Možda i nije slučajno da se tema Nebo ovogodišnje izložbe ULUPUH-ove sekcije dizajnera plemenitim kovinama poklopila s najnovijom zbirkom pjesama Na dva neba Roka Lazera Lumezija, doajena ove sekcije. Jer ako ćemo pravo u ovim teškim danima ratovanja protiv pandemije i svega što s njom u paketu dolazi, mnoge su oči uprte u nebo, kao da će iz njega doći spas. A nebo se javlja uvijek u parovima kao dnevno i noćno, sunčano i oblačno, prijeteće i smirujuće, plavo i crveno, svijetlo i tamno, blisko i daleko itd. Kako onda nakitom zadovoljiti tu beskrajnu temu bogatu mogućnostima promjene i kontrasta?
Sedamnaest autora (koliko ih stane pod ‘zvona’ Galerije) dotaklo se u svojim radovima veličanstvenog rumenog i zlaćanog zalaza sunca (Andrea Rosandić, Rea Boschi), plavog neba (Petra Podnarčuk) kao i noćnog (Eta Linčir), njegovih čarobnih zvijezdica (malenih, gledano našim očima sa Zemlje – Smiljka Franjić), poderanog neba (je li to Mječnom stazom?- Zlatko Odrčić). Suze sv. Lovre na tamnom nebu (Ines Delač) pojam su za uzbudljiva noćna čekanja kako bi nam se svakom kometom i zvijezdom repaticom-padalicom ispunila po jedna od mnogih nam želja. Postoji, dakako, i vječna nebeska tajna, ta mračna strana Mjeseca (Marina Brkić), a Nebo je i klopka (Rok Lazer Lumezi) u koju smo uhvaćeni već skoro šest tisuća godina, a neki kažu još od ledenog doba. Pogled u nebo izaziva osjećaj samoće (Dunja Naerlović), a skakanje po oblacima i pogled u te vunene meke oblike zadivljuje (Sabina Kolonić, Sonja Turner Fegić). Iz neba padaju kiše i dolazi svježi zrak (Marina Draženović), iz neba pristiže nevera (Suzana Jagar Vrkić)…
Međutim, u svijetu likovne umjetnosti, a osobito to vrijedi za nakit, tema ili motiv nije presudan. On može biti poticaj autoru i pomagalo gledatelju da razumije ili da se barem malo približi duhu stvaratelja.
Autori su, bez obzira na zajednički motivacijski poticaj, bili slobodni izraziti se svojim kreacijama u najširem rasponu doživljaja uz vjernost izgrađenim osobnim poetikama. Pritom publika očekuje da je umjetnici iznenade i obdare ljepotom koji svaki nakit emanira. Iako je ta ljepota, ima tome već stoljeća, poprimila nadrealne osobine i samo su metaforički odjeci stvarnosti ugrađeni u precizne i rafinirane odnose oblika i materijala. Kreativna igra i majstorstvo zanata, ruku pod ruku stvaraju te minijaturne skulpture, instalacije ili nosive amulete. Danas, kada je ponestalo vjere da nakit u formi ogrlica, naušnica, privjesaka, prstenja, broševa itd. štiti čovjeka od nevolje, ostala je potreba za njim, možda i neko davno sjećanje o počecima. Nakit je, nedvojbeno bio i ostao, važan akcent u kreiranju osobnih identiteta kojim se stvaraju željene predodžbe o sebi za druge. Ti mali, ili veliki i jako uočljivi, naglasci pružaju različita značenja u komunikaciji među ljudima. To je uostalom tema koja zadire duboko u povijest i upućuje na društvene odnose koji se prepoznaju, distanciraju i određuju po nošenju uresa svih vrsta, oblika i vrijednosti.
Tako se, na ovoj izložbi, nebeska tema, premda je ona beskonačna i vječna, puna tajanstvenosti i nepoznate moći, našla u umjetničkom doživljaju majstora minijatura. Nebo se prizemljilo, artificiralo i našlo svoj novi smisao, svoju mogućnost i napokon potaknulo je ostvarenje malenih, ali važnih djela. Njima se zadovoljava vjekovna težnja čovječanstva da svome tijelu dodaju taj čudesno zavodljivi dodatak, na ušnim resicama, bilo oko vrata, na rukama ili gležnjevima, bilo kao broš na reveru, ili haljini. Već i sam koncept, mimo potrebe za nosivošću (Andrea Krušelj), stvara tom malenom začudnom predmetu smisao u potrebi za nijemom, ali sugestivnom estetskom komunikacijom.
Svjedoci smo ovdje na ovoj izložbi kako je 17 autora doživjelo nebo, kako ga je uhvatilo u svoju zamku igrom i kreacijom i kako samo malo treba da iz njihovih radova izbije na nas gledatelje sva ona unutrašnja energija koju su autori u njih uložili idejom i radom, te da nas svojim vibracijama zapletu u čarobne niti srebra i dragog kamenja. Pa, makar kao privid.
