Sva glamurozna i grandiozna globalna događanja uvijek, osim one sjajne i ušminkane, imaju i onu mračnu stranu o kojoj se rjeđe i nerado govori. U tijeku je Svjetsko nogometno prvenstvo u Kataru i cijeli svijet željan je opuštanja, navijanja, pjesme i radosti zbog dobre igre njihovih reprezentacija. Nogometna lopta preuzima svu pozornost ljudi, dok se ne razmišlja o pozadini svega toga i zlokobnoj energiji koja stoji iza velebnih stadiona na kojima se igraju nogometne utakmice i popratnih zdanja koja su se gradila u sklopu Svjetskog nogometnog prvenstva. Prisjetimo se stoga na trenutak koliko je tisuća ljudi izgubilo svoje živote na gradilištima SP-a i razmislimo o (ne)pravednosti svijeta u kojem živimo..
Prošle je godine engleski list Guardian objavio da je na izgradnji stadiona za Svjetsko prvenstvo poginulo više od 6500 radnika, no smatra se da je ta brojka i puno veća. Neki govore i da se radi o 10000 ljudi koji su položili svoje živote na gradilištima SP-a. No, prava je istina da stvarnu brojku poginulih i preminulih ljudi nikada nećemo saznati.
Guardian je do gore spomenute brojke došao pozivajući se na izvore iz Bangladeša, Indije, Nepala i Šri Lanke, odakle dolazi iznimno jeftina radna snaga. Prema njihovu istraživanju, od 2011. do 2020. godine poginulo je 5927 radnika iz tih zemalja, a još 824 poginula radnika bili su iz Pakistana. Ti su podaci prikupljeni iz veleposlanstva tih zemalja u Kataru.
I sam Guardian smatra da je stvaran broj poginulih radnika puno, puno veći jer nema točnih podataka iz Kenije i s Filipina te još nekih zemalja iz kojih je u Katar dolazilo jako puno radnika. Radnici su stradavali zbog gladi i nehumanih uvjeta u kojima su živjeli, kao i zbog ozljeda na radu.
Spomenimo pritom kako ti jadni ljudi željni kore kruha koju su bili došli pošteno zaraditi svojim napornim radom, nisu stradavali isključivo na gradilištima stadiona, već i na ostalim gradilištima objekata popratne infrastrukture koja je bila potrebna – poput cesta, nadvožnjaka, stanica, hotela itd. Žalosno je i to da nisu svi stradalnici mogli biti pokopani u svojim domicilnim zemljama, već su njihovi posmrtni ostaci bili zbrinuti u Kataru.
Svi ti ljudi imaju svoja lica, svoja imena i prezimena i svoje stvarne živote, životne priče i neostvarene snove koji su ostali zauvijek zakopani njihovim žrtvovanjem za zabavu globalista i pobornika velebnih događanja u njihovoj organizaciji.
Jeftina radna snaga nešto je za čim žude svi moćnici. Nepravda je nešto što ovaj surovi svijet prihvaća pod normalno. Gdje to piše da netko mora biti gladan, gol i bos? Kako možemo mirno promatrati suvremeno, surovo i nemilosrdno ropstvo pred našim očima? Zašto tome mora biti tako? Do kada ćemo tolerirati tu zlokobnu formulu po kojoj bogati moraju bivati sve bogatiji, a siromašni sve siromašniji, po kojoj si zdravlje mogu priuštiti samo bogati koji plaćaju da budu sve zdraviji i što duže živi, dok bolesni bivaju sve bolesniji i umiru jer si ne mogu priuštiti liječenje?
Zbog čega su tu jezovitu formulu manje – više svi bezrezervno prihvatili kao nešto neizbježno? Sebičnost sprječava ljude u empatiji. Sve je dobro dok je njima dobro. Tek kada njima zagusti, tek tada otvaraju oči i nešto jasnije vide svijet oko sebe, ponašajući se kao da ga vide prvi puta u svome životu, što je u neku ruku istina, jer još do jučer ih nije bila briga ni za što osim za njihove živote.
Mainstream mediji ne vole ovakve teme. U igri su veliki novci sponzora, pa nije ni čudo, jer sponzorima se mora ugađati, a oni zasigurno ne žele da u podlozi njihovih sponzorstava stoji istina o velebnom događanju kao što je Svjetsko nogometno prvenstvo. Sačuvaj Bože! Kao da nikoga nije briga za brojne živote koji su izgubljeni zbog i u ime ovog Svjetskog prvenstva.
Svi samo željno iščekuju trenutke zabave. ‘Kruha i igara’…rekli bismo. Kada bi barem ovaj svijet imao tog kruha za sve ljude u podjednakoj mjeri, a ne da jedni imaju previše, a drugi ne više ni premalo, već – nimalo. Tada ne bi bilo nepravdi i mogli bismo s punom strašću i pozitivnom energijom pratiti putanju nogometne lopte na Svjetskom nogometnom prvenstvu. No, kada znamo koliko je ovaj svijet i sve nas skupo koštala ova zabava i koliko je ljudskih života zauvijek izgubljeno kako bi se taj isti svijet zabavljao, ne možemo ostati ravnodušni.
Ovo je još jedna tužna priča o zabavi bogatih na račun siromašnih po puno previsokoj cijeni koju su, eto, neki od siromašnih platili i svojim životima kako bi se bogati svijet zabavljao i uživao u nogometu…
