzemaljskom rasom.
U međuvremenu, rasa izvanzemaljaca sličnih ljudima kontaktirala je američku vladu. Ova nas je skupina upozorila na izvanzemaljce koji kruže oko ekvatora i ponudila nam pomoć u našem duhovnom razvoju. Kao glavni uvjet zahtijevali su da onesposobimo i uništimo nuklearno oružje. Odbili su promijeniti tehnologiju, navodeći da smo duhovno nesposobni nositi se s tehnologijom koju smo tada posjedovali. Vjerovali su da ćemo novu tehnologiju koristiti za međusobno uništavanje. Ova je rasa tvrdila da smo na putu samouništenja i da moramo prestati ubijati jedni druge, prestati zagađivati Zemlju, prestati bezobzirno iskorištavati Zemljine prirodne resurse i naučiti živjeti u skladu. Ovi uvjeti dočekani su s velikom sumnjom, posebno glavni uvjet nuklearnog razoružanja. Smatralo se da bi nas prihvaćanje ovog uvjeta ostavilo bespomoćnima u slučaju vanzemaljske prijetnje. Također nismo imali ništa u povijesti što bi nam pomoglo u donošenju odluke. Nuklearno razoružanje smatralo se lošim za interese SAD-a. Ponude su odbijene.
Kasnije 1954. godine, rasa dugonosih “Sivih” koji su kružili oko Zemlje sletjela je u zračnu bazu Holloman. Postignut je osnovni dogovor. Ova rasa predstavila se kao vrsta s planeta blizu crvene zvijezde u zviježđu “Orion” koji smo nazvali “Betelgeuse”. Rekli su da njihov planet umire i da će u nepoznatoj budućnosti postati nenastanjiv. To je dovelo do drugog slijetanja u “zračnu bazu Edwards”. Povijesni događaj je brzopleto planiran i odnos je dogovoren. Odlučeno je da će Eisenhower biti na odmoru u Palm Springsu. Dogovorenog dana predsjednik je doveden u bazu, a kao izgovor za tisak rečeno mu je da je posjetio zubara.
Predsjednik Eisenhower sastao se s izvanzemaljcima i potpisan je formalni sporazum između Izvanzemaljske nacije i Sjedinjenih Država. Tada smo imali naš prvi posjet izvanzemaljskog veleposlanika iz svemira. Njegovo ime i titula bili su “Svemoguća Visost Krill”, inače zvan Krill.
Po tradiciji američkog preziranja kraljevskih titula, tajno je zvan Original Hostage Krill. Trebali biste znati da je postoji i vanzemaljska zastava poznata kao “Trilateral Insignia”. Prikazana je na njihovim letjelicama i njihovim uniformama. Oba slijetanja i drugi sastanak su snimljeni. Filmovi postoje i danas.
Dogovor je glasio : Vanzemaljci se neće uplitati u naše odnose i mi se nećemo uplitati u njihove. Držati ćemo njihovu prisutnost na Zemlji tajnom. Oni će nas opskrbljivati naprednom tehnologijom i pomoći naš tehnološki razvoj. Neće ostvariti odnose sa niti jednom drugom Zemaljskom državom. Mogu otimati ljude na određeno vrijeme u svrhu medicinskih ispitivanja i praćenja našeg razvoja s dogovorom da se ljudima neće nauditi, da će biti vraćeni na mjesto sa kojeg su oteti, ljudi se neće sjećati događaja, a Alien Nation će obavještavati MJ-12 o svim kontaktima i otmicama. Dogovoreno je da će svaka država primiti ambasadora druge države dok god dogovor bude na snazi. Dalje je dogovoreno da će Alien Nation i SAD međusobno razmijeniti 16 osoba u svrhu učenja jednih o drugima. Vanzemaljski “gosti” bi ostali na Zemlji a “ljudski gosti” bi putovali na mjesto porijekla vanzemaljaca na određeni period, a onda bi bili vraćeni, i tada bi se izvršila ponovna zamjena. Također je dogovoreno da će biti napravljene podzemne baze za korištenje Alien Nation-a i da će dvije baze biti napravljene za zajedničko korištenje vlada SAD-a i Alien Nation-a. Tehnologija bi se izmjenjivala u zajedničkim bazama. Sve vanzemaljske baze bi bile konstruisane ispod indijanskih rezervata u četverougaonom području Utaha, New Mexica, Arizone i Kolorada, i jedna će biti napravljena u Nevadi na području poznatom kao S-4, smještenom otprilike 7 milja južno od zapadne granice Area 51, poznate kao Dreamland. Sve vanzemaljske baze su pod potpunom kontrolom mornaričkog odjela i svo osoblje koje radi u ovim kompleksima dobija svoju plaću od mornarice. Izgradnja baza je odmah počela, ali je napredak bio slab dok nisu prikupljene velike količine novca 1957. Rad na “Yellow Book” je nastavljen.
Projekt “Crveno svjetlo” je uspostavljen i započelo je ozbiljno eksperimentiranje na izvanzemaljskim letjelicama. Super tajni objekt izgrađen je u “Groom Lakeu” u Nevadi usred područja za testiranje oružja. Njegovo kodno ime bilo je “Dreamland”. Projekt je stavljen pod Ministarstvo mornarice, a osoblje je moralo imati “Q” odobrenje, kao i izvršno (predsjedničko) odobrenje. Ironično, predsjedniku Sjedinjenih Država nije dopušteno posjetiti ovo mjesto. Vanzemaljska baza u kojoj se razmjenjivala tehnologija nalazila se u području zvanom S-4. Kodno ime za područje S-4 bilo je “Tamna strana Mjeseca”. Vojska je dobila zadatak da formira super tajnu organizaciju kako bi osigurala tajnost programa povezanih s izvanzemaljcima. Ova organizacija postala je “Nacionalna izviđačka organizacija” smještena u “Fort Carsonu” u Coloradu. Specijalni timovi koji su osiguravali projekte zvali su se “Delta”. Drugi projekt, kodnog imena “Snowbird”, trebao je objaviti objašnjenja svih viđenja Redlight letjelica kao eksperimenata Zračnih snaga. Zrakoplovi Snowbird izrađeni su korištenjem konvencionalne tehnologije i o njima je tisak pisao u nekoliko navrata. Projekt Snježna ptica također je poslužio za razotkrivanje viđenja NLO-a od strane javnosti. Projekt je bio vrlo uspješan i do tih godina broj prijava javnosti se smanjivao.
Vojni ured Bijele kuće osnovao je i njime upravljao višemilijunski fond. Ovaj je fond korišten za izgradnju preko 75 dubokih podzemnih građevina. Predsjednicima koji su pitali rečeno je da se fond koristi za izgradnju dubokih podzemnih skloništa za predsjednika u slučaju rata. Za predsjednika je izgrađeno samo nekoliko. Milijuni javnih dolara tekli su kroz ovaj ured do MJ-12 izvođačima radova, a zatim su korišteni za izgradnju tajnih vanzemaljskih baza, kao i tajnih DUMB-ova (dubokih podzemnih vojnih baza), za izgradnju objekata “Alternativa br. 2”. Predsjednik Johnson koristio je ovaj fond za izgradnju kazališta i asfaltiranje ceste na svom ranču. Nije znao njegovu pravu svrhu. Tajni Fond Bijele kuće za podzemnu gradnju osnovao je 1957. predsjednik Eisenhower. Kongres je odobrio fond za “izgradnju i održavanje tajnih mjesta gdje bi se predsjednik mogao skloniti u slučaju napada; predsjedničkih mjesta u slučaju nužde”. Ta mjesta su, grubo govoreći, rupe u zemlji, dovoljno duboke da izdrže nuklearnu eksploziju i opremljene svim vrstama komunikacijske opreme. Do sada je diljem zemlje izgrađeno više od sedamdeset i pet takvih lokacija, izgrađenih uz pomoć ovog fonda. Komisija za atomsku energiju izgradila je još 22. Lokacije i sve što je povezano s tim lokacijama smatraju se i tretiraju kao strogo povjerljivi. Novac je tada bio i sada je u rukama Vojnog ureda Bijele kuće i prolazio je kroz zamršenu mrežu koju čak ni najobučavaniji špijuni ili računovođe ne mogu pratiti. Godine 1980. samo je nekolicina na početku ili kraju mreže znala čemu služi novac. Na početku su bili George Mahon iz Teksasa i predsjednik Odbora za proračunska sredstva Zastupničkog doma i njegovog pododbora za obranu, Robert Sikes iz Floride, predsjednik Pododbora za vojnu izgradnju Zastupničkog doma. Danas se priča da predsjednik Zastupničkog doma Jim Wright kontrolira novac u Kongresu i da ga treba srušiti. Na kraju reda bili su predsjednik, MJ-12, ravnatelj Ministarstva rata i zapovjednik brodogradilišta Washington Navy.
Novac je odobravao Appropriation Committee koji ga je prosljeđivao u Ured Odbrane kao Top Secret nadalje u Vojni program izgradnje. Vojska ga, u stvari, nije mogla potrošiti, a u biti nije ni znala čemu je namijenjen. Dozvolu za trošenje tog novca imala je samo mornarica. Novac je dalje prosljeđivan u Chesapeake Division vojnim inženjerima koji također nisu znali za što je. Čak ni zapovjednik Ureda, koji je bio admiral, nije znao za što je novac. Samo jedan čovjek, mornarički zapovjednik, iz Chesapeake Division-a, ali u stvarnosti odgovoran samo Vojnom uredu Bijele kuće, znao za što je novac namijenjen, njegovu količinu i konačnu destinaciju. Potpuna tajnovitost koja je okruživala taj fond značila je da gotovo svaki njegov trag može načiniti samo nekoliko ljudi koji su ga kontrolisali. Nikada nije bilo, a vjerojatno neće ni biti službene kontrole tajnog novca.
Velike količine novca su prebačene na Top Secret fond smješten u Palm Beachu na Floridi, Peanut Island, koji pripada obalnoj straži. Otok graniči sa područjem koje je posjedovala Joseph Kennedy. Rečeno je da se novac koristio za obradu i uljepšavanje krajolika. Prije nekog vremena na TV vijestima specijalno o ubojstvu Kennedya, rečeno je da službenik obalne straže prenosi novac u aktovci do Kennedyijevih zaposlenih preko granice posjeda. Da li je ovo mogla biti tajna plaća obitelji Kennedy za gubitak njihova sina John F. Kennedya ? Plaćanje se nastavilo tokom 1967. i onda je prestalo. Količina i svrha prenešenog novca ostaje nepoznata. U međuvremenu, Nelson Rockfeller je ponovno promijenio svoju poziciju. Ovaj put je preuzeo staro mjesto C.D. Jacksona koje je nosilo naziv “Special Assistant for Psychological Strategy” (posebni pomoćnik za psihološku strategiju). Nelsonovim imenovanjem naziv je promijenjen u “Special Assistant for Cold War Strategy” (specijalni pomoćnik za strategiju hladnog rata). Ovo je mjesto tokom godina preraslo u isto ono koje je pod Nixonom imao Henry Kissinger. Službeno on je trebao “savjetovati i pomagati Predsjednika u razvoju i povećavanju razumijevanja i saradnje među svim ljudima”. Službeni opis je bio samo dimna zavjesa jer je on bio predsjednikov koordinator za Špijunsku službu. Sa svog novog mjesta Rockfeller je izvještavao direktno, i jedino, Predsjednika. Prisustvovao je sastancima Kabineta, Vijeća za vanjsku ekonomsku politiku, i Nacionalnog vijeća za sigurnost koje je bilo najviše političko tijelo u vladi.
Nelson Rockefeller dobio je još jedan važan posao kao voditelj tajne skupine pod nazivom “Skupina za koordinaciju planiranja” koja je osnovana prema NSC 5412-1 u ožujku 1955. Skupina se sastojala od raznih privremenih ad hoc članova ovisno o temi rasprave. Glavni članovi bili su Rockefeller, predstavnik State Departmenta i ravnatelj obavještajne službe. Ubrzo je nazvana “Odbor 3413 Posebne skupine”. NSC 5412-1 uspostavio je pravilo da tajne operacije odobrava Izvršni odbor i, kao i prije, te su operacije pokretane isključivo voljom ravnatelja obavještajne službe. Tajnim izvršnim memorandumom, NSC 5410, Eisenhower je 1954., prije NSC 5412-1, osnovao privremeni odbor, poznat kao Većinska dvanaest (MJ-12), kako bi nadgledao i usmjeravao sve tajne operacije vezane uz izvanzemaljce. NSC 5412-1 stvoren je kako bi se objasnila svrha ovih sastanaka kada su Kongres i tisak postali previše znatiželjni. Većinska dvanaestorica sastojala se od Nelsona Rockefellera, ravnatelja CIA-e Allena Welsha Dullesa, državnog tajnika Johna Fostera Dullesa, ministra obrane Charlesa E. Wilsona, načelnika Združenog stožera admirala Arthura W. Redforda, ravnatelja FBI-a J. Edgara Hoovera i šest članova Izvršnog odbora za vanjske odnose, poznatih kao “Mudraci”. Svi ovi muškarci bili su članovi tajnog studentskog društva pod nazivom “Jasonovo društvo” ili “Jasonovi učenjaci” i svoje su članstvo crpili iz društava “Lubanja i kosti” i “Svitak i ključ” na Harvardu i Yaleu.
“Mudraci” bili su glavni članovi Vijeća za vanjske odnose. Bilo je 12 članova, uključujući prvih 6 s vladinih pozicija, “Većinske dvanaest”. Ovu su skupinu tijekom godina formirali najviši vladini dužnosnici i predsjedatelji Vijeća za vanjske odnose, a kasnije i “Trilateralne komisije”. Među njima su bili Gordon Dean, George Bush i Zbigniew Brzezinski. Najvažniji i najutjecajniji od svih “Mudraca” koji su bili članovi MJ-12 bili su John McCloy, Robert Lovett, Averell Harriman, Charles Bohlen, George Kennan i Dean Acheson. Poznato je da su predsjednik Eisenhower i 6 drugih ranih članova MJ-12 iz vlade također bili članovi Vijeća za vanjske odnose.
Pažljiviji istraživači brzo će otkriti da nisu svi članovi “Mudraca” pohađali Harvard i Yale, te da nisu svi izabrani među članovima “Lubanje i kostiju” ili “Svitka i ključa” tijekom školskih godina. To ćete saznati ako nabavite knjigu “Mudraci” autora Waltera Isaacsona i Evana Thomasa, Simon and Schuster, New York. Ispod ilustracije broj 9 naći ćete poglavlje Lovett s Yaleovom jedinicom, koje u gornjem desnom kutu navodi: Njegov prijem u Lubanju i kosti dogodio se u zračnoj bazi u blizini Dunkerquea. Otkrio sam da su članovi birani, ovisno o situaciji, pozivnicama na temelju zasluga nakon fakulteta i da nisu bili ograničeni samo na studente Harvarda i Yalea.
Nekoliko odabranih kasnije je uključeno u “Jasonovo društvo”. Svi su bili članovi Vijeća za vanjske odnose i u to vrijeme bili su poznati kao “Istočni establišment”. To može dati zaključak o utjecaju i ozbiljnosti najtajnije školske udruge. Jasonovo društvo i danas postoji, ali uključuje i članove Trilateralne komisije. Trilateralna komisija postojala je nekoliko godina prije 1973. Naziv Trilateralna komisija preuzet je od vanzemaljske zastave poznate kao Trilateralna oznaka.
“Većinska dvanaest” i danas postoji. Pod Eisenhowerom i Kennedyjem netočno se nazivao Odbor 5412 ili, točnije, Posebna skupina. Pod Johnsonom se nazivao Odbor 303 jer je ime 5412 kompromitirano u knjizi “Tajna vlada”. Zapravo, NSC 5412-1 je procurio autoru kako bi se prikrilo postojanje NSC 5410. Pod Nixonom, Fordom i Carterom zvao se “Odbor 40”, a pod Reaganom je postao “Odbor PI-40”. Samo se ime mijenjalo tijekom godina.
Do 1955. postalo je očito da su izvanzemaljci prevarili Eisenhowera i ostvarili svoju prijetnju. Unakaženi ljudi i stoka pronađeni su diljem Sjedinjenih Država. Sumnjalo se da izvanzemaljci nisu dostavljali MJ-12 potpune popise kontakata i otmica, a također se sumnjalo da nisu svi oteti vraćeni. Sovjetski Savez bio je osumnjičen za suradnju s izvanzemaljcima, što je kasnije dokazano. Razumijevalo se da izvanzemaljci, i u prošlosti i sada, manipuliraju masama putem tajnih društava, magije, čarobnjaštva, okultizma i religije. Nakon nekoliko zračnih bitaka s izvanzemaljskim letjelicama postalo je jasno da je naše oružje potpuno nemoćno protiv njih. U studenom 1955. NSC-5412-2 dobio je zadatak da formira Istražni odbor za istragu “svih dužnosnika uključenih u stvaranje i provedbu vanjske politike u nuklearnom dobu”. To je bio paravan koji je prikrivao pravi predmet istrage, pitanje izvanzemaljaca.
Tajnim izvršnim memorandumom, NSC 5411 iz 1995., predsjednik Eisenhower formirao je Istražni odbor kako bi “istražio sve činjenice, laži, prijevare i otkrio istinu o pitanju izvanzemaljaca”. NSC 5412-2 poslužio je kao prikrivanje koje je postalo nužno kada je tisak istraživao svrhu redovitih sastanaka tako važnih ljudi. Prvi sastanak je započeo u “Quantico Marine Base”. Istraživačka grupa je bila sastavljena od 35 članova Vijeća za vanjske odnose, tajnog školskog društva The Jason Society. Dr. Edward Teller je pozvan da sudjeluje. Dr. Zbigniew Brezezinski bio je istražni direktor prvih 18 mjeseci a Dr.Henry Kissinger je bio izabran za istražnog direktora za sljedećih 18 mjeseci. Nelson Rockfeller je bio čest posjetitelj za vrijeme istraživanja.
“Study Group” Članovi :
- Gordon Dean, Predsjednik i Dr. Zbigniew Brzezinski, Study Director.
Prva Faza
- Dr. Henry Kissinger, voditelj studije.
Druga faza
- Dr. Edward Teller Frank Altschul General bojnik Richard C. Lindsay Hamilton Fish Armstrong Hanson W. Baldwin General bojnik James McCormack, ml. Lloyd V. Berkner Robert R. Bowie Frank C. Nash McGeorge Bundy Paul H. Nitze William AM Burden Charles P. Noyes John C. Campbell Frank Pace, ml. Thomas K. Finletter James A. Perkins George S. Franklin, ml. Don K. Price II Rabi David Rockefeller Roswell L. Gilpatric Oscar M. Ruebhausen NE Halaby General-poručnik James M. Gavin General Walter Bedell Smith Caryl P. Haskins Henry DeWolf Smyth James T. Hill, ml. Shields Warren Joseph E. Johnson Carroll L. Wilson Mervin J. Kelly Arnold Wolfers.
U drugoj fazi sastanci su također održani u vojnoj bazi Quantico u Virginiji i grupa je postala poznata pod nazivom “Quantico II”. Nelson Rockfeller je sagradio utočište negdje u Marylandu do kojeg je MJ-12 mogao doći jedino zrakom tako da su se mogli sastajati daleko od znatiželje javnosti. Ovo tajno mjesto je poznato pod kodnim imenom “The Country Club”. Na toj lokaciji postojali su svi potrebni objekti za življenje, rekreiranje, prehranu i naravno, sastanke.
Istraživačka skupina je “javno” raspuštena krajem 1958., a Henry Kissinger je objavio ono što je 1957. službeno nazvano Henry Kissingerovo nuklearno oružje i vanjska politika, koje je za Vijeće za vanjske odnose objavila izdavačka kuća Harper Brothers u New Yorku. U stvarnosti, rukopis je bio 80% napisan dok je Kissinger još bio na Harvardu. Istraživačka skupina nastavila je svoj rad u tajnosti. Zaključak o Kissingerovoj ozbiljnoj uključenosti u istraživanje može se pronaći u izjavama njegove supruge i prijatelja. Mnogi od njih izjavili su da bi Henry svako jutro rano odlazio i vraćao se kasno navečer bez da bi s bilo kim razgovarao ili kontaktirao. Bilo je kao da je u drugom svijetu u kojem nije bilo mjesta ni za koga drugog.
Ove izjave su vrlo znakovite. Posljedice vanzemaljske prisutnosti i aktivnosti za vrijeme istraživanja mora da su ostavili strašan šok. Henry Kissinger je zasigurno potpuno drugačiji za vrijeme ovih sastanaka. U tom smislu nikada više neće biti tako pogođen ma koliko bile teške posljedice budućih događaja. U mnogo prilika radio bi do kasno u noć, iako je iza sebe imao puni radni dan. Takvo ponašanje dovelo ga je do razvoda.
Glavni zaključak proučavanja vanzemaljaca je bio da se ne smije reći javnosti jer se vjerovalo da bi to najvjerojatnije vodilo do ekonomskog kolapsa, kolapsa vjerske strukture, i nacionalne panike koja bi vodila do anarhije. Tajnost se stoga nastavila. Posljedica toga da se ne može reći javnosti je da se ne može reći ni kongresu, tako da je novac za projekt morao dolaziti izvan vlade. I međuvremenu novac je pribavljan iz vojnog budžeta i iz CIA-inih vlastitih tajnih fondova.
Drugi važan zaključak bio je da izvanzemaljci koriste ljude i životinje kao izvor žljezdanih izlučevina, enzima, hormonalnih izlučevina, krvi i za genetske eksperimente. Izvanzemaljci su objasnili ove postupke kao nužne za svoj opstanak. Rekli su da im je genetska struktura oštećena i da se više ne mogu razmnožavati. Rekli su da ako ne uspiju poboljšati svoju genetsku strukturu, opstanak njihove vrste bit će doveden u pitanje. Njihova objašnjenja su gledana s velikim sumnjom. Budući da je naše oružje bilo praktički beskorisno protiv izvanzemaljaca, MJ-12 je odlučio nastaviti prijateljske diplomatske odnose s njima sve dok naša vojna tehnologija ne bude mogla parirati njihovoj. SSSR-u i drugim nacijama upućena je ponuda za udruživanje snaga za obranu čovječanstva. U međuvremenu, razvijeni su planovi za istraživanje i razvoj dvaju sustava naoružanja, korištenjem konvencionalne i nuklearne tehnologije, koji bi nas doveli u ravnopravan položaj.
Rezultati istraživanja bili su projekti “Joshua” i “Excalibur”. Joshua je oružje zarobljeno od Nijemaca, koje je u to vrijeme moglo probiti 4 inča čeličnog oklopa na udaljenosti od dvije milje, koristeći niskofrekventne smrtonosne valove. Vjerovalo se da će ovo oružje biti učinkovito protiv vanzemaljskih svemirskih letjelica i njihovog oružja. Excalibur je oružje namijenjeno uništavanju vanzemaljskih podzemnih baza. Projektil koji nosi megatonsku bojevu glavu sposoban je prodrijeti 1000 metara kroz čvrsti gips. Odstupanje od cilja je maksimalno 50 metara, a najveća visina leta je 30 000 stopa. Joshua je uspješno razvijen, ali koliko ja znam, nikada nije korišten. Excalibur nije razvijen do posljednjih godina uz neviđene napore da se stvori.
Događaji u Fatimi početkom stoljeća su podrobno proučeni. Sa sumnjom da su vanzemaljska manipulacija, pokrenuta je špijunska operacija koja je trebala probiti tajnu koja je obavijala događaj. Sjedinjene države su uposlile svoje Vatikanske krtice koje su bile ubačene za vrijeme Drugog svjetskog rata i uskoro su postigli da čitav Vatikan radi na istraživanju koje je uključivalo proročanstvo. Proročanstvo je kazivalo da će se, ako se čovjek ne okrene od zla i ne krene Kristovim stopama, planet samouništiti i da će se događaji iz knjige navještenja ostvariti. Rečeno je da će se roditi dijete koje će ujediniti svijet sa planom za svjetski mir i lažnu religiju koja će početi 1992. Do 1995. ljudi će shvatiti da je on zao i istinski antikrist. Treći Svjetski rat će početi na srednjem istoku 1995. invazijom Izraela na Ujedinjene Arapske države koristeći se konvencionalnim naoružanjem, a kulminirati će nuklearnim holokaustom 1999. godine. Između 1999. i 2003. godine, većina života ovog planeta će kao posljedica toga umrijeti. Povratak Krista će se dogoditi 2011.
Vanzemaljcima su predočene činjenice i potvrdili su da ja to bila istina. Objasnili su da su nas kreirali kroz hibridizaciju i manipulaciju ljudskom vrstom kroz religiju, sotonizam, čarobnjaštvo, magiju i okultizam. Kasnije su objasnili da mogu putovati kroz vrijeme i da će se događaj uistinu dogoditi. Kasnije iskorištavanje vanzemaljske tehnologije od strane Sjedinjenih država i Ruske unije koristeći se putovanjem kroz vrijeme potvrdilo je proročanstvo. Vanzemaljci su pokazali hologram, kojeg je vlada snimila, a za kojeg tvrde da predstavlja raspetog Krista. Nismo znali da li da im vjerujemo ili ne. Da li su nama manipulirali uz pomoć religije ? Ili, da li su uistinu bili izvor naše religije kojom su manipulirali nama samima ? Ili, da li je početak istinskog KRAJA VREMENA i POVRATKA KRISTA koje je predskazano u Bibliji ? Nitko ne zna odgovor.
Tajna vlada, porijeklo, identitet i svrha mj-12
Na simpoziju održanom 1957. god. okupili su se najveći znanstveno-fantastični umovi tog vremena. Došli su do zaključka da će se planet Zemlja samouništiti BEZ IKAKVE POMOĆI BOGOVA ILI VANZEMALJACA nedugo nakon 2000. godine, a sve zbog povećanja populacije i ljudskog iskorištavanja okoliša.
Tajnim izvršnim memorandumom Predsjednika Eisenhowera, Jason Scholars su dobili zadatak da prouče ovaj scenarij i da daju prijedloge nazvane Alternative 1, 2 i 3.
- ALTERNATIVE #1 – je bila da se iskoristi nuklearno oružje kako bi se izbušile rupe u Zemljinoj stratosferi kako bi kroz njih toplina i zagađenje izašli u otvoreni svemir. Potrebna je promjena ljudske kulture sa istraživanjem kultura koje štite okoliš.
Od tri alternative, ova je bila najmanje vjerojatna zbog posljedica nuklearnih eksplozija. - ALTERNATIVE #2 – je bila da se sagrade beskrajna mreža podzemnih gradova i tunela u kojima bi predstavnici svih kultura i zanimanja nastavili ljudsku vrstu. Ostali bi bili ostavljeni na površini zemlje da se sami bore za svoj opstanak.
- ALTERNATIVE #3 – je da se istraži vanzemaljska i konvencionalna tehnologija u svrhu izgradnje kolonija u svemiru u kojima bi preživjele određene grupe ljudi.
Ne mogu niti potvrditi niti opovrgnuti negativne posljedice ljudskog ropstva koje bi se koristilo za radnu snagu u ostvarivanju plana. Mjesec, kodno ime Adam, je objekt od primarnog interesa, a nakon njega Mars, kodnog imena Eva. Kao usporavajuće akcije, sve tri alternative uključuju kontrolu rađanja, sterilizaciju, i puštanje smrtnih mikroba kako bi kontrolirali ili usporili rast Zemljine populacije. AIDS je samo jedan od rezultata ovih planova. Postoje i drugi. Odlučeno je, pošto se populacija mora reducirati i kontrolirati, da je od najboljeg interesa za nas same da se riješimo nepodobnih elemenata našeg društva. Ujedinjeno američko i rusko vodstvo je odbacilo Alternative #1, ali i naredilo početak radova na Alternative #2 i #3 istovremeno.
Godine 1959. Rand Corporation je udomila “Deep Underground Construction Symposium” (Simpozij o dubokopodzemnoj izgradnji). U simpozijskom izvještajuu, fotografirani su i opisani strojevi koji mogu bušiti tunel prečnika 45 stopa sa brzinom napredovanja od5 stopa po satu. Također su prikazane fotografije ogromnih tunela i podzemnih komora koje sadrže komplekse građevina, a moguće čak i gradova. Izgleda da je u prošlih 5 godina značajan napredak napravila podzemna izgradnja.
Vodeće sile dogovorile su da načina financiranja veza sa vanzemaljcima i drugih tajnih projekata bude trgovina drogom. Iskazao se mladi, ambiciozni član Vijeća za Vanjske odnose. Njegovo ime je George Bush, a u to vrijeme bio je predsjednik C.E.O. “Zapata Oil-a” smještenog u Texasu. “Zapata Oil” je eksperimentirala sa novom tehnologijom bušenja na moru. Ispravno je smatrano da bi se droga mogla prevoziti iz Južne Amerike, do platformi prevoziti ribarskim brodovima gdje bi se dalje normalnim transportima za osoblje i opskrbu prebacivali na obalu. Ovakvom metodom nikakve carinske ili zakonske službe ne bi posumnjale na tovar. George Bush je pristao pomoći i organizirati operaciju u sprezi sa CIA-om. Plan je funkcionirao bolje nego što je itko mogao pretpostaviti i otkad se proširio širom svijeta stvorene su mnoge druge metode ilegalnog dovođenja droge u zemlju. Uvijek se moramo sjetiti da je George Bush počeo našoj djeci prodavati drogu. Danas CIA kontrolira svu svjetsku trgovinu drogom.
“Službeni” svemirski program je pokrenuo Predsjednik Kennedy u svom inauguracijskoj poruci kada je spomenuo da će Sjedinjene Države spustiti čovjeka na Mjesec do kraja desetljeća. Iako nedužna poruka njezin koncept je omogućio ljudima na vlasti da kroz razne kanale dobiju ogromne količine novca i da od Amerikanaca prikriju stvarni svemirski program. U SSSR-u je sličan program služio istoj svrsi. U stvari zajednička baza vanzemaljaca, Sjedinjenih država i Sovjetskog saveza već je postojala na Mjesecu u vrijeme Kennedyevog govora. 22. Aprila, 1962. svemirska letjelica se spustila na Mars i potvrdila postojanje okoliša koji bi mogao podržavati život. Nedugo zatim u velikoj tajnosti počela je konstrukcija kolonije na Marsu. Danas na Marsu postoje gradovi naseljeni posebno odabranim ljudima iz različitih kultura i zanimanja sakupljenim po čitavoj Zemlji. Sve te godine javnosti su nametane suprotnosti između Sovjetskog saveza i Sjedinjenih država, a u svrhu financiranja projekata od važnosti za Nacionalnu obranu, iako smo u stvari bili najbliži saveznici.
Za vrijeme početnih američkih svemirskih istraživanja i slijetanja na Mjesec, svako lansiranje je bilo praćeno od strane vanzemaljske letjelice. Mjesečevu bazu su vidjeli i snimili astronauti “Apolla”. Kupole, tornjevi, velike zaobljene strukture nalik na silose, rudarska vozila u obliku velikog slova “T” koja za sobom na mjesečevoj površini ostavljaju tragove poput šavova, i jako velike kao i vrlo male vanzemaljske letjelice koje se pojavljuju na fotografijama. To je zajednička američka, ruska i vanzemaljska baza. Svemirski program je bio farsa i nevjerojatno trošenje novca. “Alternative #3” je stvarnost, a ne u potpunosti naučna fantastika. Većina astronauta Apolla je bila potresena iskustvom i njihovi životi i buduće izjave odražavali su snagu otkrića i naredbe o šutnji koja je nakon toga slijedila. Naređeno im je da o tome šute ili će snositi posljedice kazne, smrti, koja je nazivana “neminovnom”. Jedan astronaut je u stvari govorio producentima Britanske televizije otkrivajući “Alternative #3” i potvrđujući većinu pretpostavki.
U knjizi “Alternative 003”, pseudonim “Bob Grodin” je korišten umjesto identiteta astronauta. Rečeno je da je počinio samoubojstvo 1978. Ovo ne može biti potvrđeno iz niti jednog izvora i ja mislim da su neke takozvane činjenica u ovoj knjizi u stvari dezinformacije. Čvrsto vjerujem da su te dezinformacije rezultat pritiska na autore kako bi umanjili efekt popularizacije razotkrivanja “Alternative #3” Britanske televizije. Sjedište internacionalne konspiracije je u Ženevi u Švicarskoj. Vodeće tijelo je sastavljeno od predstavnika vlada kao i od izvršnih članova grupe poznate kao “Bilderburgers”. Sastanci se održavaju od strane Policy Committee kada je to potrebno na nuklearnim podmornicama skrivenim ispod polarne ledene kape. Tajnost je takva da je ovo jedina metoda koja omogućava da sastanci ne budu špijunirani. Iz vlastitog znanja i znanja mojih izvora mogu reći da je knjiga barem 70% istinita. Vjerujem da su dezinformacije bile namjera da se kompromitira razotkrivanje Britanske televizije sa informacijama za koje se moglo dokazati da su lažne, kada je “Eisenhower Briefing Document” objavljen u Sjedinjenim državama s planom bliskim “Majestic Twelve”, za kojeg se također može dokazati da je lažan.
Otkad je započela naša suradnja s izvanzemaljcima, došli smo u posjed tehnologije koja nadilazi naše najluđe snove. Letjelica nazvana “Aurora” postoji u “Području 51” i redovito se šalje u svemir. To je jednostupanjska letjelica nazvana “TAV” (transatmosfersko vozilo) i može poletjeti s piste duge sedam milja, uletjeti u orbitu, vratiti se vlastitim pogonom i sletjeti na istu pistu. Sada imamo i letimo u izvanzemaljskim letjelicama na atomski pogon u “Području S-4” u Nevadi. Naši piloti su obavljali međuplanetarna putovanja u ovim letjelicama i bili su na Mjesecu, Marsu i drugim planetima s ovim letjelicama. Lagali su nam o pravoj prirodi Mjeseca i planeta Marsa i Venere, kao i o pravom stanju tehnologije koju posjedujemo u ovom trenutku.
Postoje područja na Mjesecu gdje rastu biljke i čak mijenjaju boju sa godišnjim dobima. Ovaj sezonski efekt se događa jer Mjesec nema, kao što se tvrdilo, uvijek točno istu stranu okrenutu prema Zemlji i prema Suncu. Postoji područje koje kolebljivo ulazi i izlazi iz područja tame po sezonskim osnovama i pokraj ovog područja rastu biljke. Mjesec ima nekoliko ljudski stvorenih jezera na i ispod površine, a posmatrani su i snimljeni oblaci u njegovoj atmosferi. Posjeduje gravitaciono polje i čovjek može hodati na njegovoj površini bez svemirskog odjela dišući pomoću boce kisika nakon dekompresije kao i svaki ronilac. Vidio sam fotografije i neke od njih su zapravo objavljene u knjizi “We Discovered Alien Bases On The Moon” Freda Stecklinga.
Godine 1969. izbio je sukob između ljudskih i vanzemaljskih znanstvenika u podzemnom laboratoriju “Dulce”. Vanzemaljci su mnoge naše znanstvenike uzeli za taoce. Delta Force je poslan da ih oslobodi, ali bili su nemoćni protiv vanzemaljskog oružja. Tijekom ove akcije ubijeno je 66 naših ljudi. Kao rezultat toga, povukli smo se iz svih projekata na najmanje dvije godine. Ubrzo je uslijedilo pomirenje i ponovno smo počeli surađivati. Danas savezništvo nastavlja.
Kada je otkriven skandal “Watergate”, Predsjednik Nixon je namjeravao sretno prebroditi tu oluju uvjeren da ga se ne može optužiti. Međutim, MJ 12 je imao drugačiji dnevni red. Špijunska organizacija je pravovremeno zaključila da bi sudska osuda otvorila dosjee i predočila strašnu istinu očima javnosti. Nixonu je naređeno da da ostavku. Odbio je i dogodio se prvi vojni puč u povijesti Sjedinjenih država. Joint Chefs of Staff su poslali TOP SECRET poruku zapovjednicima svih američkih vojnih snaga po čitavom svijetu. U njoj se kaže: “Nakon primanja ove poruke više nećete primati naredbe od Bijele Kuće. Potvrdite prijem.” Ova poruka je poslana punih 5 dana prije Nixonovog priznanja i izjave za javnost da će podnijeti ostavku. Ja sam lično vidio ovu poruku. Kada sam pitao svog zapovjednika što će učiniti, jer se poruka očito sukobljavala sa Ustavom, rekao mi je “Pretpostavljam da ću čekati i vidjeti da li će doći koja naredba iz Bijele Kuće, i onda ću odlučiti.” Nisam primijetio nikakvu komunikaciju iz Bijele Kuće, ali to ne znači da je nije bilo. Tokom godina u kojima se sve ovo događalo, činilo se da su Kongres i američka javnost instinktivno znali da nešto nije u redu. Kada je skandal izbio na površinu oni su skočili i svi su mislili da će se uredi “počistiti”. Predsjednik Ford je organizirao Rockfellerovu komisiju da obavi posao. U stvari to je bar ono što su svi mislili.
Njegova stvarna svrha je bila da obezglavi Kongres i nastavi prikrivanje. Nelson Rockfeller je vodio komisiju istražujući špijunsku zajednicu, bio je član Vijeća za vanjske odnose i bio je onaj koji je pomogao Eisenhoweru da izgradi strukturu vlasti MJ-12. Rockfeller je otkrio samo onoliko koliko je bilo potrebno da drži potjeru na udaljenosti. Bacio je nekoliko kostiju Kongresu, a prikrivanje se nastavilo kao i uvijek.
Kasnije je Senator Church vodio famozno Churchovo saslušanje. Bio je također istaknuti član Vijeća za Vanjske Odnose i samo je ponovio Rockfellerovo djelo. Ponovno je prevladalo prikrivanje. Kada je došlo do Iranskog suprotstavljanja svi su se previše uzbudili. Ponovno krivo. Usprkos planinama dokumenata koji su ukazivali na krijumčarenje droge i druga skrivena čuda, prikrivanje je ponovno prošlo. Čak se činilo da se Kongres miče sa puta kako ne bi iskopao stvari koje su ležale odmah ispod površine. Da li je Kongres možda znao čitavu istinu i nije ju htio dirati ? Da li su oni bili među izabranima za Marsovu koloniju kad se Zemlja bude samouništavala ?
Ne mogu ni početi ocrtavati cijelo financijsko carstvo kojim upravljaju CIA, NSA i Vijeće za vanjske odnose, a koje je kontroliralo pranje novca od droge i druge aktivnosti tajnih službi, ali mogu vam reći što znam. Količina novca nadilazi sve što možete zamisliti i skrivena je u beskrajnoj mreži banaka i tvrtki. Počnite s J.Henry Schroder Banking Corp., The Schroder Trust Co., Schroders Limited (London), Helbert Wagg Holdings, LTD., J. Henry Schroder – Wagg & Co., LTD, Schroder Gerbruder and Co. (Njemačka), Schroder Munchmeyer Hengst and Co, Castle Bank i njezine holding tvrtke, Azijska razvojna banka i mreža banaka i holding tvrtki Nugan Hand.
Plan da se svakoga tko se približi istini skrene s puta bio je djelo MJ-12. Plan je poznat kao “Veličanstvenih dvanaest”. Proveden je objavljivanjem Eisenhowerovog informativnog dokumenta od strane Moorea, Shandera i Friedmana. Dokument je prijevara. U dokumentu se spominje izvršna naredba broj 092447, broj koji ne postoji i ovim tempom neće postojati još dugo. Truman je napisao izvršne naredbe do 9000, Eisenhower 10000, Ford do 11000, a Reagan samo do 12000. Izvršne naredbe se stalno bilježe kako bi se osigurao kontinuitet i spriječila zbrka, bez obzira tko je u Bijeloj kući. Izvršna naredba samo je jedna od mnogih prijevara u dokumentu. Do sada je plan na nekoliko godina izbacio iz kolosijeka cijelu istraživačku organizaciju, što je rezultiralo trošenjem ogromne količine novca ni za što. Zbog njega je izgubljeno 16.000 dolara koje je “Fond za istraživanje NLO-a” dao Stantonu Friedmanu za istraživanje informacija. Tisuće radnih sati potrošeno je na traženje nečega što ne postoji. Ako sumnjate u sposobnost tajne vlade da vas žedne prevede preko vode, razmislite ponovno.
Drugi plan je na snazi i još uvijek je u funkciji. To je plan pripreme javnosti za mogući sukob s izvanzemaljskom civilizacijom. Javnost je bombardirana filmovima, radiom, reklamama i TV programima o gotovo svakom aspektu stvarne izvanzemaljske prisutnosti. To uključuje i dobro i loše. Pogledajte oko sebe i obratite malo pažnje. Izvanzemaljci planiraju otkriti svoju prisutnost, a vlada vas priprema kako ne bi bilo panike. Najgori plan je proveden i još uvijek je u funkciji danas.
Godinama su uvozili drogu i prodavali je ljudima, većinom siromašnima i manjinama. Takozvani program socijalne skrbi je pokrenut kako bi se stvorilo ovisan neradnički element našeg društva. Onda počinju ukidati programe socijalne skrbi kako bi razvili veliku kriminalnu populaciju koja nije postojala pedesetih i početkom šezdesetih, te potiču proizvodnju i uvoz smrtonosnog vojnog oružja za kriminalnu populaciju. To je učinjeno kako bi se forsirao element nesigurnosti i tako bi se Amerikanci kroz zakone o oružju dobrovoljno razoružali. Incidenti su samo ubrzali proces. Upotrebom droga i hipnoze u procesu zvanom “Orion” u mentalne pacijente CIA bi usađivala bolesti zbog kojih bi oni otvarali vatru na školskim igralištima i tako razbuktala anti-oružani lobby. Ovaj plan je već dobrano odmakao i funkcionira kako je predviđeno. Ovaj plan ne smije uspjeti.
Valom kriminala koji će zahvatiti zemlju uvjerit će američki narod da u glavnim gradovima vlada stanje anarhije. Gotovo svake večeri graditi će svoje planove na televiziji i u dnevnim novinama. Kada ovom idejom osvoje javno mnijenje, namjeravaju otkriti da je teroristička skupina naoružana nuklearnim oružjem ušla u Sjedinjene Države i da namjeravaju upotrijebiti to oružje u jednom od gradova. Vlada će tada ukinuti Ustav i proglasiti Marsovski zakon. Tajna izvanzemaljska vojska implantiranih ljudi i svih sektaša, koji se u bilo kojem trenutku mogu okrenuti bilo kojoj strani, bit će prikupljeni i odvedeni u koncentracijske logore smještene diljem zemlje. Svaki ima površinu od jedne četvorne milje. Hoće li ljudi koji su određeni za mjesta u logorima imati nuspojave robovskog rada potrebnog za svemirske kolonije? Mediji, radio, tisak, TV i računalne mreže bit će nacionalizirani i prisvojeni. Svatko tko se odupre bit će odveden ili ubijen. Cijelu ovu organizaciju testirala je Vlada i Vojska 1984. pod kodnim nazivom REX-84 i prošla je bez ikakvih problema. Kada se ovo postigne, preuzimanje od strane tajne vlade i/ili vanzemaljaca bit će završeno. Vaša sloboda neće biti vraćena i živjet ćete u ropstvu do kraja života. Bolje se probudite i učinite to sada!
Phil Klass je agent CIA-e i to stoji u dokumentima koje sam vidio između 1970. i 1973. godine. Jedan od njegovih je poslova bio, kao zrakoplovnog eksperta, da raskrinka sve što je imalo veze sa NLO-ima. Svi vojni zapovjednici upućeni su na njega kako bi dobili informacije kako razotkriti ili objasniti kontakte sa NLO-ima ili samo njihova viđenja javnosti i novinarima.
William Moore, Jaimie Shanders i Stanton Friedman bili su, možda ne znajući, tajni vladini agenti. Iako nam je William Moore rekao da je koristio identifikacijsku karticu Istražne službe i priznao Leeju Grahamu da je vladin agent, sumnjam da je znao. Lee Graham me nazvao kući i rekao da Moore to doista radi.
Stanton Friedman mi je, kao i mnogima drugima, prije nekoliko godina rekao da je pomogao u razvoju nuklearnog reaktora koji je pokretao svemirski brod veličine košarkaškog igrališta, koji je radio savršeno i bio je potpuno “čist”, a nusprodukt je bio vodik. Jedino gorivo koje se moglo koristiti u takvom motoru, čiji je nusprodukt bio vodik, bila je voda. Takvu tehnologiju smo u to vrijeme mogli dobiti samo od vanzemaljaca. Zar nije ništa znao? Bio je član tima s Morreom, Shanderom i Friedmanom i oni su implementirali “Majestic 12”, plan za nepredviđene situacije.
Dokument koji sam vidio između 1970. i 1973. godine navodio je imena pojedinaca koji su trebali biti mobilizirani u slučaju predstavljanja Majestic 12. Javnost je poštovala te ljude. Bruce Macabee, Stanton Friedman i William Moore bili su na popisu. Kasniji događaji nisu potvrdili da je Bruce Macabee bio umiješan, ali postupci Stantona Friedmana i Williama Moorea vrlo su sumnjivi.
Znam da su sve glavne organizacije za istraživanje NLO-a bile meta Tajne službe kako bi ih infiltrirala i kontrolirala tajna vlada baš kao što je bio kontroliran NICAP. Vjerujem da su ti napori bili uspješni i da je vrlo moguće da su glavne publikacije koje se bave temom NLO-a bile kontrolirane. Danas MJ-12 još uvijek postoji i funkcionira kao i prije. Njegova struktura je ostala ista. Šest njih čini vladu, a ostalih šest su izvršna vlast Vijeća za vanjske odnose i/ili Trilateralne komisije. Glavna špijunska agencija javnosti je poznata kao Viša obavještajna služba (SIG).
Pri završetku, najvažnije je razumjeti da Vijeće za vanjske odnose i njihov ogranak Trilaterial Council ne samo da kontroliraju, već i posjeduju ovu državu (SAD). Puno prije Drugog svjetskog rata, oni su služili samo kao pomoć u odlukama koje su se ticale Vlade Sjedinjenih država. Vijeće za vanjske odnose, Trilaterial Commission i njihovi ogranci odgovaraju Bilderburger-u. Skoro svi viši nivoi vlade i vojske zaduženi su za bilo kakve posljedice od Drugog svjetskog rata uključujući predsjednike i-ili Trilaterial Commission. Svi američki članovi Trilaterial Commission-a su bili ili jesu članovi Vijeće za vanjske odnose.
Svaka strana zemlja od bilo kakvog značaja ima svoju podružnicu Vijeća za vanjske odnose, a svi strani članovi su u kontaktu putem Bilderburgera radi unapređenja svojih zajedničkih ciljeva. Strani članovi Trilateralne komisije pripadaju vlastitoj uglednoj organizaciji. Čak i površna istraga neiskusnog istraživača pokazat će da članovi Trilateralne komisije i Vijeća za vanjske odnose kontroliraju glavne zaklade, sve glavne medije i novine, najveće banke, sve glavne korporacije, više vladine organizacije i mnoge druge vitalne interese. Njihovi članovi biraju se i zbog svog novca i zbog svojih posebnih interesa. Ne djeluju demokratski i ni na koji način ne predstavljaju većinu Sjedinjenih Država. To su ljudi koji odlučuju tko će preživjeti sljedeći holokaust, a tko ne.
Bilderburgeri, Vijeće za vanjske odnose i Trilateralna komisija su Tajna služba i vladaju ovom zemljom putem MJ-12, znanstvene skupine poznate kao Jason Scholars, i najviših izabranih dužnosnika u vladi, koja se uglavnom sastoji od njihovih članova.
Kroz našu povijest, izvanzemaljci su manipulirali i/ili vladali ljudskom rasom putem raznih tajnih društava, religija, magije, vještičarstva i okultnih praksi. Vijeće za vanjske odnose i Trilateralna komisija imaju potpunu kontrolu nad izvanzemaljskom tehnologijom i gospodarstvom nacije. Eisenhower je bio posljednji predsjednik koji je imao potpuni uvid u problem izvanzemaljaca. Sljedećim predsjednicima je rečeno samo ono što su MJ-12 i Obavještajna zajednica željeli da znaju i, vjerujte mi, nije im rečeno istina.
MJ-12 su pokazali svakom novom predsjedniku sliku izgubljene vanzemaljske kulture koja traži da se obnovi, da nađu dom na ovom planetu, i da nas bombardiraju tehnološkim darovima. U nekim slučajevima, ništa nije rečeno niti šredsjedniku. Svaki predsjednik je progutao priču, ili ju nije niti dobio. U međuvremenu, nevini ljudi su patili neizrecive užase u rukama vanzemaljaca i ljudskih naučnika koji su zaduženi za takvo barbarsko istraživanje prema kojem bi nacisti izgledali kao djeca u dopunskoj školi. Kao da to nije dovoljno, mnogi ljudi su završili kao hrana za nezasitni vanzemaljski apetit prema biološkim enzimima, hormonalnim izlučevinama i krvi. Mnogi su ljudi oteti i osuđeni na život sa psihološkom i fizičkom štetom, doživotno. Među dokumentima sam vidio da su ljudima implantirani uređaji, čiju svrhu nisam otkrio. Vlada vjeruje da vanzemaljci grade vojsku ljudskih implantanta koju mogu biti aktivirani i okrenuti protiv nas kad god im se prohtije. Također trebate znati da do danas nismo došli niti blizu do jednakosti s vanzemaljcima. Da li je tehnologija vrijedna toga ?
Zaključci su neizbježni :
Moćna Tajna organizacija vjeruje da će, zbog našeg nemara ili Božje volje, planet Zemlja biti samouništena u bliskoj budućnosti. Ti ljudi iskreno vjeruju da rade pravu stvar u njihovim pokušajima spašavanje ljudske rase. Ironično je da su bili prisiljeni da za partnera uzmu rasu vanzemaljaca koja je zaposlena monumentalnom borbom za preživljavanje. Napravljeni su mnogi krivi moralni i legalni kompromisi i moraju biti ispravljeni, i ljudi koji su krivi za to trebaju odgovarati za svoje postupke. Ne mogu razumjeti strah i hitnost, koji su morali biti pomoć u odluci da se to zataji javnosti. Očito, ja se ne slažem s tom odlukom. Kroz istporiju su male, ali moćne, grupe ljudi smatrale da su oni sami sposobni donositi odluke koje su odlučivale o sudbinama milijona ljudi, i oduvijek su bili u krivu. Ova velika nacija svoje postojanje duguje principima slobode i demokracije. Svim srcem vjerujem da SAD ne mogu i neće uspjeti u bilo kakvom naumu koji ignorira te principe. Trebalo bi sve obznaniti javnosti sve pojedinosti, i trebali bi, svi zajedno, nastaviti spašavati ljudsku rasu.
Organizirane ljudsko-izvanzemaljske strukture manipuliraju nama, a to će rezultirati potpunim porobljavanjem i/ili uništenjem ljudske rase. Moramo upotrijebiti sve što je u našoj moći da to spriječimo. Vlada je obmanjena. Trenutno se događa nešto što je iznad naše mogućnosti shvaćanja. Moramo utjecati na razotkrivanje činjenica i istine, i utjecati na istinu.
Bilo kako bilo, moramo utjecati na razotkrivanje istine, bez obzira što se dogodi, sigurno ćemo to zaslužiti. Za situaciju u kojoj se nalazimo je zaslužno naše zanemarivanje koje traje već protekle 44 godine. To je naša greška i mi smo jedini koji to mogu promijeniti. Kroz nemar ili pogrešno povjerenje smo odbacili ulogu psa čuvara naše vlade. Naša vlada je sastavljena od ljudi, izabrali su je ljudi, za ljude. Nikad nije spomenuta namjera da odbacimo ulogu i mjesto našeg povjerenja stavimo u ruke šačice ljudi koji se tajno sastaju i odlučuju o našim sudbinama umjesto nas. U biti, svrha strukture naše vlade je da pazi da se takvo što ne dogodi. Da smo obavili naš posao kao građani, nikad ne bi došlo do toga. Većina nas je totalno nezainteresirana i za najbanalnije funkcije naše vlade. Doista smo postali nacija ovaca. Ovce su uvijek dovedene do pokolja. Vrijeme je da ustanemo u stilu naših predaka i da hodamo kao ljudi. Sve vas podsjećam da su europski Židovi dovedeni do krematorija, nakon što su obaviješteni; cijelo vrijeme vjerujući da činjenice ne mogu biti istinite. Kad je vanjski svijet saznao za holokaust provođen u Hitlerovoj Europi, nitko nije mogao vjerovati. Kažem vam da su Hitlerom manipulirali ovi isti vanzemaljci.
Donio sam istinu kakvu poznam. Uopće me ne interesira što mislite o meni. Obavio sam svoju dužnost ne mareći kakva me sudbina čeka, sad mogu stati pred Stvoritelja čiste savjesti. Prvo vjerujem u Boga. Istog Boga u kojeg su moji preci vjerovali. Vjerujem u Isusa Krista i da je on moj Spasitelj. Zatim vjerujem u Ustav SAD-a kakav je napisan. Dao sam zakletvu da štitim i branim Ustav SAD-a od svih neprijatelja, stranih ili unutrašnjih, i namjeravam obistiniti tu zakletvu.“, zaključio je Cooper.
Milton William Cooper – intervju
Za kraj vam donosim transkript 45-minutog predavanja “Whole Life Expo”, kojeg je 17. Studenog, 1989. godine održao Milton William Cooper.
Uživajte!
Za one koji ne znaju, odgajan sam u vojničkoj obitelji. Moji su preci od samog dolaska u SAD bili vladini ljudi. Bili smo patrioti, služili u vojsci i borili se u svim ratovima. Vjerujemo u ustav SAD-a i stalo nam je do naše države. Stoga smo u svakom trenutku bili spremni stati u njenu odbranu. Kada sam napustio dom otišao sam u ratno vazduhoplovstvo kao zapovjednik. Moj otac je bio pilot i od njega, a i drugih pilota, čuo sam priče o Foo Fighterima, NLO-ima, čudnim letjelicama koje nisu bile napravljene na zemlji. Kada to kao dijete čujete, onako u prolazu, smiješno vam je, izjurite vani i igrate se svemiraca i vrlo brzo zaboravite na to. Kada sam bio u zrakoplovstvu upoznao sam čovjeka koji je sudjelovao u otkrivanju srušenih vanzemaljskih letjelica. To me je zaintrigiralo ali, uglavnom su te priče dolazile nakon priličnih količina piva a ponekad se sljedećeg jutra nisam mogao ni sjetiti koga mi je vraga taj tip napričao.
Kada sam napustio zrakoplosvstvo otišao sam u mornaricu i tada se u stvari sve i počelo događati. U početku sam namjeravao ići iz službe u službu i raditi stvari koje je vrlo malo ljudi prije radilo. Bio sam mladić avanturist i smatrao sam da bi to bio prilično zanimljiv život za mene. Dobrovoljno sam se javio za službu na podmornici. Dok sam služio na U.S.S Tyroot, SS-416 na putu između područja Portlanda i Seattla i podmorničke baze Pearl Harbora, koji je bio naša glavna baza, dok sam promatrao luku vidio sam letjelicu u obliku tanjira veliku poput nosača aviona tipa Midway. Ta ogromna letjelica izašla je iz vode otprilike 2.5 nautičke milje od lukobrana, što je bilo oko 45 stupnjeva lijevo ispred podmornice. Lagano se prevrtala oko osi i nestala u oblacima. Meni, sa udaljenosti od 2.5 milje izgledalo je kao da se kreće polagano ali, u stvari kretala se vrlo brzo jer je napravila samo dva-tri okreta nakon što je izašla iz vode i nestala.
Prijavio sam to oficiru palube. Nisam mu rekao što je to što sam vidio jer me je otac naučio da ne budem budala, pošto sam jedini na brodu to vidio. Zamolio sam oficira palube da mi pomogne u promatranju, što je on i učinio, jer oficiri obično pomažu jedan drugome.
Već nakon nekoliko sekundi ista ta letjelica, ili neka vrlo slična njoj, spustila se iz oblaka i okrećući se kao i prije, nestala u moru. Potporučnik Ball, koji je tada bio oficir palube, bio je šokiran. Što sam mogao reći ? Mornar Dejeralimo, koji je promatrao na desnoj strani, također je vidio letjelicu. Bell je pozvao kapetana na most sa kojim je došao podoficir i donio 35 milimetarsku kameru. Između sedam i deset minuta ista letjelica, ili njoj slična, ušla je a zatim i izašla iz vode. Bila je to nevjerojatna predstava. Ne znam da li su znali da smo tu, da li ih je uopće bila i briga. Letjelice nisu svijetlile, bile su bez sumnje ogromni, metalni, inteligentno upravljani strojevi. Bio sam u vazduhoplovstvu i mornarici i mogu reći bez sumnje da ti strojevi nisu mogli biti napravljeni na zemlji. Čovjek ne može izraditi ništa što može letjeti kroz zrak tom brzinom, okretati se i nastaviti let ispod morske površine. Ako ste bili u avionu i u podmornici, vjerojatno su neki od vas posjetili podmornicu nekada u životu, možete jasno vidjeti da uz svu tu pustu tehnologiju nije moguće napraviti nešto takvo. Gdje bi napravili nešto tako veliko ? Bilo bi jednostavno nemoguće. To je promijenilo moj život jer, znam da su sve priče koje sam čuo kao dijete bile istinite i svijet sam počeo gledati drugačijim očima. Nedugo nakon toga počeo sam s obukom pri Mornaričkoj Tajnoj Službi. Poslan sam u Vijetnam. Bio sam imenovan zapovjednikom patrolnog broda vrijednog više milijuna dolara. U početku sam bio u luci DaNang i dužnost mi je bila da od ljudi i ribara, koji žive oko luke ili putuju do nje, prikupljam informacije i pazim na sigurnost luke i plovidbe. Nakon otprilike 5 mjeseci poslan sam na sjever u mjesto zvano Qua Vieaf na rijeci Tacan. Logor nam je bio na ušću rijeke oko 3 milje južno od Sjeverno-vijetnamske granice. Naš zadatak je bio patroliranje od ušća rijeke do Dang Ha i dalje rukavcem Quang Tree do grada Quang Tree. I dalje smo skupljali informacije od okolnog stanovništva i pazili na sigurnost plovidbe.
Tada sam otkrio da je u Vijetnamu postojala vrlo velika vanzemaljska aktivnost. U službenim izvještajima uvijek se govorilo o neprijateljskim helikopterima. Vi koji znate imalo o vijetnamskom ratu znate da Sjeverni Vijetnam nije uopće imao helikoptere, pogotovo nakon prvih nekoliko zračnih pohoda na Sjeverni Vijetnam. I da su ih imali ne bi bili tako glupi da ih dovodu u ratno područje jer su svjesni da bi ih izgubili. I naše i njihove snage bile su ponekad napadnute od strane tih neprijateljskih helikoptera a nestajali su i stanovnici. Ja sa sigurnošću znam da je bar jedno čitavo selo nastalo tokom noći zbog vanzemaljske aktivnosti. Razlog zbog kojeg su se u porukama koristili izrazom neprijateljski helikopter je taj što ste u svakom trenutku mogli biti pregaženi od strane neprijatelja, bez obzira gdje se nalazili. U Vijetnamu nismo imali opremu za šifriranje, pri tome mislim na strojeve. Ono što smo mi imali su bile tablice za kriptiranje i nakon 24 sata više ne bi vrijedile. Pošto je to bilo sve što smo koristili morali smo razviti sistem šifri kao što je i neprijateljski helikopteri.
Kad sam napustio Vijetnam, pridružio sam se Vrhovnom zapovjedništvu američke Pacifičke flote u Macalappaiju na Havajima. Bilo je to malo brdo s pogledom na Pearl Harbor. Bio sam član obavještajnog tima Vrhovnog zapovjedništva američke Pacifičke flote. Tijekom te službe, u moje su ruke dospjeli nevjerojatni dokumenti i trebalo mi je dugo da se naviknem na činjenicu da je ono što vidim stvarno. Za one koji ne razumiju kako sam došao u posjed takvih dokumenata, dat ću kratke informacije o putu tajnih informacija. Nije važno je li riječ o vojsci ili vladinim službama, pravila su ista.
Kao prvo trebate dozvolu da bi ste vidjeli informacije određenog stupnja povjerljivosti. Na primjer dokumenti su bili klasificirani kao Top Secret, Magic, Restricted Informatiom, a kasnije sam ustanovio da su to najveći stepeni povjerljivosti u državi. Da bi ste dobili pristup dokumentima tog stepena sve što vam je potrebno je provjera od strane FBI-a. Postupak traje oko 6 mjeseci i FBI šalje svoje agente u vašu kuću, staru školu, kod vaših učitelja, prijatelja. Odlaze na vaše stare adrese, razgovaraju sa vašim bivšim susjedima i svima s kojima ste nekada radili. Stvar može biti neugodna pošto nikome ne kažu što provjeravaju. Samo im pokažu značku i počnu ih ispitivati i tada vidite tko vam je prijatelj a tko ne jer, mnogi ljudi se prepadnu i misle, Bill je opljačkao banku i više neću odlaziti k njemu.
Sada kada ste dobili dopuštenje koje nosi oznaku “B.I.” a, oni koji su dobili kopiju mojih spisa neka pogledaju na prvu stranicu, DD-214 gdje stoji pored “Security Clerance” “B.I.”. To znači dozvola “Bureau of Investigation”. Sada imate dozvolu za sve stepene, pa čak i za “Top Secret” i više. Ono što određuje što ćete vidjeti je vaša želja a, vaš posao određuje što trebate vidjeti.
Bio sam član tima za obavještavanje Vrhovnog Zapovjedništva Američke Pacifičke Flote i trebao sam znati sve što se ticalo mog područja djelovanja, što je bilo polovica zemaljske kugle; Indijski ocean, Tihi ocean i svo kopno koje se između njih nalazi. Vjerovali ili ne, ako bilo kad uđemo u rat Američka Ratna Mornarica je ta koja će ispaliti prvi plotun i zadržati neprijatelja dok se ne saberemo. Koncept nuklearnog naoružanja je malo zastario ali, vojni zapovjednici još uvijek vole govoriti o njemu.
Zbog svega toga zapovjednik mora posjedovati ogromnu količinu podataka kako bi mogao donijeti ispravne odluke. Takvom količinom podataka ne može vladati jedan čovjek već postoje briefing timoviTop Secret, Magic ili Restricted Information, koje su bile kodirane kao odgovori na pitanja koja nismo znali tako da nismo mogli niti znati na što se poruka odnosi. koji se 24 sata dnevno brinu da zapovjednik dobije točne podatke. Svako jutro između 8 i 9 sati smo imali briefing u kojem bi iznijeli sve što se dogodilo u prošla 24 sata a što bi zapovjednik treba znati, i razradili plan za sljedeća 24 sata. Ponekad bi dobili poruke označene sa sa Top Secret, Magic ili Restricted Information, koje su bile kodirane kao odgovori na pitanja koja nismo znali tako da nismo mogli niti znati na što se poruka odnosi.
U jednom trenutku sam se našao kako u rukama držim dva dokumenta. Jedan je bio Projekt Grudge, a drugi Operacija Majority. Projekt Grudge sadrži podatke o aktivnosti izvanzemaljaca od oko 1936. godine kada su Nijemci pronašli srušeni disk i pokušali kopirati njegovu tehnologiju. Nisu uspjeli. Da su uspjeli, ne bismo dobili rat jer se takvo oružje ne može pobijediti. S takvom tehnologijom se ne možete nositi, ne možete ni pomisliti na nju pomoću konvencionalnih zrakoplova. Da su Nijemci uspjeli u svom planu, sada bi na ovom podiju bila njemačka zastava. Istina, napravili su mali napredak. Kad smo stigli u Punta Mundy, zaplijenili smo neke dokumente i opremu te smo zarobili neke znanstvenike. Rusi su također došli do sličnog plijena. Do 1947. nismo uspjeli zarobiti svemirsku letjelicu. Zatim smo blizu Roswella uspjeli, iako u komadima, ali ipak je sve bilo u redu. Izvanzemaljci su otkriveni i ubijeni. U Projektu Grudge vidio sam fotografije pet mrtvih izvanzemaljaca, letjelice, obdukcija, unutarnjih organa. Također sam vidio fotografije EB-a (ili EBE-a), izvanzemaljca koji je bio zatočen od 1949. do 2. svibnja 1952. kada je umro. Unutra je bila povijest susreta s izvanzemaljcima koja seže sve do 19. stoljeća. Vidio sam nazive projekata. Jedan je bio projekt koji je trebao obučiti pilote za letenje otkrivenim netaknutim izvanzemaljskim letjelicama. Kako su uhvatili netaknute, ne znam. Projekt se zvao “Projekt Crveno svjetlo”, a središte mu je bilo u Tanopahu u Nevadi, a kasnije je premješten u posebno izgrađeno područje Groom Dry Lakea. Bazu je izgradio Eisenhower i zvala se “Područje 51”, a kodni naziv bio je “Zemlja snova”. Ta baza službeno ne postoji. Možete je vidjeti s nekoliko mjesta i sami se uvjeriti da postoji, iako vlada to uporno poriče. Projekt se nastavio do negdje 1962. kada je letjelica eksplodirala u zraku daleko od testnog područja, a eksplozija se mogla vidjeti iz tri zemlje. Piloti su poginuli i nitko nije znao što se dogodilo. Projekt je bio zamrznut sve dok nam izvanzemaljci nisu dali tri svoje letjelice i osoblje kako bismo naučili letjeti tim letjelicama. Danas ne samo da imamo izvanzemaljske svemirske letjelice, već smo uspjeli nešto zaraditi zahvaljujući tehnologiji zaplijenjenoj iz srušenih svemirskih letjelica u SAD-u i drugim zemljama. Ovo vas može šokirati, ali imamo tehnologiju daleko moćniju nego što mislimo. Veliki dio našeg razvoja nakon Drugog svjetskog rata može se pripisati tehničkoj razmjeni koja se redovito odvija u području “Područja 51”. Malo vas je čulo za profesora Jamesa Obertha. Bio je jedan od najvećih raketnih stručnjaka i poznavatelja svemira koji je ikada živio. Kad je otišao u mirovinu, vlada mu je iskazala posebno poštovanje. Na konferenciji za novinare koju je održala, ustao je i rekao:
– “Gospodo, mi ne možemo pokupiti zasluge za svu tehnologiju koju smo stvorili u prošlom desetljeću. Imali smo pomoć.” Tu je prestao.
Jedan od novinara je uzdigao ruku i pitao ga : “Profesore Oberth, možete li nam reći koja nam je to zemlja pomogla ?”
– “To su bili oni mali momci iz svemira”, odgovorio je i sjeo ne želeći više komentirati.
Sve se to dogodilo 1959. Sada bih tako mogao pričati satima ali vrijeme mi to ne dopušta.
Dame i gospodo, reći ću vam da se svakojake stvari događaju čitavo vrijeme, a mi smo na putu da to ubrzo razotkrijemo. Otkada sam počeo otvoreno pričati o tome mnogi su se javili koji imaju dijelove slagalice i pomažu nam da je sastavimo. Vidio sam strahovito puno materijala i mnogočega se sijećam. Sigurno se nečega krivo i sjećam ali, vas uvjeravam da su to sigurno beznačajne sitnice. Za one koji nisu vjerovali da je postojalo tajno društvo Jason Society (Jason Scholars) reći ću da imamo pismo iz Pentagona sa 51 imenom članova društva. Na toj listi je 6 nobelovaca. To je elita elite svjetske znanosti. To su ljudi koji zaista znaju istinu o današnjoj tehnologiji, nauci i fizici, koja se razlikuje od onoga što mi mislimo čitavo vrijeme. Ako pošaljete svoje dijete na koledž da uči fiziku onda bacate svoj novac jer ih uče stvari koje ne funkcioniraju, koje nisu istina, gravitacija nije ono što mi mislimo. Postoji unificirana teorija. Mi već znamo na kojem principu te letjelice funkcioniraju. Nevjerojatno je što se sve događa.
Koliko od vas prati show Billya Goodmana na KVEG iz Las Vegasa ? Za one koji ne slušaju, preporučio bih da to učine bilo koju večer između 10 navečer i 01 ujutro. Svake večeri osim subote teme su takve kakve se ne bi usudila imati niti jedna druga medijska ličnost u SAD-u. To je jedini program u koji se možete javiti telefonom i razgovarati sa drugim nazivateljima. Imate 3 minute da kažete što god želite dok ne vrijeđate ili klevećete nekoga. Svaku večer ti ljudi pomažu da se ovakve stvari otkrivaju. Kada smo John Lear i ja prvi puta rekli što se događa u Groom Lakeu svi su rekli “Vi ste ludi, ništa se ne događa u Groom Lakeu !” Slušatelji radio emisije Billya Goodmana su se okupili i otputovali u Groom Lake. Od tada svake večeri promatraju testne letove vanzemaljskih letjelica. Prvu večer je bilo oko stotinu ljudi i svi su oni vidjeli 4 vanzemaljske letjelice kako lete na način kakav niti jedan avion ili helikopter ne može. Danas nam više ne govore kako se u Groom Lakeu ništa ne događa. Danas nam govore kako tu ne nema vanzemaljaca i kako je sve to samo tajni vladin program. Ali, u redu, mi ćemo to vrlo brzo dokazati. Samo treba malo vremena. Nismo više ono što smo nekad bili i to me veseli. Ako želite saznati što se događa danas gledajte filmove, komercijalne televizije, čitajte Majestic dokument Whitley Streepera koji je dio plana za nepredviđene situacija zvanog Majestic a koji treba testirati reakciju populacije na postojanje vanzemaljaca na Zemlji. Upravo sam proučio knjigu Whitley Streepera i moram vam reći da je većina dokumenata za koje on kaže da su samo fikcija u stvari istinito i da su izvađeni iz projekta Grudge. To je dio plana vlade da propušta informacije na takav način da ga u svakom trenutku može opovrgnuti. Jedino što ne štima u knjizi su priče o likovima koje ja uopće ne poznajem. Govorim o tobožnjim vladinim dokumentima koji se nalaze u knjizi. Večeras vam kažem, oni stvarno postoje. To su i neki dokumenti koje sam lično vidio u projektu Grudge tamo negdje između 1970. i 1973. Prije smo se pitali a, danas znamo, Whitley Streeper radi za vladu. Posumnjali smo u to pošto je na početku svoje knjige Whitley Streeper rekao kako su mu pomogli ljudi Moorea, Shanderya i Friedmana. William Moore je javno priznao 1. Juna da je vladin agent a znamo da su to i ostala dvojica. Sve je to sada izašlo na vidjelo. Razlog zbog kojeg to iznose na ovakav način je taj što ćete vi jednog dana shvatiti da je sve to istina. Pokušavaju vas polako priviknuti na te stvari kako se ne bi dogodio šok. Kako se društvena, religijska i financijska struktura ne bi raspala. Što se tiče ovog posljednjem, ne možemo mnogo učiniti, to se već događa. Postoji određeni dio populacije koji već surađuje sa vanzemaljcima i predviđaju da će se to dogoditi kada uspiju ostaviti svoj pečat na svemu tome. Nema u tome što se događa puno lošeg osim, tri stvari.
Prvo, kada su odlučili sve poreći, trebao im je novac za financiranje. Budući da nisu smjeli reći javnosti ili Kongresu, morali su dobiti novac od trgovine drogom. Dokumenti koje sam pročitao u “Operaciji Većina” točno navode kako je George Bush, kao izvršni direktor Zapata Oila, zajedno s CIA-om, organizirao prvu veliku pošiljku droge iz Južne i Srednje Amerike u Sjedinjene Države. Droga je do platformi prevožena ribarskim brodovima, a kasnije do obale, čime su izbjegnute sve trgovinske inspekcije ili bilo kakve druge pravne mjere. Do danas se određena količina droge još uvijek prevozi na ovaj način. Drugi način bio je CIA-inim avionima koji su sletjeli u bazu Homestead na Floridi. Imamo potvrđene izjave kontrolora leta koji su pratili te avione. Također imamo izjave iz baze Homestead da je George Bushov sin, Zeb Bush, dočekao avione. Također imamo izjave ljudi koji su radili na naftnim platformama u Meksičkom zaljevu, da je barem dio trgovine drogom išao preko tih platformi.
Iz publike je neko povikao : “Samo recimo ne”!!!
Molim ? … Tako je ! Samo recimo ne. To je ono što ćemo uz vašu pomoć, dame i gospodo, reći. Ne, ne više. Vi to morate učiniti, morate djelovati. Morate djelovati ili ćete gledati kako vaša zemlja propada. To je jedna loša stvar. Druga je ta što su, da bi sve održali u tajnosti, morali ubiti veliki broj ljudi koji su to htjeli razglasiti. Da ja to nisam napravio na način na koji jesam ne biste me vidjeli živoga.
- Sljedeće pitanje je bilo zašto nitko drugi nije iznosio informacije o kojima gospodin Cooper govori i zašto su oni koji su znali toliko dugo to tajili.
Nije ih bilo. Bill English je o tome govorio prije 8 godina ali su mu se svi smijali. John Lear je pričao prije 3 godine i njemu su se također smijali. Danas ima mnogo ljudi koji govore o tome. Bilo je i vrijeme da ljudi počnu o tome razmišljati. Toliko dugo smo bili budale a to je upravo ono što oni misle.
Gotovo sva pitanja koja su dolazila iz publike bila su jedva čujna. Sljedeće se ticalo izvanzemaljske tehnologije i glasilo je otprilike ovako: “Zar nitko drugi (osim vlade) nije smislio izvanzemaljsku tehnologiju za proizvodnju energije?” Cooper je odgovorio ovako.
Bilo je samo nekoliko ljudi koji su to uspjeli bili su zaustavljeni ali, su uprkos tome nastavljali dok ponovno nisu zaustavljeni. To su radili jer kada jednom uspijete imate besplatnu energiju. Kada vam to pođe za rukom više nemaju nadzor na vama. Razumijete, to je razlog zbog kojeg su zaustavljeni.
Žena je pitala koristi li se danas neka od izvanzemaljskih tehnologija u vojne svrhe.
Da, mnogo vanzemaljske tehnologije se danas koristi u vojne svrhe. Na primjer, nevidljivi bombarderi. Letjeli su 10 godina prije nego što ste uopće znali da postoje.
Još jedna žena je postavila pitanje gospodinu Cooperu. “Prije nego odete recite nam što možemo učiniti kako bi pomogli da se sve iznese na vidjelo ?” Nekoliko gledatelja je spomenulo riječ pobuna ali, Cooper je odgovorio…
Ne bunite se. Radite ono što ste trebali raditi davno prije. Zanimajte se za ono što vlada radi. Prva stvar koju trebate napraviti je da nabavite kopiju Ustava koju većina vas vjerojatno nema. Kada bi vas sada pitao što sve stoji u Ustavu ne biste znali. Ako ne znate što stoji u Ustavu već ste mrtvi. Dakle, prvo nabavite kopiju Ustava. Drugo, naučite ga ! Treće je da počnete zvati vaše Senatore i Predsjednika SAD-a i da vršite pritisak na njih. Recite im da ako se ne srede i ne počnu govoriti istinu, i to čitavu istinu a ne ove prazne riječi, ovo će im biti posljednji posao koji će imati. Recite da ćete sve učiniti da istina izađe na vidjelo. Zatim im pišete, često i recite isto to. U vašoj su blizini, dođite sa nekakvom delegacijom, posjetite ih i prisilite ih da shvate da će živjeti u bijedi jer nakon izbora više neće imati posao. Vidite, tajna vlada možda posjeduje izvršnu vlast ali, vi ljudi, svi mi posjedujemo kongres a kongres donosi zakone. Kongres može smijeniti čitavu izvršnu vlast. Vi imate moć samo ste to zaboravili. Zaboravili ste da možete glasati na izborima a taj vam je glas oduzeo moć. Glas koji niste dali uzeo je moć od vas i dao ga onima koji potkopavaju ustav i vode ovu zemlju.
- Zatim je neki gospodin zapitao : “S čim se trgovalo u zamjenu za vanzemaljsku tehnologiju ?”
Ljudima i životinjama.
- Drugi čovjek je pitao : “Da li su Rusi ikako upleteni u sve ovo ?”
Sovjetski Savez i Sjedinjene Države dobri su saveznici od kraja Drugog svjetskog rata i cijelo to vrijeme blisko surađuju na tajnim svemirskim programima. Rusi imaju isti slučaj kao i mi. Ono što se sada događa u Sovjetskom Savezu nije rezultat pobune naroda koji želi biti slobodan. To je rezultat zahtjeva međunarodnih bankara koji kažu: “Otvorite granice i sklopite dogovor sa Zapadom, dajte svom narodu slobodu i Zapad će se odreći dijela slobode svojih građana kako bismo mogli uspostaviti jedinstveni ekonomski sustav… i dobiti svu moć.” To se događa. Ako ne vjerujete, pričekajte i vidjet ćete.
- Zašto je bio potreban otrov kada mu je veći dio mozga bio raznesen ?
Ako želite nekoga ubiti, ono što sam ja dobro naučio u Vijetnamu, nije dovoljno da ga pogodite da biste bili sigurni da će umrijeti. A ako ne umru biti će vrlo ljuti. Ako pritom imate oružje, gotovi ste. Zato želite da prvi put bude i posljednji. Ako nekoga stvarno želite ubiti ne zezate se, želite da budu doista mrtav. Tada vam ne mogu ništa.
- Sljedeće pitanje je bilo nerazumljivo, ali odgovor je bio sljedeći.
Prvo slijetanje na mjesec je bilo 22. 04. 1962… oprostite, to je bilo prvo slijetanje na Mars. Oprostite, 22. Aprila, 1962. je nakon oko tri orbite izvršeno tajno slijetanje na Mars. To je bio zajednički, Ruski i Američki pokušaj. Prvi put smo sletjeli na Mjesec negdje sredinom 50ih. U to vrijeme Predsjednik Kennedy rekao da želi da čovjek stupi na Mjesec do kraja desetljeća, a mi smo već imali bazu tamo.
- Što je s Marsom ?
I tamo imamo svoju bazu.
- Kada se to dogodilo ?
Ne znam kada se točno dogodilo ali znam da se projekt zvao Adam i Eva.
- Koliko dugo znate za to ?
Prvi put sam to javno rekao 2. lipnja 1989. Tri tjedna nakon što sam to javno iznio, vlada je, u pokušaju da uvjeri ljude da me ne slušaju, rekla da planiraju izgraditi bazu na Mjesecu i koloniju na Marsu. Sada, 3 dana prije mog govora, predstavnici NASA-e kažu: “Nikada ne možemo imati koloniju na Marsu, to je nemoguće jer je Mars mrtav planet.” Ali to nije mrtav planet, lagali su vam o Marsu.
- Moje ime je Dave, ja sam predstavnik Crystic instituta i zanima me zašto niste mogli dati nikakvu dokumentaciju da potkrijepite vaša izlaganja kada smo na vaš zahtjev došli u vašu kuću ?
Prvo, nije bio moj zahtjev. Nikada nisam kontaktirao sa Crystic institutom u svom životu. Bio sam u TV emisiji Carol Hemingway. Ona je kontaktirala Crystic institut. Rekla je Danielu Shahanu da sam u emisiji rekao nešto u vezi Busha i droge. On me nazvao i rekao da želi poslati istražitelja, u stvari rekao mi je čak da pomognem istražitelju jer je bio nov u tom poslu. Bio je to fin gospodin koji se zvao Wayne Nelson i kod mene je bio oko 2 dana spavajući preko noći na kauču. Dao sam mu sve što sam imao. Nikada nisam rekao ni Danielu Shahanu ni Wayneu Nelsonu da imam bilo kakve dokumente. U stvari ono što sam rekao Wayneu citiram : “Wayne, i da imam dokumente ne bih to priznao, ne poznajem te dugo, ne poznajem ni Daniela Shehana dugo i zašto mislite da bi vam ih dao ?” Kome ću ih dati i koliko će trebati da nestanu, o tome sam mislio. Wayne Nelson je također došao kod mene sa hrpom dokumenata koja potvrđuje prisutnost vanzemaljaca i vanzemaljskih letjelica na zemlji a oni ih drže u tajnosti jer se boje da ne bi izgubili kredibilitet. Trebamo patriote, a ne ljude koji žele korist za sebe otkrivajući sitne švercere drogom. Oni su sitne ribe. Prave face su u Bijeloj kući a, to ne možete Danielu Shahanu.
Zar nije letjelica kod Roswella bila uništena i svi vanzemaljci poginuli ? Upitao je mladić.
Svi vanzemaljci su poginuli ali letjelica nije bila potpuno uništena, bila je prilično oštećena.
- Znači li to da je “Alternativa br. 3” ispravna?
“Alternativa #3” je apsolutno točna, kao i “Alternativa #2”.
- Zatim je čovjek negdje 20-30 godina star rekao nešto što nisam razumio, ali ga je gospodin Cooper zamolio da izađe na podij i to kaže svima.
Rekao sam da vam zahvaljujem što ste došli i rekli nam par riječi. Mnogo mojih prijatelja zna da sam sudjelovao u Specijalnim Snagama Sjedinjenih Američkih Država i u traženju i istraživanju NLO-a između 1971. i 1975. Zovem se Richard Murray i bio sam stacioniran u zračnoj bazi McDill, Tampa, Florida. Bili smo Mobilno Radarsko Zapovjedništvo koje je bilo u bojnom stanju. Mogli smo se ukrcati u avion za sat vremena i puno smo puta poslani na određena područja da postavimo radar. Mnogo puta smo postavljali radare pored zračne baze England jer tamo postoji Altered Temperature Weather Control i mogli su testirati razne letjelice na temperaturne utjecaje tokom leta. Tako mi je dvaput rečeno da šutim 1982. a prijetili su da će ubiti moje roditelje pa sam šutio. To je bilo kada je Wendel Stevens otet… Samo tako. Sakrivao sam se i odlučio sam se vratiti kada sam čuo za vas. Moram reći da je sve što ste rekli istina i da sam mnogo toga čuo iza zatvorenih vrata. Razjasnili ste mi Kennedyevo ubojstvo. Postoje još neke veze između Kolumbijskog kartela i pranja novca. Mislim da je upleteno više kartela i jednog od njih pokušavaju uništiti kako bi drugi preuzeli vlast. Čini se da tako stvari idu.
- Zatim ga je netko pitao u vezi Pukovnika Stevensa.
“Pukovnik Stevens je pušten iz zatvora.” Odgovorio je Murray i zatim je dao odgovor na još jedno pitanje koje nisam razumio. “Nadam se da će ozdraviti. On je predivan čovjek i stvarno ga cijenim. Bio je to jedan od najtužnijih dana u mom životu kada sam vidio što mu se dogodilo. Ali, nije me briga što kažu za Wendela Stevensa jer, u mom srcu ne mogu diskreditirati tog čovjeka. Nije me briga tko ste. Neću to slušati. Nije me briga da li je zlostavljao djecu. Vi znate da nije, nije on takav tip čovjeka. Nije me briga što govorite. Ja ga poznajem osobno…
Vrste vanzemaljaca
Postoje mnoge opasnosti u vezi plasiranja informacija vezanih uz NLO. Sve donedavno gotovo nikakav stepen zaštite nije bio dostupan osobama koje su takve podatke davale u javnost. Da tome nije tako, Cooper bi zbog toga (on je naime dao mnoge podatke istovremeno raznim ljudima i institucijama – novinama, zakonodavcima, te raznim utjecajnim osobama ) zasigurno platio određenu cijenu. Kome i zašto, to i je ono što privlači pozornost. Upravo stoga što je on medijski proboj učinio tako brzo i temeljito, više nikome nije bilo u interesu na neki način ušutkati dotičnoga gospodina Coopera,jer bi to tada (u situaciji kada je većina “zabranjenog” materijala u slobodnom opticaju) samo podiglo vjerodostojnost iznesenog sadržaja. Početkom 1990. još uvijek su egzistirale razne polemike u određenim krugovima vezane uz to kakav bi stav trebalo zauzeti u pogledu slučaja Cooper. Uglavnom se dvoumilo oko prijetnji ili jednostavne medijske diskreditacije. Kampanja koja je pokrenuta stajala je otprilike milijun dolara, a temelj joj je bila diskreditacija po jednostavnoj osnovi, u srži koje leži financijska motiviranost. Praksa joj je bila na razne načine pokazati, ili navesti na miljenje, da je Cooper uzeo gomilu podataka iz raznih izvora i sve ih objedinio sa određenim lajtmotivom, te kao takve plasirao u javnost. To je trebalo objelodaniti “šarlatanstvo” kakvim se bavi gospodin Cooper. Takva kampanja je trebala biti sistemski provođena kroz razna NLO udruženja (koja su uglavnom pod kontrolom), specijalizirane časopise, razne članke itd. Sve bi to bilo u svrhu prezentiranja mnoštva tragova koji bi doveli do potpune nevjerice i konfuzije. Planirana akcija trebala je završiti krajem 1990.
U svemu tome bitno je uvidjeti jedno, a to je da za takve “krugove moći” jedina prava opasnost bila prihvaćanje i ozbiljno razmatranje Cooperovih navoda jedino u širim razmjerima i to u utjecajnim krugovima. Sve dok je cijela priča interesantna rijetkim entuzijastima ona ne predstavlja moguću prijetnju zakulisnim igrama. Sada, na kraju te afere, imamo pojedince koji svjedoče, unatoč strahu od atentata, pojedince koji se više ne boje iznijeti što znaju. Naposljetku previše toga je viđeno da bi se vječno šutilo. Svjedoci smo početka kraja “vječne” magle koja je obavijala tu tematiku.
Klasificirane vrste
Sadašnji broj vrsta vanzemaljaca koji su došli u kontakt sa našim planetom je devet,
s tim da od tog broja sedam vrsta dolazi u permanentni kontakt, a pet su utjecajne vrste, odnosno vrste koje na razne načine utječu na dešavanja na Zemlji. Suprotno informaciji koju vlada SAD-a može dati, nisu svi vanzemaljci prijateljski raspoloženi poslanici Galaktičke Svemirske Konfederacije.
Zeta Reticuli Sivi – mali
Ova vrsta dolazi sa Zeta Reticulana, pokraj zvijezde Bernard, koja je susjedno sazviježđe Oriona. Oni su vrlo niski (oko 3.5-4 stope – cca. 120cm), sivkastosrebrni i nemaju organa za reprodukciju kao ni probavni trakt, odnosno oni su potpuno atrofirali. Cijela njihova vrsta stvorena je kloniranjem, koje se vrši već nekoliko hiljada godina. Jedno od obilježja im je i poprilično jednostavan oblik lica – velike oči, mali otvor usta, dok nos ne postoji. Oči su im oblika badema i crne su boje. Kao rezultat evolucije bez uobičajene izmjene genetskog materijala (spolnim putem), seksualni organi i probavni trakt potpuno su zakržljali, te ta vrsta nije u mogućnosti hraniti se na nama uobičajen način ili se baviti seksualnom aktivnošću. Napomenimo da su bliski rođaci familije insekata. Oni su povezani na određeni način sa sakaćenjem stoke. Naime, prilikom procesa kloniranja određene supstance iz dijelova tijela stoke stabiliziraju i podržavaju cijeli postupak. Te supstance se smještaju ispod jezika i daju hranu, te stabiliziraju životne funkcije na određeno vrijeme. One se nalaze u određenim sluznicama – nosnim, genitalnim, na usnama, u rektumu – ali i u nekim organima, te služe umjesto hrane.
Međutim, to nije jedini način na koji se ova vrsta “hrani”. Može se primijetiti da sakaćenje stoke često rezultira potpunim nestankom krvi iz tijela životinje. Naime, u svojim bazama imaju ogromne spremnike u kojima drže organe, i životinjske i ljudske, koji plutaju u grimiznoj tekućini u koju jednostavno “plivaju” i apsorbiraju hranjive tvari kroz kožu. U procesu apsorpcije i eliminacije koriste vodikov peroksid. Ovaj spoj također čuva i tekućinu i organe od kvarenja. Budući da nemaju probavni trakt, izlučuju kroz kožu. Ovaj proces donekle podsjeća na izlučivanje kod biljaka. Vodikov peroksid se ovdje također koristi kao stabilizator procesa. Često se proglašavaju malim zelenima, jer poprimaju zelenkastu boju ako nisu apsorbirali dovoljno hranjivih tvari. Kada su u tom stanju, postaju vrlo zli. Kloniranje ove vrste može se obaviti prilično brzo, pa proizvodimo sintetske kopije. Njihova tehnologija je puno naprednija od naše, upravo zbog čega su s njima postignuti sporazumi koji predviđaju razmjenu istih.
Ova vrsta nije svoj gospodar – podložni su reptilskoj vrsti ljudi sa svog matičnog planeta. Traže slobodu od svojih gospodara, ali istovremeno su puni poštovanja prema njima. Zbog svega navedenog, čini se da imaju želju za suradnjom s ljudima, s kojima bi u budućnosti mogli iskusiti slobodu koju nemaju na vlastitom planetu. U tom nastojanju nadaju se vodećoj ulozi na Zemlji, naravno u smislu dominacije, ili barem žele posjedovati dovoljno snage da se osiguraju od služenja bilo kojoj drugoj vrsti. Imaju dvije vrste – jedna je slična jastrebovima, a druga golubovima. Potonji su skloniji poslovnom odnosu s ljudskom vrstom, dok su drugi žešći, netaktičniji i siroviji. Zetama je potrebna ljudska pomoć u budućem sukobu (koji dolazi u sljedećih 20 godina) s njihovim gospodarima. Ova najava odgovara takozvanom asteroidu koji je na putu prema Zemlji, a u biti je kolonija od 30 milijuna reptilskih vanzemaljaca. Asteroid je trenutno preusmjeren prema zviježđu Zmaja.
Belletrax Sivi – niski
Niski Sivi (niži su od prethodne vrste) su iz zvjezdanog sustava koji je do Oriona, odnosno pokraj ramena lika smještenog u sustavu Belletrax. Po vanjskom izgledu su patuljasti – visoki svega oko 60 centimetara. Nisu toliko izravni, ali ništa manje zli prema ljudima od Zeta. Obe te vrste su genetski povezane i međusobno slične, osim visine, naravno.
Orion Sivi – visoki
Oni su druga vrsta Sivih. Obilježje im je velik nos i visina i do 2.5 metara. Baza im je na Aleutima, a nedavno su viđeni u istočnom dijelu Rusije. Neprijateljski su raspoloženi,
ali manje zli prema ljudima. Njihova je preokupacija utjecaj kroz kontrolu politike.
U njihovom su posjedu određene tehnologije koje im omogućuju izvođenje nekih akcija koje se kasnije karakteriziraju kao “nadnaravne pojave”. U ruskom incidentu žena kojoj je noga bila deformirana, bila je oteta od te vrste, te je puštena hiljadama milja dalje od mjesta otmice. Nakon toga noga joj je bila izliječena, bolje rečeno transplantirana joj je druga. Može se steći dojam da su dobronamjerni prema ljudima, ali se iza svega krije činjenica da njima ljudi u biti koriste kao zamorci u provođenju raznih experimenata, uglavnom se radi o genetskom inženjeringu. Oni su uzgojili ruke i noge, te ostale dijelove tijela u svojevrsnoj maternici načinjenoj od ljudskog tkiva. Noga može izrasti iz tijela, ruke iz sredine trbuha itd. Sve je to učinjeno injektiranjem određenih genoma u tkivo i upotrebom elektro-magnetskih naboja. Na taj način ova je vrsta sposobna “proizvesti” ljudske organe, te tako pomoći unesrećenim ili invalidnim ljudima – ili pak, za osobne potrebe održavanja životnih funkcija. Njihov je interes kontrola masa na Zemlji, što su donekle i ostvarili određenim sporazumima izvojevanim u pregovorima.
Sivi općenito
Svi sivi do određenog stepena trenutno utječu na dešavanja na Zemlji. Glavno im je obilježje da nemaju dubljih osjećaja ili suosjećanja. Vrlo su hladni, proračunati, a našu vrstu vide kao inferiornu. Zgodna je usporedba odnosa njih naspram nas kao stočara prema svojoj stoci. Njihovo razumijevanje odnosa među ljudima ima granice njihovog zapažanja, ali bez uključenja emocija. Ovi vanzemaljci su na istom stepenu razvoja na kojem su kanibali kod naše vrste. Glavno im je viđenje naše vrste kao podređene. Hrane se žljezdanim izlučevinama ljudi, te su radi toga kadri i ubiti ili oteti ljudsku jedinku te na taj način doći do njima prijeko potrebnih tvari. Upravljanje genima jedan je od načina na koji vide opstanak svoje vrste. Na određeni način mi smo njihovi spasitelji. Tu nam se bar pruža prilika da imamo kakav-takav utjecaj na vanzemaljce kao entitet. To ne bi bilo prvi put da civilizacija kao modus svog opstanka izabere umjesto izravnog sukoba “prihvaćanje” neprijatelja. Sjetimo se samo Tatara koji su napadali Rusiju, da bi ih ista ta Rusija u roku od sto godina uključila u svoje društvene tokove, te na taj jednostavni način porazila, odnosno sebe zaštitila od sigurne propasti u koju bi je odveo vojni sukob.
Pladejci
Oni su daleki srodnici ljudske vrste. U davnoj prošlosti od njihove je vrste genetskim inženjeringom stvoren čovjek. Na višem su stupnju duhovnog razvoja od većine ljudi na Zemlji. Slični su nama i jedina su vrsta kojoj čovjek donekle može vjerovati, a obilježje im je plava kosa i svijetla put. U prijateljskim su odnosima sa Međugalaktičkom Svemirskom Konfederacijom. To nipošto ne znači da se može vjerovati svim čovjekolikim vanzemaljcima, tim više što sa postoji više vlada koje surađuju sa Sivima a pripadaju ovoj vrsti. Neki Pladejci su podređeni Sivima, te su odgojeni kao njihovi sluge.
U zadnje im je vrijeme zabranjen kontakt sa Zemljanima, što je vladi objašnjeno kao svemirski zakon koji zabranjuje utjecaj na sudbinu zemaljske populacije osim ukoliko ona prijeti sama sebi ili drugima u galaksiji. Također je otvorena mogućnost reakcije vanzemaljaca ukoliko nuklearna prijetnja na Zemlji postane dovoljno opasna. Ta činjenica daje isto tako i mogućnost sukoba između ove vrste i Zeta sivih kojima odgovara ograničeni nuklearni rat na Zemlji. Stav ove vrste prema Zemljanima je takav da oni smatraju kako mi sami trebamo snositi posljedice saradnje sa ostalim vanzemaljcima.
Draco Mothmen
U sazviježđu Draco postoji ova rasa vanzemaljaca koji su u prošlosti posjećivali Zemlju. Visoki su do 2.5 metra, mračni su, te ih se može vidjeti noću u blizini parkova i groblja. Također imaju crvene oči koje svijetle u mraku i krila. Oni su između ostalog izvor mnogih mitova koji su nastajali u prošlosti, a čak su i vampirima pripisivana razna svojstva te vrste (noćni život, sposobnost letenja). Nemaju poseban utjecaj na Zemlji osim što tu i tamo posiju paniku gdje su viđeni. Borave uglavnom ispod površine Zemlje i nisu zainteresirani za ostale vrste.
Deros-Teros
Njih se također može klasificirati kao “podzemnu vrstu vanzemaljaca” koja obitava na Zemlji. Terosi su za razliku od Derosa prijateljski raspoloženi i uglavnom sprečavaju ove od izravnije uporabe sile, pošto su Derosi izuzetno agresivni. Žive u podzemnim tunelima, gradovima, a katkad i u podmorju. Većina legendi vezanih uz trolove i vilenjake odnosi se upravo na ove dvije vrste. Derosi su u svojevrsnom natjecateljskom odnosu sa sivima, ali to apsolutno ne znači da im se može vjerovati, pošto su im osobine jako slične.“
