Pošteni ljudi ne idu u politiku

Pošteni ljudi ne idu u politiku

„Pošteni ljudi ne idu u politiku“. To je još jedna kontradiktorna parola koju toliko često danas uzvikuju ljudi koji drže za sebe da su pošteni. Činjenica je da ne postoji niti jedan savršeno pošten čovjek, koji nikada nije počinio nepravdu, ali ljudi koji teže ka poštenju i pravednosti, moraju shvatiti neke stvari:

Ako se oko nas događaju nepravde, odgovorni smo protiv njih govoriti i ustati. Ako to ne radimo, pitanje je onda koliko je uopće to naše poštenje? Većina ljudi spremna je za pisanje po Facebooku i dijeljenje sadržaja, spremni su i podržati prosvjed također, ali kada treba konkretno i organizirano djelovati, tu se profiltrira koliko je zapravo malo istinski spremnih ljudi. Većina aktivista su i dalje prepasivni.

Što politika ima s time? Pa nemojmo se praviti glupi, svi mi politiziramo na dnevnoj bazi. Ako ste sudionik u društvenim događanjima i zanimaju vas pitanja društvene važnosti, vi ste politički aktivna osoba, htjeli vi to sebi priznati ili ne, politika vas zanima!

Ali, većina ljudi se ne usudi politički usprotiviti trenutnom poretku, jer ili misle da je prejak i da mu se ne može ništa, ili misle da ako se na bilo koji način politički aktiviraju, da to automatski znači da su željni pozicije i moći i da su nepošteni. Cirkulira to mišljenje da tko je ušao na političku scenu, već se prodao.

U politici se nalaze najvažnije poluge moći i kroz nju se odvijaju najveći utjecaji i donose najvažnije odluke koje se reflektiraju na svaki segment društva. Ako se izvana pokušava djelovati, legalnim i moralnim putem, napraviti značajne promjene je gotovo neizvedivo, barem ja trenutno ne vidim način. Prosvjedi imaju određenu korist, ali nikakve konkretne promjene sami po sebi ne postižu.

Svi se slažemo da je ovaj trenutni sustav nakaradan i totalno korumpiran, stvoren tako da pogoduje pojedincima, a uništava većinu. Ali svi smo isto tako svjesni da ga nije moguće preko noći niti srušiti i napraviti novi.

Nama trebaju ogromne sustavne promjene, ali kako doći do njih i kako ih postići, to je ono pravo pitanje kojim bismo se trebali baviti. Jer ako uđeš u sustav i postaneš dio njega, on te može usisati koliko god se ti tome opirao, on jednostavno nije napravljen da bi pogodovao poštenima.

To ne znači da nije moguće u sustav ući i prilagođavati ga sebi, odnosno iznutra ga mijenjati da počne pogodovati malom čovjeku, radničkoj klasi, siromašnima i bolesnima te malim i srednjim poduzetnicima koje trenutni korporativni sustav doslovno jede.

Prvi i najvažniji prioritet je održati svoje srce i svoje motive čistima, prije ikakvog konkretnog djelovanja. Nikakav novac, nikakve pozicije, nikakva moć ne smiju niti malo afektirati srca ljudi koji žele konkretne promjene, jer u tome leži izvor svakog zla i razlog zašto su toliki potencijali propali i postali isti kao svi drugi, ili barem slični, dakle pristali su na mito.

Novac je najvažnija sporedna stvar na svijetu, ali nikako nije u kategoriji primarnih ciljeva ni biti. On je samo pomoćno sredstvo ili alat, koji nam služi u životu.

Moja želja je ohrabriti ljude koji teže ka poštenju i pravednosti, da si ne stavljaju barijere u glavu i ne ograničavaju svoje područje djelovanja, jer ako se ne implementiramo po sustavu, ne vidim nikakav način da ga promijenimo.

Osobno nisam ni za kakvu agresiju, krvoproliće, nasilje, jer znam dobro iz povijesti da je svaka takva revolucija na kraju dovela samo još novih prokletstava. Smatram da nitko od ljudi nema pravo presuđivati drugima na taj način. Vjerujem da se mirne revolucije mogu dogoditi kada se ispravni ljudi okupe oko ispravnih ciljeva i dobiju podršku naroda, jer narod također želi promjene.

U suprotnom, jednu diktaturu ukloniti, a staviti novu vlast koju narod ne podržava, je također totalno etički neprihvatljivo i recept za katastrofu. Podržavam ljude poput Mirnesa Ajanovića koji su se svojim dugogodišnjim radom dokazali kao vjerni sluge naroda, koji istinski žele da narod živi u miru i blagostanju, koliko god je to na ovoj zemlji moguće. On se kandidirao za gradonačelnika Tuzle i ja bih ga da sam tamo, sigurno podržao, a ovako se mogu samo moliti za njega i nadati najboljem uspjehu, da će njegovi sugrađani prepoznati da se radi o jednom od ispravnijih ljudi.

Kada bi barem svaki grad imao jednog takvoga… Ovo je nešto o čemu u zadnje vrijeme dosta razmišljam jer živimo u vremenu globalnih promjena i to je jedna velika prilika da se umjesto promjena koje žele uvesti globalisti, makar lokalno uvedu promjene po mjeri čovjeka. Za to se trebamo boriti i ne odustajati, svatko u svojim gabaritima, prema svojoj savjesti i svojim uvjerenjima…

Činjenica je i da su najveća većina današnjih političara, marionete Novog svjetskog poretka i da su poslušnici gazdama koje su ih postavili. S obzirom da sam vjernik, vjerujem da su oni tu također postavljeni sa razlogom (kakav narod, takva vlast), jer se ništa ne događa slučajno te da svojim molitvama itekako možemo utjecati na njihove odluke u budućnosti te ih zato ne proklinjem i ne vrijeđam, nego se za njih molim i poštujem njihov autoritet, iako mu se ne pokoravam kada traži od mene da radim stvari suprotne svojim uvjerenjima (npr. da se cijepim kontra svoje volje) te ih odgovorno kritiziram.

Otvoren sam i za promjene u svojoj trenutnoj perspektivi i molim pametne ljude da me slobodno korigiraju, da nešto nadodaju ako imaju, jer je moj jedini cilj naučiti kako da budem što ispravnije ljudsko biće i u skladu s time djelujem i ponašam se te sa svojim sposobnostima i talentima pomognem svima oko sebe koliko god je to moguće.

Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp