Otupljuju naša osjetila, a da toga nismo svjesni. Oni kontroliraju naše živote, a da toga nismo svjesni. “Oni žive”. Ovako je John Carpenter uokvirio i na filmskom platnu oživio svoju distopijsku priču iz 1988., koja se danas čini još snažnijom nego ikada prije.
U razdoblju oko izlaska filma Oni žive 1988., John Carpenter se vratio tamo gdje je i počeo – s nezavisnim filmovima. Ovo je trenutak kada se neposlušni redatelj s vremena na vrijeme pomalo razočarao onim što se često naziva studijskim sustavom. Nakon neuspjeha Big Trouble in Little China iz 1986. – koji se danas smatra klasikom – dao je Hollywoodu srednji prst.
Čovjek koji je povijesti filma dao klasične epove kao što su Noć vještica ( 1978.), Bijeg iz New Yorka ( 1981.) i Stvar (1982.) vratio se na poznato tlo 1987. godine. Te je godine Prince of Darkness pokazao da je ritam u redu. Film je bio skroman, ali ipak uspjeh i projekt Oni žive tako je dobio zeleno svjetlo.
Oni žive odvija se oko Los Angelesa u fiktivnoj verziji tadašnje sadašnjosti. Nacija je u recesiji koja je prije svega pogodila radničku i srednju klasu. Nezaposlenost i beskućništvo očito su rašireni, a prisutnost Big Brother države, uključujući policijske snage, opipljiva je na svakom koraku. Protagonistu filma John Nada (razigrano tumači legenda hrvanja Roddy Piper) dolazi u ovaj Shangri-La u potrazi za poslom. Pronalazi jedan kao građevinski radnik i mjesto gdje će provesti noći. Nada ubrzo primjećuje sumnjiva događanja u obližnjoj crkvi. Ljudi koji se šuljaju unutra i izlaze s misterioznim kutijama.
Jednog dana neviđen se ušulja u crkvu i otkrije velike zalihe sunčanih naočala. Zgrabi jedan primjerak i na svoje iznenađenje otkrije da se svijet oko njega mijenja. Dijelom od boja do crno-bijelog, a dijelom, što je još gore, Nada na svoj užas otkriva da mnogi pojedinci nisu ljudi nego vanzemaljci. Vanzemaljci koji su se infiltrirali u čovječanstvo već duže vrijeme. Putem televizijskih kanala i drugih medija, humanoidna stvorenja odašilju signal koji uznemiruje ljudsku svijest, što im je omogućilo da ostanu neotkriveni – sve do sada.
Druge stvari koje se mijenjaju s naočalama su tiskani materijali kao što su novine i reklamni panoi. Bilbordi koji na površini prikazuju uobičajenu prodajnu ponudu zapravo su pametne indoktrinacijske poruke kao što su POSLUŠAJ SE, KONZUMIRAJ, BEZ NEOVISNOG MISLI i NE DOVODI U PITANJE AUTORITET. Međutim, rastući pokret otpora je u procesu otkrivanja istine i sada je na Johnu Nadi i njegovom novopronađenom prijatelju građevinskom radniku Franku (Keith David) da nekako razotkriju vanzemaljce i time spase čovječanstvo…
Spora, zastrašujuća i uznemirujuća bajka Johna Carpentera o korumpiranom, lažljivom i ravnodušnom društvu, ima ton i poruku koja se danas čini još stvarnijom.
Carpenter nas ovdje upozorava da ne šutimo, kao danas, i zatvaramo oči, već da treba glasno govoriti i djelovati. Film naglašava opasnost od apatične prekomjerne potrošnje, konformizma i onoga što se može dogoditi društvu koje je dugo zatvaralo oči pred korupcijom. Narativ o Covidu, uključujući njegove mRNA supstance, rat u Ukrajini, neobuzdanu masovnu imigraciju i besciljno gledanje u ekran našeg vremena dobro se uklapa u film „Oni žive“.
U uobičajenom Carpenterovom duhu, vrijednost zabave je visoka. Scenarij koji sam napisao dobro je napisan i pun nijansi. Fotografija Garyja Kibbea oscilira između jarkih boja u lažnom svijetu nalik Matrixu i sumorne crno-bijele stvarnosti viđene sa sunčanim naočalama. Glazba JC-a i Alana Howartha je, kao i obično, divno evokativna. Glumački trud je sasvim u redu. Roddy Piper i Keith David imaju kemiju koja se iskreno osjeća. Uzgred, budite spremni na scenu borbe koja bi mogla trajati rekordan broj minuta.
