Nudi mi život mudrog kralja,

Naklonost puka, dvorske stvari.

Ja više volim svog bogalja,

On sa mnom bratski tamničari.

Prolistaj stare knjige pune,

Bisera znanja – hoćeš li znati?

Umjesto mene cvijeće trune,

Otkud me ovo božanstvo pamti?

Donesi sanduk, suhoga zlata.

Uzalud otkupljuješ moj blud,

U lokvu suza da gurnem brata,

Ne mogu, neću, on nema kud.

Zamisli tužnu pjesmu violine.

Mogla bi mrtve iz groba dići,

Da s mojih usta brišu sline,

I tad za bratom, ići ću – ići.

Ako i tuđe nakapaš krvi,

U moje uske, male vene.

Moj brat je tamo uvijek prvi,

Ili je drugi – poslije mene.