To se mora promijeniti od 1. studenog. Tada će se u prizemlje objekta useliti osamdesetak izbjeglica iz Ukrajine. Rezultat: 15 stanovnika raspoređeno je na gornja dva kata. Hannelore Gärtner (83) i Ursula Hellwig (83) morale su se preseliti. Obje sada žive u hodniku s dementnim pacijentima. Prilično sam siguran da su dovoljno spretne da se popnu tim dodatnim stepenicama.

„Nije to kako sam zamišljala“, kaže Hannelore Gärtner: „Ponekad je to kazalište. Seniori bacaju sve oko sebe. Jedan se izlaže i piški. Sve te stvari…”

S druge strane, starice se nadaju da će pridošlice – od kojih su mnoge žene i djeca – unijeti malo života u dom: „Veselimo im se“, kaže Ursula Hellwig, „volimo djecu; oni su znatiželjni.”

Ipak: izbjeglice tjeraju ljude kojima je potrebna skrb iz njihovih soba – može li to dobro funkcionirati? Gradonačelnik Norbert Riepl (CSU) upozorava na sukob: “Ljudi s vrlo različitim životnim stilovima doći će živjeti tamo”, kaže Riepl. Očekujemo “puno nemira u kući”. Četiri čuvara stoga će ubuduće morati čuvati objekt.

“Preseljenja su se dogodila tek nakon što smo dobili dopuštenje svih uključenih strana”, objašnjava operativno poduzeće staračkog doma, Korian Group. “Do sada smo izbjeglicama ponudili izdvojeni smještaj u tri naše ustanove.”

Riepl osuđuje činjenicu da uprava doma ovisi o dodatnom profitu od izbjeglica zbog manjka medicinskog osoblja: “Sada se prizemlje iznajmljuje izvana kako bi se ostvario zamjenski prihod.”

No okružni upravitelj Thomas Karmasin (CSU), odgovoran za raspoređivanje Ukrajinaca, ne vidi drugu opciju osim smještaja u starački dom: “Moram primiti 50 ljudi gotovo svaki tjedan kako se ne bi smrznuli ili gladovali.” Nije bilo “druge opcije” nego da ljudi kojima je potrebna skrb sada dijele prostor s izbjeglicama…

Na koje druge običaje i na koje sukobe misli? Građanima uvijek kažu da većina žena dolazi s djecom. Ili su to “izbjeglice” s potpuno novim ukrajinskim putovnicama, ali ne dolaze izravno iz Ukrajine? Je li vjerojatnije da će zaštitari biti raspoređeni onima koji “traže zaštitu” od stranih kultura s potencijalom za agresiju?

Da se oni, “izbjeglice” ne smrzavaju i ne gladuju? Čovjek bi također poželio od sustava takvu brigu i empatiju za beskućnike koji moraju vegetirati na ulicama ili ispod mostova jer zimi nema dovoljno skloništa za hitne slučajeve, a umjesto toga sustav hladno prihvaća te smrti beskućnika od hladnoće. Ali to bi značilo da nema dopamina iz društvenih ili mainstream medija. A to sada ne možemo imati, zar ne? Signali nečije “vrlosti” moraju ići u svijet.

Zašto je uopće šezdeset soba prazno u ovoj ustanovi? U cijeloj zemlji postoji manjak domova za starije osobe. Rješenje zagonetke vrlo je jednostavno: mnogi stariji ljudi više si ne mogu priuštiti mjesto u domu. Troškovi su nemjerljivo porasli, a sljedeća povećanja trenutno se šalju starijim osobama za iduću godinu. Mnogima se osobni doprinos više ne može nadoknaditi. Čak ni mirna starost starijima više nije omogućena. 

Kakvi odvratni političari postoje u ovoj Njemačkoj, koji nemaju nikakvog poštovanja i divljenja prema starijima jer očekuju takve stvari od njih. Sukobi su neizbježni, remećenje javnog reda i mira, prekomjerno opijanje, tučnjave, korištenje i trgovina drogama, prostitucija i moguće silovanje. Već se dogodilo da je staricu napao i maltretirao migrant u vlastitom stambenom prostoru. Quo vadis Njemačka?