Moj put

Moj put

Jako se dobro sjećam svih koraka koji su me doveli ovdje gdje sam danas. Posebno mi je važno istaknuti da na mome putu nikada nisam bila sama, a moje životno putovanje započelo je prije mnogo godina uz veliku ljubav, bezrezervnu potporu i ohrabrivanje od strane moje obitelji, prijatelja i kolega.

Ono što želim naglasiti je činjenica da sam na svom životnom putu bila inspirirana od strane brojnih predivnih ljudi koje sam  putem susretala i koji su bili uz mene.

Moji prvi koraci zasigurno su počeli znatno prije nego što sam ih uopće mogla biti svjesna, zahvaljujući mojim predivnim roditeljima Divni i Željku Matijaš.

Njihova bezrezervna ljubav i predanost oblikovale su moj svijet, a to, hvala Bogu, čine i dan – danas.

Naučili su me što to znači biti neustrašiv, što znači žrtvovati se i vjerovati u sebe. 

Prije više desetljeća moji su roditelji s jednim koferom u ruci imigrirali iz naše predivne domovine Hrvatske u SAD. Nisu znali što donosi budućnost, ali čvrsto su vjerovali u obećavajući život u  SAD-u. 

Moji su dragi roditelji duboko u mene usadili ljubav prema mom hrvatskom porijeklu. Podučavali su me hrvatskom jeziku, povijesti i kulturi te se uvijek trudili organizirati da moja ljeta provodim s obitelji i prijateljima u Hrvatskoj.

Moje hrvatsko porijeklo uvelike mi je olakšalo rad s izbjeglicama iz Hrvatske i BiH za vrijeme Domovinskog rata.

Vođena ljubavlju prema domovini, za vrijeme mog postdiplomskog studija opredijelila sam se za kliničku psihologiju s posebnim nagalskom na rat i ratne traume. 

Tada sam još više shvatila koliko svjedočenje o nečijoj životnoj priči o snazi i preživljavanju može imati pozitivan utjecaj na druge ljude. 

Dati glas onima koji su ušutkani za mene je bilo od neprocjenjive vrijednosti. To iskustvo pomoglo mi je shvatiti da želim slijediti svoju strast i baviti se ljudskim pravima, kako bih putem života mogla ispravljati sve, pa i najmanje nepravde na najbolji mogući način. 

Sličan put svojedobno je izabrala  i moja draga mama Divna, koja je studirala pravo u Hrvatskoj. Tijekom dugog niza godina moja mi je majka citirala latinske poslovice i svi ti citati i danas žive u meni.

Dok sam je slušala kako mi citira latinske citate u meni je još kao maloj djevojčici proradila želja za pravdom za sve. Mnogo godina kasnije organizirala sam radionice po svijetu na temu američke perspektive nasilja nad ženama. 

Držala sam predavanja o brojnim temama, od povijesti i politike nasilja nad ženama, preko korijena privilegiranosti, pa sve do ugnjetavnja  i opredmećivanja žena.

U mojim predavanjima osvrtala sam se nadalje i na kulturološki  društveni aspekt tretiranja žena te analizirala utjecaj položaja žena na cjelokupno društvo, jer sam uočila da često puta primamo društvene poruke koje negativno utječu na napredak potencijalno moćnih žena.

U mom radu često se bavim i globalnim posljedicama koje nasilje nad ženama ima na sveopće zakonodavstvo s područja obiteljskog nasilja. 

Naš svijet stalno se mijenja, a naš posao mora ići u korak s tim promjenama. 

Kao žene, mi smo do sada uistinu toliko toga postigle u povijesnom smislu, ali ipak duboko u sebi osjećamo da još puno toga moramo učiniti i postići. 

Biti glas onih koji su na bilo koji način ušutkani ili obespravljeni moja je životna misija od mojih prvih koraka, pa sve do današnjeg dana i sretna sam što ćemo se imati priliku družiti na stranicama portala Epoha, podsjećajući jedni druge da svatko ima pravo da se njegov glas čuje i ostavi trag.

Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp