Ima li nešto u čovjeku što je vrijedno, a da nije ranjivo? Otvaranje duše, iskrenost, blizina? Nevjerojatno, ali ono što je njegova najveća snaga, ponekad postaje i njegova najveća slabost.
Neprijatelj kao da tu najviše vreba i čeka. Dođe tako svakome od nas otvoriti drugome dušu. Pokazati one unutarnje predjele pune bola. Rane koje nitko nije vidio. Snove koji su tu ostali samo u obliku nekoga sjemena.
Što onda?
Dođu tako dani kad mnogo toga u životu nedostaje. Kad se radost i tuga spajaju u jednu crtu. Dođe ti da zapitaš sebe hoćeš li i ovaj put odustati, jer vidiš da nema pomaka, a onda malo zastaneš i kažeš: Široko je polje predaje, a uzak put koji vodi u pobjedu. Treba se boriti, a rane su ono što će ti dati snagu. Već pokazale da vrijedi ono za što se boriš. Nikada nemoj odustati! Vrijeme pred tobom dat će ti sve odgovore. Samo imaj vjere i strpljenja!
