Možda niste znali, ali u cijelom svijetu u obrazovnom sustavu uči se gotovo potpuno ista povijest s prilagođenim nacionalnim programima. Uči se da povijest počinje prije 6 000 godina od Sumera na ovamo i apsolutno se nikada ne spominje ništa što je bilo prije toga. Ako se nešto i spomene, onda je to sporadično, s vrlo malo detalja i bez ikakve želje da se dublje istraže artefakti i informacije koje sežu u prijašnja razdoblja. Osnovna premisa ove lažne povijesti jest da je čovječanstvo postalo mnogo naprednije razvojem sumerske civilizacije tj. da je prije nje čovječanstvo bilo zaostalo i živjelo u nekim ratarsko-stočarskim kulturama.
Povijest koju danas učimo je falsificirana. Točka.
Potrošačko društveno uređenje naslonjeno isključivo na trgovinu i poslovanje prikazuje se kao najviši doseg ljudskog roda i takva nam se misao nameće konstantno. Većina ljudi smatra da je to istina i da je čovječanstvo zaista danas na vrhuncu svog razvoja. No ako vidimo što se događa u svijetu, kakva je nejednakost, kolike su klasne razlike, koliko se nasilja generira, koliko licemjerja, prijevara i laži, teško da bismo mogli ovo nazvati vrhuncem. Ratovi, krize, sukobi koji su svakodnevna pojava ne spadaju u domenu najvišeg, već najnižeg dosega. Sva ova manipulacija služi isključivo kao lopata kojom se čovječanstvo betonira u potrošački format. Povijest je samo dobro smišljena priča kojom se manipulira čovječanstvo kako bi se njime lakše vladalo, a svaka se vladavina nameće kroz nevidljive rešetke uma. 
U povijesti su postojale mnoge kulture koje su živjele po principima Kreativnog društva. U tim kulturama nije bilo oružja, ratova, hijerarhije, svećenstva i politike. Ta društva su bila lokalna i u njima je postojalo visoko znanje o čovjeku i svijetu. To vrijeme u povijesti je poznato pod nazivom matrijarhat, vrijeme dominacije ženske energije. To su one karakteristike koje su bliže duhovnom i etičnom čovječanstvu, bez agresivnosti ili želje za dominacijom.
Današnji svijet je patrijarhalni pod dominacijom agresivne, nametljive, ratoborne, muške energije u kojoj su žene postavljene gotovo na razinu roba.
Treba naglasiti da su u prošlosti postojale tehnologije s mogućnostima koje su mnogo veće od današnjih.
Naša je prošlost, kao i mnogo toga, od nas skrivana. Uspostavom Kreativnog društva otvorit će se podrumi s materijalima, knjigama, dokumentima, artefaktima koji će baciti potpuno drugačije svjetlo na prošlost čovječanstva i na samog čovjeka.
Bilo je mnogo pokušaja stvaranja Kreativnog društva u prošlosti, ali o tome nemamo dovoljno podataka jer njihova dostupnost nije u interesu sustava. Tako se stječe dojam da je ovaj sustav oduvijek tu i da nema mogućnosti da ga se promjeni. No ljudi su uvijek dobro znali kakvo društvo je pravedno društvo i zbog čega ga treba izgraditi.
Koju god epohu posljednjih tisućljeća postojanja naše civilizacije uzeli, nećemo naći vrijeme u kojem čovječanstvo nije bilo u potrazi za sustavom koji bi ga vodio do najvišeg stupnja ljudske evolucije. Tijekom proteklih stoljeća nizali su se sustavi u pokušajima i pogreškama: feudalizam, kapitalizam, socijalizam, komunizam i slični. Štoviše, isprva je ideologija svakog novog sustava nadahnjivala vjeru u postizanje željenih visina, dajući obećanja koja su ljudi željeli čuti radi postizanja boljeg života, donošenja noviteta i tračaka nade, suprotno od prethodne zastarjele ideologije.
Tada bi još jedna “nova ideologija”, baš kao i prethodna, ponovno pokazala svoja ograničenja u praksi, kao i svoju nesposobnost da udovolji očekivanjima čak i malog dijela društva, a da ne spominjemo svakog njegovog predstavnika. Svaki sljedeći kolaps očekivanja i nada mase su sve teže podnosile. Tako je to razočaranje svaki put u pamćenju ljudi oblikovalo podsjetnik na neuspjehe i lažno vjerovanje da je nemoguće izgraditi pravedno društvo u kojemu je najvažniji čovjek.
Rezultat toga je da danas obični građanin više ne vjeruje u “sretan život u stabilnosti i prosperitetu”, ne vjeruje u još jedan slogan o neovisnosti i jednakosti. Sve što zna su laži, obmane i druge manipulacije političara. Mnogi ne vjeruju obećanjima gospodarskog i tehničkog napretka, promatrajući u stvarnom životu ogroman jaz između bogatih i siromašnih te shvaćajući da će taj napredak utjecati na vrlo mali dio stanovništva, dok će se za ostale poboljšanja pojaviti samo na papiru. Unatoč svim empirijskim dokazima i iskustvima neuspjeha stečenih tijekom stoljeća, čovječanstvo još uvijek žudi za promjenom nabolje, ali u isto vrijeme ne vidi izlaz iz ove krize.
Trenutno smo u kritičnoj fazi modernog društva.
ZAŠTO SE OVO DOGODILO?
Nepovjerenje masa u vođe koji obećavaju bolju budućnost, uz nečinjenje ničega, postojat će dok ljudi ne dobiju odgovore na pitanja.
- Zašto su stare ideologije, unatoč obećavajućem početku, nestale u povijesti poput neuspjelog eksperimenta?
- Zašto, unatoč svim zakonima o ljudskim pravima i slobodama zapisanim u ustavima većine država, u praksi danas vidimo suprotno?
VLAST. Unatoč ogromnoj raznolikosti predloženih oblika postojanja društva i zalaganju za SLOBODU i PRAVDU, primijetit ćete da se u praksi svugdje ustrajno čuvalo jedno te isto: hijerarhija moći koja se izražava kao moć pojedinaca nad društvom! To jest, zapravo se održava sustav robovlasništva; ideološko oruđe upravljanja njime samo se usavršava. Ambalaža se mijenjala, no nije došlo do promjene sadržaja.
Sljedeća važna točka koja je sama po sebi negirala izgradnju slobodnog društva, unatoč upotrebi njegovih slogana, potrošački je format ljudskih odnosa koji prevladava tijekom posljednjih 6 000 godina. Ovaj format koncentrira pažnju masa na sebičnost, ponos, želju za dominacijom, želju za beskrajnom konzumacijom i posjedovanjem nečega, i što je najvažnije, neutaživu žeđ za moći. Nezasitni životinjski instinkt aktivira se stvarajući patogeno stanje u razvoju pojedinca. A to pak stvara patogeno stanje za razvoj društva u cjelini. Sve dok svaki čovjek teži nezasitnoj konzumaciji, njegovo će postojanje biti svedeno na obrasce koje nameće potrošački format. Smisao života takvog čovjeka fiksiranog na materiju često je potraga za moći, priznanje i neograničeno povećanje kapitala.
Inače, riječ “kapital” izvedena je od latinske riječi “caput”, što znači “glava”. Korijeni ovog koncepta potječu iz vremena kada se stoka smatrala novčanom jedinicom, a brojala se po glavi, dakle brojem životinja. Dok se u robovlasničkom sustavu masa siromašnih ljudi (robova) nije smatrala ljudima, kupovali su ih i prodavali kao stoku. No nije li uvođenje takva stava čovjeka prema čovjeku u društvu zločin protiv čovječnosti?
Nije li takva potraga za imaginarnom moći i materijalnom nezasitnošću posljedica dominacije niskih potreba kod čovjeka? Rezultat su natjecanje, sporovi, svađe, suparništvo, prepirke, klasni sustav, hijerarhija moći, jaz između siromašnih i bogatih i, na kraju – hibridni i svjetski ratovi. Nije li zbog toga potrošački format samoubilački za cijelo čovječanstvo? Ratovi koji započinju u ljudskoj svijesti orijentirani na potrošački format vode do straha, agresije i smrti. Nije li istina da se destruktivni, opresivni potrošački format u glavama ljudi, sa svojom nezasitnom željom za moći, ratovima te žeđi za posjedovanjem i svijetli san svakog čovjeka o mirnom, sretnom i sigurnom životu – po prirodi shvaćanja međusobno isključuju?
Sa sigurnošću možemo reći da danas postoji svijest i znanje o ovim promašajima iz prošlosti, tj. znanje o pravim razlozima zašto se takva društva nisu održala.
To je znanje zbog kojeg više nećemo raditi iste greške koje smo radili prije. Osim toga, danas imamo tehnologiju koju ljudi prije nisu imali, a koja može znatno pomoći u procesu izgradnje novog društva, zbog čega je mogućnost njegove izgradnje danas veća nego ikada u povijesti čovječanstva.
