U jednom trenutku gledaš onoga tko visi na križu. U drugom si ti onaj koji visi. Takav je život. Uvijek je ta empatija bila ono što je nedostajalo ovom svijetu. Pravednosti još više. Hrabrosti još više.

Ne da se sluša zov svjetine koja kaže „propni ga“. Svijet je samo u nekim stvarima postao malo profinjeniji, ali ništa se nije promijenilo. Pogotovo ljudsko srce. Gladno i žedno ljubavi, kao ničega drugoga.

Ne treba se bojati ljudi. Oni su takvi.  Uvijek će napraviti sve u svom interesu. Treba se bojati da ne iznevjeriš sebe. Ono nebo iznad sebe. Da uvijek imaš čist obraz i riječ utjehe za onoga do sebe. Da si spreman ispružiti ruku kada se to od tebe traži. Što će biti na kraju, to nije na tebi. Ima netko tko vodi povijest svijeta. Od tebe kreće tvoja povijest.

Da na kraju svi kažu: “Bio je i ostao čovjek.”