Ovogodišnji Petrinjski salon grafike posvećen je Ivanu Antolčiću (Komarevo 1928. godine) koji nas je napustio u siječnju 2019. godine.
Osnovna škola u rodnom mu Komarevu dobila je njegovo ime – na opću radost svih koji su ga poznavali i na radost brojnih generacija koje je odgajao svojim maštovitim, snažnim i vedrim crtežima objavljenim u dječjim časopisima i knjigama čitavih pola stoljeća.
Izložene grafike na Petrinjskom salonu u organizaciji su i obradi Borisa Vrge, velikog poznavatelja djela Ivana Antolčića. Izložba potvrđuje, i prezentira onima kojima je to promaklo, originalnost rukopisa Ivana Antolčića. Čvrstih obrisa (napokon ne treba zaboraviti da je Ivan Antolčić i kipar po vokaciji) u spletu sjećanja i obgrljenih, zadivljenih, skromnih ali dragih elemenata drvene posavske arhitekture, običaja, dvorišnih ugođaja; svaki detalj našao se ugrađen i nenametljivo, skladno upleten u suvremenu kompoziciju, koja je u svojoj čistoći i prividnom pojednostavljenju djelovala kao znak. Antolčićev znak toplih je zemljanih boja i čudesnog nadrealnog sklopa začarane svrhe. Uronjen u doba jakog apstrahiranja sadržaja (osobito u razdoblju od 1950-ih do 1980-ih) pronašao je svoj jedinstveni izričaj modernosti, koja se u postmoderno doba našla u istim nepromijenjenim vrijednostima i snazi.
Poput, recimo, Eugena Kokota, koji je slikao “broševe“ posvećene istarskoj zemlji, Ivan Antolčić je slikao „broševe“ svojih uspomena, nepobitne, emotivne, bogate, duhovne nakupine iz djetinjstva provedenog u Komarevu, Sisku, u Posavini. Pozivati se na sjećanja a ostati u suvremenoj umjetnosti na pragu avangardne obrane čistih oblika i ekonomičnosti kompozicijskih sklopova, to je majstorstvo koje je Ivan Antolčić pokazao od samih početaka svog javnog djelovanja. Njegova grafička vještina proizlazi već iz samog crteža, koji kao da je plod vrhunske kiparene rezbarije. Grafikama, kao i ukupnim djelom Ivan Antolčić pruža gledateljima golemu količinu vizualne raskoši, intelektualne ugode, topline i smiraja, baš kao što je to pružao za života u svakom susretu s odraslima i djecom.
