U Galeriji Modulor u Zagrebu produžena je zanimljiva izložba Ljerke  Njerš – Portreti, cvijeće i poneka maca, rađena u kombiniranoj tehnici stvarne slikarske geste, fotografije i računalnih alata, kao novum koji je postao svojevrsni trend u doba digitalne komunikacije.

Digitalna tehnologija i njezina virtualna slika radikalno su promijenile odnose u umjetnosti 21. stoljeća. Kako su po svojoj naravi ekranske, digitalni ‘original’ je isprintana reprodukcija. U toj igri skena i printa, koja je započela još sedamdesetih i osamdesetih godina 20. stoljeća, ekranska je slika dosegla u novom mileniju kulminaciju, u kojoj reprodukcija dominira nad originalom. Ogroman tehnološki napredak dogodio se u ponudi grafičkih i glazbenih aplikacija i polufabrikata (polu likovno, glazbeno, dizajnerskih proizvoda) koji su izmijenili  pojam kreacije u likovnosti, glazbi, svjetlu. Ponuda posvajanja i variranja otvorila je nove prostore već od postavangarde (pedesetih godina 20. stoljeća) eksperimentima porušenih granica definicijama umjetničkih vrsta. Novi je stvaralački prostor (teorijom postmoderne) ponudio posvajanje povijesnih citata, preuzimanja gotovih rukopisa i reproduciranje i variranje dosegnutih vrijednosti. Novi su alati i umrežena dostupnost informacijama i slikama novoga doba svemu dale novi uzgon. Živimo u doba reproduktivne umjetnosti. Razlikuje se tek dobra i loša interpretacija, veći i manji majstori alata (medija) i prirođeni dar za estetiku i etiku. U općem zanosu virtualnom (digitalnom) slikom, čak je i čuvena aukcijska kuća Christie’s, na čijim je izložbama učestvovala nekoliko puta i Ljerka Njerš, popustila i počela trgovinu s ekranskim radovima u JPEG-u, dakle, otvorenim, lako umnoživim i sasvim virtualnim oblicima.

To što su oni nastali kao kombinacija fotografske podloge i slikarskih intervencija (pa i kiparskih) i ponovo zatvorene u digitalne forme (kao što to uspješno izvodi američki slikar James Hyde, ali i brojni drugi), te ponuđeni u digitalnom obliku, poput nove grafike (printova) to ne umanjuje njegovu vrijednost. Ispada, naprotiv, da nova digitalna generacija, ne samo da će u budućnosti odbaciti fizičke slike, pa i printove, nego će svoje digitalne kupljene uratke vrtjeti na kućnim plazmama. Taj je trend kupnje umjetničkih radova rađenih u mix mediji (fotografski-računalno-ručno) pojačan, navodno, NFT (Non Fungible Token)  tokenima, koji umjetnicima nude sredstvo za unovčavanje i zadržavanje kontrole nad svojim umjetninama. Ovi digitalni certifikati sadrže ugovore kojima umjetnici dobivaju tantijeme dok se njihov rad preprodaje u kriptovalutama. U tim relacijama cijene digitalnih radova poprimaju astronomske cifre, jer sve je u igri virtualno, čak i sredstvo kupnje. Doista, mnogi  to vide kao „carevo novo ruho“ (piše Teresa Fitzherbert u Art Bazaru), što može razotkriti tek nestanak struje ili gubitak mreže (interneta).

Ljerka Njerš od svojih je prvih javnih nastupa 1960-ih zaintrigirala europsku likovnu kritiku istraživanjem medijskih transfera. U devedesetim godinama 20. stoljeća izvela je čitav niz posvajanja i pretvorbi  s vrlo razložnim ciljem antiratnih uradaka na temu ugrožene kulturne baštine. Potom je slikala nadahnuta Klimtovom dekorativnom maštovitošću itd. Našla je nadahnuće u Matissovim divljim komplementarnim bojama i jednostavnim reduciranim oblicima do izvorne plošnosti podloge, u pop-artističkim varijacijama na istu temu portreta Andyja Warhola, međutim, nepresušan izvor citata pronalazi u vlastitom bogatom umjetničkom opusu. Pritom u najnovijim ostvarenjima koristi digitalne alate i opcije zajedno s klasičnim metodama, da bi u konačnici original i reprodukcija postali novi unikat. On je ponuđen kao JPEG, slika koja se može reproducirati, množiti, povećavati i smanjivati po želji, kao i printati na razne dimenzije i podloge. Za razliku od američkih i engleskih street artista i novih digitalnih konceptualaca, radove Ljerke Njerš  još ne možete kupiti preko Christie’s s garancijom NFT-a, već od nje osobno.

Ljerka Njerš se ponajprije prepoznaje po motivu i izboru boja. Ona time ostaje u oblicima i rukopisu koji je izgradila na početku svoje uspješne međunarodne karijere. Iz tog bogatog opusa, danas odabire dijelove slika, te ih transformira prema novom konceptu: svaki je detalj moguća fotografska faktografija, kako kaže umjetnica, temelj za novi raskošni kolorit, za novu mijenu, novu sliku, novi eksponat, novo osjećanje. Detalji preuzeti s vlastitih radova bilo keramičkih ili u staklu, bilo sa slika ili vlastitih fotografija, iz bilo koje tehnike u kojoj se Ljerka Njerš izražavala, svi su ti dijelovi ograničene površine ali beskonačnih mogućnosti izmjena. I boja ovdje igra važnu ulogu sugerirajući različita raspoloženja kroz svoja  simbolična značenja. Iz nukleusa vlastitog rada ili interpretacije posvojenih radova drugih umjetnika, ili iz vlastitih fotografskih zapisa lica, i prostora, flore i faune, umjetnica stvara novi rad i oplođenog ga vraća publici, još apstraktnijeg, još reduciranijeg, još dinamičnijeg, ne dozvoljavajući oblicima i bojama da stoje u mjestu kao povijesna gotovost. Mijena, varijacija, dorada, razrada, miješanje tehnika stalnim suprotstavljanjem jednog medija drugom, umjetnica nadolazi uz nepresušan izvor mašte, do novog rada, vjerujući onoj da ljepota rađa ljepotu, kao što dobrota rađa dobrotu ili ljubav raste ljubavlju.

U tom vrtlogu suvremenih oblika, boja i alata, Ljerkini fraktali nisu rastočeni u kaotične prostore, već začudno, ostvaruju se u novoj kolorističkoj i oblikovnoj harmoniji koja vibrira sa svjetlom naših dana. Ta koloristička bistrina koja je potekla iz osvjetljenih ekrana (smartfona i računala), zove umjetnicu na neprestano istraživanje, u potrazi za konceptom koji će izmiješanim, nadograđivanim tehnikama i tehnologijama, vlastitim i posuđenim oblicima i fotografskim zapisima  postići novu umjetničku stvarnost, koja je po definiciji prirode i neprirode, zapravo čisti nadrealizam. A on, upravo takav kakav je stvorila Ljerka Njerš u svojim najnovijim radovima draži osjetila i hrani dušu. 

Njezina miksmedijska umjetnost  enamira eruptivnu energiju. Ona je reproduktivna sasvim sukladno 21. stoljeću, s napomenom da izvođenje ovih likovnih nastupa u novim smjelim i zadivljujućim obradama polazi ponajprije od njezinih originalnih kompozicija.