Ljudi također biraju tamnu čokoladu posebno zbog njezinih potencijalnih zdravstvenih dobrobiti, zahvaljujući studijama koje pokazuju da njezina bogata opskrba antioksidansima može poboljšati zdravlje srca i druga stanja, te zbog relativno niske razine šećera. Zapravo, više od polovice ljudi u nedavnoj anketi Nacionalnog udruženja slastičara opisalo je tamnu čokoladu kao draži slatkiš.

Ali postoji tamna strana ove “zdravije” čokolade. Istraživanja su otkrila da neke pločice tamne čokolade sadrže kadmij i olovo — dva teška metala povezana s nizom zdravstvenih problema kod djece i odraslih.

Industrija čokolade bori se s načinima kako smanjiti te razine. Kako bi vidjeli koliki rizik predstavljaju te omiljene poslastice, znanstvenici Consumer Reportsa nedavno su izmjerili količinu teških metala u 28 pločica tamne čokolade. U svima su otkrili kadmij i olovo.

Teški metali u tamnoj čokoladi
CR testirali su mješavinu robnih marki, uključujući manje, kao što su Alter Eco i Mast, te poznatije, poput Dovea i Ghirardellija.

Za 23 pločice, konzumacija samo jedne unce dnevno bi odraslu osobu stavila preko razine za koju javnozdravstvene vlasti i stručnjaci iz CR-a kažu da bi mogla biti štetna za barem jedan od tih teških metala. Pet stupaca bilo je iznad tih razina i za kadmij i za olovo. Pročitajte više o tome kako je CR testirao tamnu čokoladu (PDF).

To su rizične stvari: dosljedna, dugotrajna izloženost čak i malim količinama teških metala može dovesti do raznih zdravstvenih problema. Opasnost je najveća za trudnice i malu djecu jer metali mogu uzrokovati probleme u razvoju, utjecati na razvoj mozga i dovesti do nižeg kvocijenta inteligencije, kaže Tunde Akinleye, istraživačica sigurnosti hrane CR koja je vodila ovaj projekt testiranja.


“Ali postoje rizici za ljude bilo koje dobi”, kaže ona. Česta izloženost olovu kod odraslih, na primjer, može dovesti do problema sa živčanim sustavom, hipertenzije, supresije imunološkog sustava, oštećenja bubrega i reproduktivnih problema. Dok većina ljudi ne jede čokoladu svaki dan, 15 posto jede čokoladu, prema tvrtki za istraživanje tržišta Mintel. Čak i ako ne konzumirate često čokoladu, olovo i kadmij i dalje mogu biti problem. Može se naći u mnogim drugim namirnicama, poput slatkog krumpira, špinata i mrkve, a male količine iz više izvora mogu dovesti do opasnih razina. Zato je važno ograničiti izloženost kad god možete.

Ipak, ne morate se u potpunosti odreći čokolade, kaže Akinleye. Dodaje da dok je većina čokoladica u CR-ovim testovima imala zabrinjavajuće razine olova, kadmija ili oboje, njih pet je bilo relativno nisko u oba. “To pokazuje da je moguće za tvrtke proizvoditi proizvode s manjim udjelom teških metala—i za potrošače da pronađu sigurnije proizvode u kojima uživaju”, kaže on.

Osim mudrog odabira tamne čokolade, postoji niz drugih koraka koje možete poduzeti kako biste nastavili sigurno uživati ​​u čokoladi.

Rezultati CR-ovog testa čokolade Testirali smo 28 štanglica tamne čokolade na olovo i kadmij. Kako bismo odredili rizik koji predstavljaju čokolade u CR-ovom testu, upotrijebili smo kalifornijsku najveću dopuštenu razinu doze (MADL) za olovo (0,5 mikrograma) i kadmij (4,1 mcg). Prikazani su postoci MADL-a isporučeni u unci svake čokolade. Naši rezultati pokazuju koji su proizvodi imali relativno više razine i nisu procjena premašuje li proizvod pravni standard. Koristili smo se tim razinama jer ne postoje federalna ograničenja za količinu olova i kadmija koju većina namirnica može sadržavati, a CR-ovi znanstvenici vjeruju da su razine u Kaliforniji najzaštitnije dostupne. Iako i kadmij i olovo predstavljaju ozbiljne zdravstvene rizike, proizvodi unutar svake kategorije navedeni su prema razini olova.

Cacao’s Dark Side
Chocolate proizvodi se od zrna kakaovca, koje ima dvije glavne komponente: kruti kakao i kakao maslac. Zajedno se to naziva kakao.

Reputacija tamne čokolade kao relativno zdrave poslastice uglavnom proizlazi iz čvrstih tvari kakaovca. Oni su prepuni flavanola, koji su antioksidansi povezani s poboljšanim radom krvnih žila, smanjenjem upale i nižim kolesterolom. Tamna čokolada također ima manje šećera i više vlakana od mliječne čokolade, a ima i magnezija i kalija. Nažalost, čvrste tvari kakaovca također su tamo gdje vrebaju teški metali, posebno kadmij. Zbog toga je teško uravnotežiti rizike i dobrobiti tamne čokolade.

Neke od istih zabrinutosti mogu se proširiti i na proizvode napravljene od kakaovog praha—koji je u biti čista krutina kakaa—kao što je vrući kakao i mješavine za kolače, iako imaju različite količine kakaovca i moguće teških metala.

Tamna čokolada ima više teških metala od mliječne čokolade, vjerojatno zbog većeg udjela kakaovca. Ne postoji službena granica, ali tamne čokolade općenito sadrže najmanje 65 posto kakaa po težini, kaže dr. Michael J. DiBartolomeis, toksikolog i bivši dužnosnik kalifornijskog Odjela za javno zdravstvo koji je istraživao teške metale u čokoladi.

Izbacivanje olova i kadmija
Da bi dodatno zakomplicirali problem, čini se da olovo i kadmij dospijevaju u kakao na različite načine, što znači da svaki zahtijeva različitu vrstu popravka, kaže DiBartolomeis.

Između 2019. i 2022., on i drugi istraživači proučavali su kako metali mogu kontaminirati kakao, kao dio nagodbe u tužbi protiv proizvođača čokolade koju je pokrenula As You Sow, organizacija koja se zalaže za korporativnu odgovornost. As You Sow je ranije pronašao visoke razine olova i kadmija u nekim čokoladama.

Istraživači su otkrili da biljke kakaovca uzimaju kadmij iz tla, a metal se nakuplja u zrnu kakaovca kako stablo raste. To je slično kao što teški metali kontaminiraju neke druge namirnice.

Ali čini se da olovo ulazi u kakao nakon žetve graha. Istraživači su otkrili da se metal obično nalazi na vanjskoj ljusci zrna kakaovca, a ne u samom zrnu. Štoviše, razine olova bile su niske ubrzo nakon što su grah ubrali i uklonili iz mahuna, ali su se povećale kako se grah danima sušio na suncu. Za to vrijeme na grahu se nakupila prašina i prljavština ispunjena olovom. “Sakupili smo grah na tlu koji je bio jako opterećen olovom na vanjskoj ljusci”, kaže DiBartolomeis.

Zbog različitih načina na koje kadmij i olovo dospijevaju u čokoladu, rješavanje problema onečišćenja zahtijeva različita rješenja.

Što se tiče olova, to će značiti promjene u praksi žetve i proizvodnje, kaže Danielle Fugere, predsjednica As You Sow. Takve prakse mogu uključivati ​​minimiziranje kontakta tla s grahom dok leži na suncu i sušenje graha na stolovima ili čistim ceradama daleko od cesta ili sa zaštitnim pokrivačima, tako da prašina zagađena olovom ne pada na njih. Druga mogućnost je pronalaženje načina za uklanjanje metalnih kontaminanata kada se grah čisti u tvornicama, kaže Fugere.

Rješavanje kadmija je teže, iako je moguće, kaže DiBartolomeis. Pažljiv uzgoj ili genetski inženjering biljaka kako bi apsorbirale manje teških metala moglo bi pomoći, iako bi to moglo potrajati nekoliko godina. Ostale potencijalne mogućnosti uključuju zamjenu starijih stabala kakaovca mlađima, jer se razine kadmija povećavaju kako biljke stare, te uklanjanje ili tretiranje tla za koje se zna da je kontaminirano kadmijem.

Sigurnija čokolada

Što prije, kaže DiBartolomeis, proizvođači čokolade trebali bi ispitati područja u kojima se uzgaja kakaovac kako bi odredili razine kadmija i dati prednost grahu s mjesta s nižim razinama. Ako je potrebno, trebali bi miješati zrna iz područja s višim kadmijem sa zrnima s nižim razinama, kao što sada rade neki proizvođači. Alex Whitmore, izvršni direktor tvrtke Taza, koja proizvodi jedan od proizvoda s nižim razinama obaju metala u CR-ovim testovima, kaže da je to ono što njegova tvrtka radi, miješajući grah “različitog podrijetla kako bi se osiguralo da konačni proizvod” ima niže razine.

Nacionalna udruga slastičara, koja je financirala istraživanje teških metala u čokoladi kao dio nagodbe As You Sow, kaže da se “smanjenje olova može očekivati ​​unutar prve godine primjene novih praksi rukovanja”, iako kaže da bi smanjenje kadmija moglo potrajati dulje.

Neki proizvođači s višim razinama metala u našim testovima rekli su da su njihovi proizvodi ispod razina utvrđenih nagodbom. Drugi su rekli da se metali prirodno pojavljuju u tlu i da poduzimaju korake kako bi ih pokušali smanjiti. Alter Eco, Endangered Species, Theo i Trader Joe’s nisu odgovorili.

Poduzimanje koraka za smanjenje teških metala u kakaovcu može se isplatiti: rezultati testa CR-a, uostalom, pokazuju da iako je kontaminacija teškim metalima uobičajena, nije neizbježna.

Osim odabira proizvoda s nižim razinama olova i kadmija, drugi koraci također mogu pomoći u smanjenju rizika. Zapravo, DiBartolomeis kaže da, iako upozorava trudnice i djecu da ne jedu tamnu čokoladu, većini ljudi ne govori da je se odreknu, samo da znaju koji su rizici i da ne pretjeruju.

Bolji načini jesti tamnu čokoladu

Izračunavanje točne količine tamne čokolade koju je riskantno jesti je komplicirano. To je zato što razine teških metala mogu varirati, ljudi imaju različite razine rizika, a čokolada je samo jedan potencijalni izvor izloženosti teškim metalima. No stručnjaci kažu da ako budete svjesni rizika, još uvijek možete uživati ​​u tamnoj čokoladi, a da pritom smanjite potencijalnu štetu.

Birajte tamne čokolade s najnižim udjelom teških metala. CR-ovi testovi otkrili su pet čokolada – po jednu od Masta, Taze i Valrhone te dvije od Ghirardellija – s relativno niskim razinama olova i kadmija. Osam ih je niže samo u olovu, a 10 samo u kadmiju. Samo pet stupaca — po jedan od Green & Black’s, Lily’s (u vlasništvu tvrtke Hershey) i Trader Joe’s te dva od Thea — bile su više za oba teška metala.

Tretirajte čokoladu kao poslasticu. Jedna unca čak i jedne od čokolada s najvišim razinama kadmija i olova u CR-ovim testovima vjerojatno neće izazvati bilo kakvu neposrednu štetu. Rizik dolazi s čestom konzumacijom tijekom vremena. Teški metali također se nalaze u određenoj drugoj hrani, uključujući mnoge koje su hranjivije i važne za konzumaciju kao redoviti dio zdrave prehrane, poput mrkve, slatkog krumpira i špinata. Stoga je tamnu čokoladu najbolje jesti samo povremeno. “Porcija nekoliko dana u tjednu, posebno s proizvodom koji ima niže razine, znači da možete jesti tamnu čokoladu bez pretjerane brige”, kaže Tunde Akinleye iz CR-a, koja je nadgledala testove čokolade.

Probajte tamne čokolade s nižim postotkom kakaovca. Ako razmišljate o pločici koju CR nije testirao, tako da sadržaj teških metala nije poznat, možda ćete se htjeti odlučiti za proizvod od 70 posto tamne čokolade umjesto 80 posto, na primjer, ili za pločicu od 65 posto umjesto proizvoda 70 posto jedan. To nije besprijekorna mjera, ali testovi CR-a, kao i testovi koje su provele druge organizacije, pokazuju da razine kadmija imaju tendenciju porasta s postotkom kakaovca. (Čini se da razine olova nisu tako blisko povezane s postotkom kakaovca.)

Naizmjenično s mliječnom čokoladom. Razine kakaovca niže su u mliječnoj čokoladi nego u tamnoj čokoladi, tako da mliječna čokolada obično ima niže razine teških metala, kaže DiBartolomeis. Ali to ne znači da ga možete jesti bez prestanka: ima puno više dodanih šećera. Zato je najbolje jesti obje vrste čokolade samo povremeno, a ne svaki dan.

Nemojte misliti da su organske tamne čokolade sigurnije. U testovima CR-a, oni su jednako vjerojatno kao i drugi proizvodi imali zabrinjavajuće razine teških metala.

Nemojte djeci davati previše tamne čokolade. Tamna čokolada nije veliki hit kod većine djece, što je i dobro, s obzirom na to da što ste mlađi, veća je opasnost od teških metala. Trudnice bi također trebale ograničiti konzumaciju.

Razmislite o svojoj ukupnoj potrošnji čokolade. Nismo testirali teške metale u kakau u prahu, vrućim mješavinama kakaa ili drugim čokoladnim desertima. Ali sadrže i čvrste tvari kakaovca, pa bi mogle pridonijeti vašem unosu teških metala.

Jedite dobro zaokruženu prehranu. Promjena hrane koju jedete može vam pomoći da izbjegnete prekomjernu konzumaciju teških metala iz drugih izvora. Grožđe, jabuke, zeleni čaj i neke druge zdrave namirnice mogu čak pružiti neke od istih flavanola koje opskrbljuje čokolada. Osim toga, to može pomoći u osiguravanju raznih hranjivih tvari koje mogu pomoći u nadoknadi štete koju čine teški metali. To uključuje kalcij, željezo, selen, vitamin C i cink.