Pričaj o stvarima koje te bole! Nemoj šutjeti. Pogotovo ne o stvarima koje bole, jer ima onaj nevjerojatan osjećaj olakšanja kad kažeš što te povrijedilo.

Kao da se duša olakša. Kad kažeš nekom tko ti nedostaje i što bi želio čuti. 

Svi smo mi isti ispod kože. Iste su tu boli. Zato pusti onu napetost vani. Vjerojatno bi želio vratiti onu verziju sebe koja je nekoć bila i nije puno brinula. Ali zapamti, stara dobra vremena više ne postoje.

Život nas samelje. Posebno ljudi koji upadnu u naš život i opustoše nas. Obveze. Obziri. Moranja. Strahovi. Ljudi zaborave koliko vrijede. Pa spuste cijenu. 

Daju se u bescjenje zbog želje da zadrže nekoga tko ih nije vrijedan i pristanu na igrice. Nemoj više tako! Ne treba ti ta drama. 

Povuci se na osamu. U mir. Sjeti se onoga što si davno želio biti i budi to. 

Pusti ono što ljudi od tebe traže. Svoj život živiš, ne tuđi!