Vidim da se sve više ljudi sprda s ljudima koji odbijaju cijepljenje jer smatraju da imaju pravo na izbor. Naziva nas se nižim bićima… Uzimaju se nekakvi ekstremi kao primjer da smo glupi, zatucani, pa čak i luđaci. Krivi nas se za sve i svašta. Puno previše mržnje.

Pa da kažem malo o sebi. Malo tko zna. Možda se zamislite. Prije svega sam majka i supruga. Nisam luda. Imam to crno na bijelo jer sam liječena od depresije. Školovana sam i imam diplomu poslovne informatike. Završila sam i tečaj iz programiranja. Programiram u više programskih jezika. Imam potvrde da sam visoke inteligencije, pa planiram probati i u Mensu.

Nisam antivakser, samo sam za pravo izbora. Zalažem se za pravo na informaciju i na odgovornost ako dođe do nuspojava. I sama sam se nedavno cijepila protiv tetanusa jer sam odlučila da je potrebno.

Zašto se ne želim cijepiti cjepivima protiv koronavirusa? Više je razloga tome. Kao prvo, cjepivo je privremeno odobreno. Nadalje, činjenica je da je sve to u eksperimentalnoj fazi. Ne pada mi na pamet sudjelovati u eksperimentu. Posebno zbog toga što planiram imati još djece uskoro, a cijepljenima npr. Pfizerom se to ne preporuča. Osim toga, nepovjerljiva sam prema tim korporacijama koje su proizvele cjepivo. Nekoć smo imali svoj Imunološki zavod.

Također, mlada sam. Zdrava. Vjerujem u svoj imuni sustav koji je bez problema prebolio koronavirus. Nikome nisam prijetnja. Eto, to su samo neki od razloga i mislim da su zdravog razuma.

Na kraju dana, svatko neka sam odluči i izabere što želi. No, ne biramo samo to. Biramo i to hoćemo li biti čovjek. Mržnja je isto bolest. Došlo mi je neki dan da poslikam gnjusne poruke koje dobivam od onih koji su za cijepljenje… Ali sam odustala. Mržnja nije moj đir.

Svatko neka bira što misli da je najbolje za njega i njegovu okolinu. I neka iza te odluke stane. Ja iza svoje odluke stojim. Bez mržnje. Bez ismijavanja. Bez poticanja na podjelu.

Svima sretno u ova luda vremena.