“U svijetu koji prijeti da padne u kaos, nisu li globalna pravila najbolji plan? Zašto se zakoni i propisi koji su se pokazali učinkovitima na nacionalnoj razini ne bi primjenjivali i na međunarodnoj razini? Zar pitanja koja se mogu riješiti samo globalno, poput epidemije i zaštite klime, ne pretpostavljaju međunarodni poredak? Postoji li dobar razlog protiv pravila koja vrijede za sve zemlje? Možda će, jednom kada se uspostavi međunarodni režim, zakonodavci imati moć bez premca u povijesti, moć koje se treba bojati. Stoga sada mnogi polažu nade u Vladimira Putina kao jamca multipolarnog svjetskog poretka. Ali svi koji su to od Putina očekivali bit će gorko razočarani. Gospodin iz Kremlja odavno je sudionik projekta velikih transformacija.

Globalna proizvodnja mora biti savršeno planirana. Tvorcima inscenirane psihološke operacije može se zamjeriti štošta, ali ne i netočno planiranje. Osnova za potpuno preuzimanje svijeta koje je sada neizbježno pomno je planirana, izvrsno projektirana i građena tijekom mnogih desetljeća. Početni poticaj prelasku na digitalno kontroliranu klimatsku diktaturu bila je globalna zdravstvena kriza. Sljedeći korak bio je inscenirani sukob Istoka i Zapada. A posljednji korak prema svjetskom poretku koji u konačnici kontroliraju velike korporacije i financijske elite iniciran je sve glasnijim pozivima na multipolarni svjetski poredak od strane suverenih država.

No, je li doista riječ o multipolarnom svjetskom poretku, u kojem svaka država može donositi vlastite suverene odluke, a svaka osoba može voditi svoj osobni način života?

Na web stranici njemačkog saveznog ministarstva vanjskih poslova možete pronaći što se podrazumijeva pod multilateralizmom:

“Rat u Siriji, klimatske promjene ili koronavirus: globalni problemi i međunarodne krize mogu se riješiti samo zajedno. To je bit multilateralizma. Zato je Njemačka predana bliskoj suradnji među državama i poretku temeljenom na pravilima u cijelom svijetu u Alijansi za multilateralizam.”

Njemačka ne samo da prednjači, ona čak potiče zahtjeve za provođenjem ovog multilateralizma pod kontrolom UN-a u cijelom svijetu, odnosno u središtu tog “novog” poretka trebala bi biti nadnacionalna organizacija – UN.

UN i njegove države članice složile su se obnoviti multilateralizam i odabrale ga kao novi svjetski poredak. U tom novom svjetskom poretku uloga svjetske policije – ili bolje rečeno svjetske vlade – više neće pripadati Sjedinjenim Američkim Državama (SAD), već Ujedinjenim narodima (UN) u koje su se infiltrirali lobisti međunarodnog velikog kapitala.

Pandemija, klimatska kriza i rat samo su lažne bitke za uspostavu ovog novog svjetskog poretka sa što manje proturječja. BRICS – Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika – također su na čelu potražnje za multipolarnim svijetom. Dakle, koliko je realno da će zemlje koje podržavaju UN u njegovom oživljenom multilateralizmu odjednom zahtijevati multipolarni svijet?

Nažalost, sve više i više ljudi, mnogi od njih u otporu, nasjedaju na ovaj trik multipolarnog svijeta, čak vjerujući da će osloboditi Zapad od stege SAD-a. Neki čak idu toliko daleko da Vladimira Putina vide kao nekakvog spasitelja Njemačke i cijelog svijeta. Odakle te pretpostavke i koliko su realne? Oni ne samo da su nerealni, već potpuno neutemeljeni.”

“Ako su zemlje BRICS-a doista željele nešto drugačije od industrijaliziranih zemalja, zašto onda podržavaju sve ciljeve UN-a, poredak temeljen na pravilima, Pariške klimatske ciljeve i Agendu 2030? Zašto su sve države članice UN-a, uključujući Rusiju i ostale zemlje BRICS-a, implementirale Agendu 2030. u svoje državne programe? I bori li se Zapad predvođen SAD-om doista protiv Putinove Rusije ili je sve samo spektakl koji nam se ovdje prikazuje u raskošnim bojama samo jeftina parodija za neuke mase?

Je li moguće da je ova dobro orkestrirana psihološka operacija samo službeni prijenos žezla sa zapadnog svijeta, predvođenog Sjedinjenim Državama, na potpuno preuređen UN, kojim dominiraju nedemokratski državni čelnici? Ako su se zemlje BRICS-a protivile ovom svjetskom poretku pod kontrolom UN-a, zašto bi onda sadržaj i formulacija njihovih rezolucija i izjava točno odgovarala bezbrojnim raspravama brojnih UN-ovih organizacija? I svjetski financijski forum, nedavno održan u Moskvi, također je vrlo dojmljivo pokazao tko u Rusiji podržava te ideje – Vladimir Putin.

Sve zemlje podvrgle su se principima multilateralizma, a Rusija, nažalost, nije iznimka. Suprotno onome što nam se govori, globalizacija i kapitalizam zapravo nisu umrli, samo ih treba ažurirati i poboljšati.

Potpuna destrukcija društva i tradicionalne ekonomije, kasniji oporavak, koji bi, prema Schwabu, trebao započeti do 2030. godine, slijevat će trilijune eura u džepove velikih korporacija i financijskih elita. To je prava svrha WEF-a, UN-a i njegovih brojnih organizacija kao što su MMF, Svjetska banka, WTO i WHO. Riječ je o trilijunima eura za globalne korporacije i međunarodnu financijsku elitu. Riječ je o 0,01% svjetske populacije, koja već sada čini 30% svjetskog bogatstva i koja se sada kreće prema potpunoj kontroli nad planetom i čovječanstvom.

Glumljena obrana planeta i čovječanstva samo služi stigmatizaciji svakog otpora ovoj zamišljenoj pljački i kasnijoj digitalnoj kontroli kao antisocijalnoj, drskoj i sebičnoj.

Sve države članice UN-a, uključujući Rusiju i ostale naizgled buntovne države BRICS-a, obvezale su se na provedbu Agende 2030. i stoga podržavaju ovaj oživljeni multilateralizam pod kontrolom UN-a.

Čak i totalitarna Kina želi promicati i braniti demokraciju. To je baš smiješno. Država u kojoj su kršenja ljudskih prava svakodnevica želi promicati i braniti demokraciju? A zemlja poput Indije, koja je uspostavila uvrnuti kastinski sustav u kojem se neki ljudi čak smatraju nedodirljivima, želi promicati pravdu i jednakost? Zvuči kao igra riječi.

Antropogene klimatske promjene glavni su argument iza ovog resetiranja UN-a i WEF-a, koji žele cijeli svijet učiniti CO2 neutralnim u relativno kratkom vremenu, što bi trebalo dovesti do golemih potresa. Pametni ljudi već znaju i razumiju da klimatska izvanredna situacija jednostavno ne postoji.

Bitka između Zapada i Istoka također je prilično dobro smišljena smicalica. Svatko tko se petlja u multipolarni svijet u kojem svaka država može biti suverena i veliča Putina kao osloboditelja od neljudskog američkog turbokapitalizma bit će gorko razočaran. Buđenje iz “velikog buđenja” bit će bolno. Vrli novi svijet obećan u službenim dokumentima ovih internacionalista, koji donosi “socijalnu” pravdu, jednakost i uključenost, farsa je. Besmislene podbadajuće fraze trebale bi samo poslužiti da nepravde koje se kotrljaju prema nama dobiju “društvenu” ljusku, kako bi se svaka kontradikcija sasjekla u korijenu.

Završio bih poučnim citatom Klausa Schwaba: „Budućnost se ne događa sama od sebe, već je stvaramo mi!“

Zato okrenimo riječi ovog čudovišta u svoju korist.”