Životne oluje su nezaobilazne i ne možete ih mimoići, sve što možete učiniti je da ih što manje zadržavate u svojim mislima i u svom srcu. I kada dođu najteži dani, puni pitanja i neodlučnosti, treba samo gledati naprijed. Treba gledati prema onom vremenu kada će sve to ostati iza vas. Kada ćete iz toga izvlačiti lekcije i shvatiti zašto je sve baš tako trebalo biti. Jer da je moglo drugačije, vjerojatno bi i bilo drugačije.

Ne treba puno čekati. Ni bolje okolnosti. Ni godišnji odmor. Ni savršene ljude. Tvoj život nema veze s time. Treba početi živjeti. Ovdje i sada. Disati. Sanjati. Osjećati. Voljeti. Pa što ispadne. A ako si otvoren i iskren život će ti uvijek ponuditi nešto lijepo. Bit će i ljudi koji će pokušati iskoristiti tvoju dobrotu, ali to ostavi njima. Živi tako da tvoje povjerenje ide onima koji zaslužuju. A ljubav onima koji uzvraćaju.

Treba početi. Živjeti sa svojim emocijama. A ne bježati od njih. Niti ih skrivati. Ili potiskivati. Teško ti je? Plači. Radostan si? Zagrli nekoga. Netko ti nedostaje? Pozovi ga. Ne kompliciraj život i vidjet ćeš jedno drugačije lice ovog svijeta. Manje neprijateljsko. Stvar je samo da budeš onakav kakav jesi. Da kažeš što želiš. I čega se plašiš. I sve će se nekako namjestiti. Posložiti. Sitnice to učine. I na kraju ispadne bolje nego si zamislio. Samo nemoj puno čekati.