Ti misliš da možeš sve izdržati. Sve istolerirati. Pustite ljude da rade što hoće, ali ne možeš. Dođe ona granica kad se prelije čaša i kada se pitaš zašto si toliko trpio. Zašto si pustio ljude da na tebi liječe svoje frustracije, dokazuju svoj ego, pokazuju svoju nadmoć.

Uvijek je bila najjača ona nezapisana mudrost. Skloniti se od ljudi koje se pretvaraju da su nešto što nisu. Koji glume neku veličinu. Koliko je samo masaka među nama, to samo nebo zna. Jednog ćeš dana otići na neko mirnije mjesto i pitati se zašto ti je toliko trebalo da napustiš toksično okruženje, da stvoriš svoj mali krug ljudi. Kad otiđeš, nećeš ništa izgubiti. Samo ćeš dobiti i preporoditi se.