Umijeće materijaliziranja/manifestiranja naših želja i namjera
Pozitivan govor ima nevjerojatnu moć. Manifestirate ono što kažete da želite, ali manifestirate i ono što kažete da ne želite. Kada se izražavamo (govorimo) na negativan način, privlačimo u svoj život upravo suprotno od onoga što želimo. Primjer za to je vidljiv kada kažemo da ne želimo doživjeti nesreću ili bolest. Ono što većina nas ne razumije je činjenica da ono o čemu govorimo – htjeli mi to ili ne – mi automatski i prizivamo u naš život, mi to privlačimo u svoje životno iskustvo.
Vidite, ljudi to rade cijelo vrijeme. Pričat će o nečemu što ne bi željeli da im se dogodi, a zasigurno će im se upravo to i dogoditi. Ono čega nisu bili svjesni u svom procesu razmišljanja je da su zamišljali da se to događa. Budući da naše misli uvijek kreiraju našu budućnost, zapravo je privlačimo u svoj život govoreći (izgovarajući) da ne želimo da se to dogodi nama.
Protuotrov za takve nezgode i nezgode u životu je govoriti samo pozitivno, još više paziti što govoriš i zaustaviti se prije nego što kažeš nešto negativno. Zatim, te svoje “ne želim” rečenice i sve ostale priče o mogućim nesrećama možete zamijeniti sa “želim”. Ako, na primjer, uhvatite sebe kako govorite: “Ne želim rat”, samo privlačite još više agresije i nasilja; umjesto toga možete reći – “Namjeravam živjeti u miru”. Kad tako oblikuješ riječi, onda prizivaš samo pozitivu. Ne postoji mogućnost rata jer ništa u tom smislu niste spomenuli, odnosno izrekli.
Namjere na djelu
Neke nas misli izigravaju, tjerajući nas da ponekad mislimo na naša negativna iskustva. No, na nama je da im se odupremo i da odagnamo takve misli od sebe, da negativna iskustva držimo podalje od sebe. Govoreći da im se opiremo, mi ćemo ih ponovno prizvati. Ne pričajmo o njima, čak ni onda kada im se opiremo. Sada, kada smo to počeli dublje istraživati, kako funkcioniraju naše misli i govor, vidimo da sami sebe potkopavamo, sabotiramo vlastitom negativnom pričom; vidimo da smo sami uzrok svojih nesreća neprestano govoreći o njima. Zato recite sebi: Moja namjera za danas je: Namjeravam govoriti samo pozitivno.
Uglavnom, svi smo to znali, pa čak i mnogi od nas “vježbali”, no pitanje je koliko smo u svakodnevnom životu, doslovno 24/7, uspjeli kontrolirati svoje misli u smjeru pozitivnog razmišljanja, a potom i pozitivnog govora? Mislim da većina nas još uvijek pokušava to ostvariti.
S druge strane, netko će reći: pa ne mogu ja stalno biti pozitivan, ne mogu cijeli dan samo govoriti pozitivne stvari kad vidim milijun negativnosti oko sebe… Upravo je u tome stvar: negativnost će i dalje biti tamo, a bit ćemo i mi. Uglavnom ih nećemo moći spriječiti jer nisu u našoj moći. Ali ono što možemo učiniti je – prestati obraćati pozornost na njih i fokusirati se na nešto drugo – što leži s druge strane – na neku pozitivnu situaciju, misao ili pojavu…
Mala digresija: baš sam se sjetila filma o Merlinu (jednog od mnogih) u kojem čarobnica neprestano “bijeli” njegov život i život Artura i društva za okruglim stolom. Vidjelo se da je ipak jača nego Merlin, i na kraju joj je rekao ovo: „Način da izgubiš svoju moć je da te više ne spominjem…ili bolje rečeno, da te zaboravim. Da, svi ćemo te zaboraviti.. i nikada te više nećemo spomenuti…“ Žena tada počne vrištati i barem u filmu – počinje se “topiti” i nestajati… Lijepa scena i rečenica za razmišljanje. Upitajmo se – koliko snage dajemo nekome tko nam je protivnik, ako ga stalno spominjemo i pričamo o njemu? Zar želimo to? Primijenite ovu fazu sa “zaboravljanjem” i “nespominjanjem” osobe i mogu vam reći da to prilično dobro funkcionira.
Zašto potpirivati negativnost kad je ionako ima previše u svijetu?
Budući da smo već odavno usvojili činjenicu da pojedinac svojim stavovima mijenja svijet, odnosom prema životu i drugim ljudima, onda je jedino mjesto gdje možemo započeti promjenu s negativnog na pozitivno – opet u sebi. Baš kao i sa svim ostalim. Zašto onda konačno ne počnemo sagledavati čemu pridajemo važnost, a što hranimo svojim riječima – svijet tame ili svijet svjetla?
