Poznati njemački biolog objašnjava zašto je jedenje insekata štetno i problematično

Poznati njemački biolog objašnjava zašto je jedenje insekata štetno i problematično

Tema “jedenja insekata” – također poznata kao “Eat ze bugs” koju nam nameće Svjetski ekonomski forum Klausa Schwaba – prisutna je u svačijim ustima”, da tako kažemo. Nisu samo alternativni mediji ti koji postavljaju velike sumnja u tu agendu. Naime, u njemačkom časopisu “Utopia” kriminalistički biolog Mark Beneke objašnjava zašto masovno razmnožavanje insekata i njihovo hranjenje iz ovog izvora nije ni izbliza dobra ideja.

Članak je prožet 40-50 godina starim teorijama samoprijezira i alarmiranja o ljudskoj šteti prirodi i stalnom izumiranju životinjskih vrsta – ali kada je riječ o hrani za insekte, Beneke odmah prelazi na stvar.

Bilo kakav masovni uzgoj završava činjenicom da se lijekovi i otrovi moraju koristiti protiv klica i gmizavaca. Osim možda ličinki puhalica. Kao rezultat toga, okoliš umire. 

Ova misao je potpuno logična. U osnovi, čovječanstvo će se susresti s istim problemima s masovnim uzgojem insekata kao i s držanjem stoke koja nije prikladna vrsti u mračnim štalama u zatvorenom prostoru. Životinje se razbole, fizički i psihički. S druge strane, lijekovi se daju u velikim količinama, što zauzvrat dovodi do pojave klica otpornih na antibiotike. To je ciklus koji je jednako neprirodan koliko i odvratan, kojim upravljaju ljudi željni profita bez srca i savjesti.

Možda će se “proizvođači” lakše pomiriti s vlastitim mentalnim zdravljem ako kukce ne drže humano i masovno ih raskomadaju. Za usporedbu, svakodnevno gledanje u oči kravama, ovcama, svinjama i slično, koje se drže u potpuno neprihvatljivim uvjetima, nikome ne bi trebalo činiti ništa dobro. Ali držanje mase izvan prirodnog ciklusa je pogrešno – to potvrđuje i stručnjak:

Sve što uzmemo iz ciklusa života – mreže u kojoj su svi čvorovi povezani jedni s drugima preko drugih čvorova – biološki je usamljeno i umire bez ikakvih razloga. Na primjer, ako uzgajamo samo pojedinačne kukce, oni će se vrlo brzo razboljeti jer se uzročnici poput kornjaša odmah šire u šumskoj monokulturi. I opet se industrijski proizvode. 

Beneke zatim objašnjava da kukci nipošto nisu “glupa” ili “bezosjećajna” bića. Neki ljudi već raspravljaju o tome koliko još “duša” treba uzeti s ovog svijeta da bi se proizvela ista količina hranjivih tvari kao od krave. Ovo se može činiti ezoterično, ali ne možemo biti posve sigurni da u tome nema ni trunke istine.

Moji siktavi žohari imaju puno toga na tanjuru. Mi ljudi često mislimo da kukci nešto „ne mogu“ učiniti jer ih taj zadatak jednostavno ne zanima ili ga uopće ne percipiraju. Vjerojatno ne bih prošli ni većinu testova “inteligencije” kukaca. Na primjer, ne mogu vidjeti polarizirano svjetlo ili UV svjetlo. 


Beneke se hrani veganski i uključen je u (problematičnu) organizaciju za zaštitu životinja Peta. Hranjenje životinjama smatra jednako moralno pogrešnim kao i hranjenje drugom životinjom. Nigdje u svijetu ne vidi kukce kao glavni izvor hrane. Gdje god da se jedu insekti, to bi se uvijek radilo kao dodatak biljnoj prehrani.

Advertisements

Podijeli članak:

Facebook
Twitter
Reddit
WhatsApp