Što je veća hrabrost mislioca, što se više usuđuje postavljati pitanja, to se manje prilagođava masama. Njegovo razmišljanje nisu samo igre uma: razmišljanje mijenja svijet. On je tip poštenjačine, etičara i istinske osobe koja preuzima odgovornost za sebe i sve druge ljude (razmišljajući). Slobodom misli proklamira se sloboda uopće. Jer istina nije sama sebi cilj; to je samo kalup za nešto veće, naime slobodu. Samo nas istina može osloboditi. Dakle, um ima puno veću odgovornost nego što bi se obično željelo priznati.

U isto vrijeme, slobodni mislilac nikada neće tvrditi da posjeduje jedinu blagoslovljenu istinu. Za slobodni duh postoji neograničen broj istina koje treba otkriti i promijeniti. Istina je za njega ono što nije dogmatsko i ne dijeli ljude na vjernike i nevjernike ili ljude druge vjere, već što pogoduje suživotu ljudi i promiče njihovo razumijevanje i zdrav razum.

Budući da je svaki pojedinac potreban za oblikovanje budućnosti, ne možemo čekati Mesiju: ​​treba djelovati ovdje i sada. Zato jedini nenasilni način vidim u tome da nastavim prosvjetljivati, da nastavim prenositi nadu i da nikada ne odustajem.

Smrtonosni argumenti poput “teoretičar zavjere” ili “fašist” ne smiju uznemiriti slobodne duhove, treba se suzdržati od negativnih kategorizacija još neopredijeljenih sugrađana. Neodlučne ljude treba pokupiti s mjesta gdje se trenutno nalaze na ljubazan način pun razumijevanja.

Primjerice, ako sugrađani pretpostavljaju da su političke, ekonomske i klimatske horor priče sudbonosni događaji, onda im treba reći da ljude diljem svijeta vladajuća “elita” baca u kaos kroz namjerno izazvane katastrofe svih vrsta, tako da padnu u stanje šoka (Naomi Klein) i ne primjećuju kako im se iza leđa stvara Novi svjetski poredak u kojem će voditi samo robovski život. Ali kao i svaki drugi rat, magla neizvjesnosti nudi građanima priliku da koriste zdrav razum kako bi saznali istinu.

Ako neki sugrađanin misli da političari žele zaštititi zdravlje stanovništva propisivanjem mjera prisile poput zaključavanja, karantene, brnjica ili seruma za gensku terapiju, onda mu treba jasno dati do znanja da su poluge vlasti već godinama unazad okupirane od strane pokvarenih, nemoralnih, uskogrudnih i lažljivih političkih aktera jer dragovoljno izvršavaju naloge vladajućih psihopata. To trenutno uključuje poticanje iracionalnih strahova od strane medija, uništavanje srednje klase, ukidanje gotovine, potpunu kontrolu kao i smanjenje populacije i izolaciju “neznalica” u posebne “karantenske kampove”. Ali ovi lakeji jednog dana moraju dati ostavku. Zlo neće pobijediti jer je čovjek, iako razdražen, po prirodi dobar i društven.

One koji, s obzirom na propisane mjere političke prisile i skoro obavezno cijepljenje, misle da bi političarima i građanima bilo dobro da se oslone na stručne savjete medicinskih djelatnika svih vrsta, valja podsjetiti da nijedna struka nije bila tako duboko upletena u zločine njemačkih nacista kao liječnici. Oni su u određenom smislu bili okosnica zločina njemačkih nacista.

Ako sugrađani ne znaju ili ne žele priznati da slobodne zemlje i slobodne vlade namjerno uništavaju beskrupulozne supersile i da se javnost o tome obmanjuje, savjetujemo im da pročitaju članak Johna Pilgera u “Globalnom istraživanju” o desetljećima dugoj patnji afganistanskog naroda: ” Velika igra razbijanja zemalja “. Nagrađivana novinarka zalaže se za ozbiljno shvaćanje istine o prošlosti kako se sva ova stradanja više nikada ne bi ponovila. Ipak, Afganistan je samo jedan primjer brutalnih pohoda osvajanja i ekonomskog ratovanja carstva.

Ako se ljudi nadaju da će sadašnjim zločinima protiv čovječnosti uskoro doći kraj, trebaju se oprezno pripremiti na činjenicu da se već planiraju prisilne mjere za suzbijanje klimatskih promjena koje je navodno uzrokovao čovjek. U isto vrijeme, trebali bi se nadati jer se sve više ljudi diljem svijeta budi i buni protiv goleme prijevare i zločina.

Ako se neki sugrađanin nađe u naizgled bezizlaznoj ekonomskoj, financijskoj i socijalnoj nevolji zbog neljudskih makinacija vlasti, toplo mu se savjetuje da se obrati svom sugrađaninu, jer načelo “uzajamne pomoći” (Kropotkin) kao i društveni osjećaji i veze u zajednici igraju jednako veliku ulogu u ljudskom svijetu kao i volja za moći i vlastiti interes.

Ali tko god želi potaknuti druga ljudska bića na pobunu protiv moći države, trebao bi biti snažno obeshrabren od toga, jer je moć države dobro naoružana i s krvlju i slobodom drugih mora se postupati pažljivo.