To je bilo izvana. Ali ono što se tad desilo u meni je bit ove priče. U trenutku kad je ona “iskrsnula” pred mene, meni je cijelim tijelom prostrujila “struja” ili možda bolje reći energija koju je proizveo šok i iznenađenje. Vjerojatno bi to netko najjednostavnije opisao kao iznenadni nalet straha. To i je to.

Ali nepobitno je da je ta energija, struja ili što već u meni stvarna, da mi je prostrujala cijelim tijelom te da je na svom kraju proizvela trnce u mojim leđima, pa možda i blagi znoj. Siguran sam da je svatko bar jednom u životu doživio ovo što sam opisao. Dakle, izvanjski događaj koji je apsorbirala naša svijest, u određenu sliku, prouzročio je pravi “tsunami” u meni. Ono što vam pokušavam dočarati s uvodom vodi u priču o mentalnim slikama koje stvaraju i kreiraju nas, svijet oko nas i svijet u nama.

Dakle, u uvodnoj priči vidimo da je sasvim slučajan (ako je išta slučajno) događaj doveo do sveg opisanog u mom tijelu. No, isto tako mi osobno možemo zamišljati određene događaje i okolnosti, bilo lijepe ili ružne koje će u nama uzrokovati baš lijepe ili manje lijepe ili čak ružne osjećaje. Ti osjećaji kad prođu kroz nas postaju dio nas, postaju mi, odnosno ono dobro poznato naše ja. Sve to nam govori da nas nepobitno kreiraju upravo naše misli. Neki će reći da na neke izvanjske stvari ne možemo utjecati. Slažem se, ali možemo se prema njima unutar sebe naučiti drugačije postaviti.

Primjer, ne volite da vas se laže. Imate starog prijatelja kojeg ne možete tek tako precrtati iz svog života, ne pravi vam nikakvu štetu, ali, eto, nervira vas što i to jednom mjesečno kad ste na pivi, kavi…vidite da vas mulja. Ali nervira vas samo zato što gledate na njega iz pogrešnog kuta. Očekujete istinu, a dobro znate da ćete dobiti laž. Nasmijte se, očekujte laž, prihvatite ju/ga kakav je i sad ćete vidjeti da vas više ne nervira kao prije. S vremenom vas uopće neće nervirati. To nerviranje više neće postojati i samim time vi ćete se puno bolje osjećati jer nema više onih loših vibracija u želucu. Dakle, do nas je, tj. do našeg kuta gledanja na stvarnost oko nas koju našom fleksibilnošću uma možemo i amortizirati i zatim joj vratiti nogometnim rječnikom “felšanu loptu” primjerenu situaciji.

Nerijetko se može čuti od ljudi koji su proučavali Isusove mudrosti da je “okreni drugi obraz…” potpuno pogrešno prevedeno i obrazloženo. Mnogi su uvjereni da je pravo obrazloženje da se promijeni način ponašanja i postavljanja prema nekome tko vas npr. konstantno s nečim opterećuje. Kad jednom kažete “sad je dosta” i on više nema žrtvu na koju se okomljava – počinje se mijenjati.

To je dakle kad imamo mogućnost svjesno reagirati na vanjski događaj. No, mi imamo mogućnost stvaranju slika u glavi i bez da nam se desio vanjski događaj koji je to direktno potakao. Možemo u meditaciji zamišljati ugodne događaje, okolinu, prisjećati se lijepih osjećaja i slično i to će sve u našem tijelu proizvesti upravo onaj efekt iz uvodne priče, samo što će biti ugodan, lijep i pozitivan za naše tijelo, a samim time vjerojatno i zdrav. Ako je ono bio oblik stresa, a je, ovo bi bio kontra stres-opuštanje, relaksacija… Ako stres uzrokuje bolesti, a u to nema sumnje, onda ovo kontra stanje uzrokuje zdravlje.

Neki će od vas skloni kršćanskim dogmama sad reći: “meditirati se ne smije” , “zamišljati lijepe događaje isto se ne smije, jer to je reiki…”. Dragi moji prijatelji, vi upravo to radite dok čitate lijepe i utješne biblijske priče, samo toga niste svjesni, a nitko vam to nije pojasnio. Upravo čitanjem takvih stvari i molitvom, stvarate u svom umu slike koje vašem tijelu i srcu stvaraju i daju smirenost, sigurnost, utjehu, blaženo stanje…sve pozitivno.

Dok naravno ne stavite u centar pažnje priču o muci na križu gdje onda opet sve to proživljavate i doživljavate negativan efekt-stres. Nije li onda logično da ako slikama iz Biblije stvaramo ono pozitivno imamo pravo i sami zamišljati pozitivne slike i ishode događaja kako bi nam se duša nasitila ljepote i dobra? I kako bi, tko u to vjeruje, kreirali svoju budućnost/stvarnost u pozitivnom smjeru. Po meni smijemo i trebamo, pa i moramo, ako to želimo, stvoriti novi i bolji svijet od ovog sadašnjeg svijeta muke i stradanja.

Jer, na kraju svega još bih samo konstatirao, da je sve to što stvorimo, u svojim mislima, bilo dobro, bilo loše – vibracija koja vibrira u našem kolektivnom polju duha i na taj način sudjeluje u stvaranju kolektivne stvarnosti. Ali, to je neka malo dublja tema za neku novu priču.