Ako se osvrnemo u sebe i oko sebe, primijetit ćemo da nažalost nema puno odnosa koji ocrtavaju sklad i ispunjenost svih aktera i za koje ćemo iskreno pomisliti kako bismo i sami rado bili dio nekog takvog odnosa.

Mnogo češće odnose karakterizira prilagodba, kompromisi, (s)trpljenje, a onda i nesklad, dosada, netrpeljivost, neinspirativnost, neispunjenost, osjećaj nedovoljnosti i drugo te u skladu s tim pronalaženje izlika zašto i dalje ostajemo u takvim odnosima ili potiskivanje nezadovoljstva toliko duboko da uvjerimo sami sebe kako nam i nije toliko loše koliko bi moglo biti i kako ima puno lošijih priča od naše.

Iskustvo, što u privatnom Životu, a što ono koje stječem u svom pozivu i komunikaciji s drugima, pokazalo mi je da je jedan od glavnih razloga ulazaka u nazovimo ih neadekvatne odnose, posebice partnerske – nepoznavanje partnera na dubljoj razini, a što polazi od nepoznavanja samog sebe na dubljoj razini.

Priča može ići daleko dublje od ovoga što ću ovdje iznijeti i samim time je u stanju povući za sobom bavljenje podsvjesnim odabirima i procesima, zasnovanim na odnosu s roditeljima i bližnjima u djetinjstvu, ili ako idemo još dublje, sfere koje obuhvaćaju privlačenje sličnih vibracija ili učenje kroz dogovor duša koje su prije dolaska ovamo ugovorile određene susrete i samim time lekcije, no ovog ću se puta radi više jasnoće i mogućnosti širenja vidika na jednom „općenitom“ poimanju odnosa, zadržati na razini koja ne ide toliko duboko i uslijed čega je moguće trenutno osvijestiti neke stvari za dobrobit sebe i svih oko sebe.

Posebice u pogledu zasnivanja nekih budućih odnosa.

U mnogo sam navrata pisala, a Život mi je toliko puta potvrdio taj navod da ga mogu uzeti gotovo kao pravilo, da se tajni sastojak skladnih, ispunjavajućih odnosa nalazi u SLIČNOSTI.

Što je dvoje ljudi sličnije u pogledu emocija, sklonosti, interesa, načina na koji doživljavaju svijet, Život, sebe samog, partnera, druge ljude, dom, roditeljstvo, ali i mnogih drugih sfera, to je odnos sam po sebi skladniji i kvalitetniji.

Različitosti ne znače nužno nesklad, ali obično zahtijevaju znatno više prilagodbe, kompromisa i odricanja, a za što je potrebna zrelost, snažna volja i velika količina energije koju je ponekad, uslijed svih životnih izazova, teško pronaći.

Kad poznajemo sebe i znamo tko smo i što u Životu želimo, odnose ćemo birati u skladu s time.

Na dubljoj razini, tad nam na neki način neće biti ni privlačno ono što je od nas različito, odnosno, ono što za sklad i flow zahtjeva veće trošenje energije i veću prilagodbu.

Isto tako, poznavajući svoje vlastite unutarnje svjetove (a time i sklonosti) i bivajući autentični, vrlo ćemo brzo u interakciji s drugima primijetiti kako ti svjetovi reagiraju u povezivanju sa svjetovima druge osobe.

Ako smo primjerice više introvert i životnu snagu pronalazimo u dodiru sa svojim unutarnjim svjetovima, u miru, manjim skupinama ljudi, intimnijem okruženju, posebice ako smo uz to još vrlo senzibilni, osjetljivi na prenaglašene vibracije, buku, pompu, veliki vanjski prasak, ako smo skloni obiteljskom Životu i svemu što to sa sobom donosi, a druga je osoba pritom ekstrovert, naglašene potrebe za vanjskim iskustvima, većim ili velikim skupinama ljudi, u potrazi za vanjskom zabavom i zabavom općenito i drugo te svoju snagu crpi iz vanjskih zbivanja i senzacija, a mirniji način Života joj izaziva dosadu i frustraciju, spoj ovih energija teško će donijeti ispunjenje i sklad.

Ukoliko poznajemo sebe, nevezano nalazimo li se u ovom slučaju na mjestu introverta ili ekstroverta, naša će nam unutarnja navigacija vrlo brzo poslati signal da ova druga osoba, unatoč tome što nam može biti vrlo zanimljiva sama po sebi i predstavljati izazov, u načelu nije „naša osoba“ i da će nam za dugoročno, blisko, dublje povezivanje s njom trebati mnogo energije i strpljenja, a što vrlo često neće biti dovoljno za ispunjavajuće, protočno i skladno zajedničko putovanje.

Odnosno, ako se i desi nakon nekog vremena takozvano usklađivanje, to će najčešće značiti da ove osobe žive svaka svoj unutarnji (a često i vanjski) Život, unatoč takozvanom zajedničkom Životu.

Društvo nas uči neprestanom odricanju od sebe prilagođavanjem vanjskom svijetu i zanemarivanju unutarnjeg glasa.

Tako često možemo čuti kako se neka osoba u odnosu s vremenom promijenila i kako u početku nije bila takva. Iza ovoga obično stoji da se nitko zapravo nije promijenio, već se osoba na početku, ne poznavajući uistinu sebe ili zapostavljajući svoju autentičnu prirodu, prilagođavala drugoj osobi (i obrnuto, a često i obostrano). Tako je recimo introvert iz gornjeg primjera mogao, zbog želje da se svidi drugoj strani ili iz straha da ne ostane sam, u početku izlaziti na bučna mjesta, u velike skupine ljudi i slično, a kad nakon nekog vremena, uslijed osjećaja sigurnosti u odnosu, a mnogo češće uslijed gubljenja energije zbog čega više nije imao snage igrati ulogu koja mu ne pripada (jer to iziskuje veliku energiju i stvara nesklad na dubokim razinama bića) to više nije mogao ili želio, druga je strana protumačila to kao promjenu.

Ljubav je mudra. Ona spaja etere koji se podržavaju ili su sposobni za transformaciju uslijed koje se dva aktera u odnosu kreću jedno prema drugom i na suptilne i umu teško shvatljive načine postaju sve kompatibilniji, a bez da to zahtijeva tipične umne radnje poput kompromisa i sličnog.

Ako uvidi da nešto nikako ne pripada nečemu ili zahtijeva veliki energetski ulog za održavanje, Ljubav svojom mudrošću pronalazi način kako da učini ono što je najbolje za sve aktere odnosa, kako bi se vratitli kući, u sebe, i krenuli dalje u svom autentičnom polju iz kojeg bi zatim donosili odluke.

Za to joj je potrebna zrelost i mudrost pojedinca, u protivnom će daljnji tijek stvari preuzeti um i umiješati se svojim načinima, uslijed čega će odnosi prividno trajati, ali duša će u njima biti stisnuta i neće biti postignuta njihova primarna svrha – zdrava povezanost koja nas oplemenjuje, ispunjava, raduje, kupa snagom, ljepotom i smislom.

Zaljubljenost i površna strast vrlo čestu aktere odnosa odvedu u smjeru za koji se, ukoliko nema srodnosti duša te sličnosti između njih, kasnije uspostavi ne samo da nije bio pravi smjer, već da nije bilo ni prostora za odnos iz Ljubavi.

Ljubav ne nastaje niti nestaje. Ona jest.

Ljubav uvijek teži skladu, miru, širenju, ljepoti, radosti, podršci, široj slici..

Ako u odnosu ovo izostaje, nešto tu nije u redu.

Nešto se odvojilo od izvora.

Probudimo se u Ljubavi.