Znate, kada punih 13 godina svoje slobodno vrijeme, svoje vrijeme s vlastitom obitelji, to malo vještina koje vam je Bog dao, svoj novac i gorivo ulažete u činjenje onoga što smatrate ispravnim, nužno ćete putem mnogima stati na žulj i skupiti neprijatelje. Od kojih će neki biti financijski, politički i statusom moćniji od vas.

No srećom, skupiti ćete u tom istom sustavu neke dragocjene ljude koji vaše namjere prepoznaju kao časne i, iako su tihi i samozatajni, upozoriti će vas na zamke i stupice.

Pa sam tako od jednog dragog prijatelja čuo da su inspekcijske službe odgojno-obrazovnog sustava dobile nalog pronjuškati moju kompletnu dokumentaciju, skupiti što više podataka o meni, mojim odnosima s roditeljima učenika… A onda mi doći na nastavu.

Cilj je “što je moguće tiše, odstraniti” me iz sustava. Čak se, kaže, prati i vrijeme koje provodim na društvenim mrežama, ne bi li se prikupila kakva inkriminirajuća informacija.

Da se razumijemo, prosvjetne inspekcije imaju pravo provesti sve vrste uvida u moj rad. Dapače, manje bismo uhljeba imali u obrazovanju da to čine češće.

No zanimljiva je činjenica da me u 11 godina rada niti jednom nisu pitali ni imam li krede u učionici, a kamoli da su mi slali inspekcije. Ni kada mi je dijete dva puta bilo životno ugroženo – kada je objektivno bilo odgovorno pitati me jesam li sposoban krenuti na nastavu – nitko me nije ni nazvao. Neki ljudi kojima sam bio zamjena su čitav radni vijek proveli čitajući “Sportske” dok su učenici uredno godinama crtali Isusa i Mariju – i nikada nisu doživjeli nenajavljenu inspekciju!

I nekako slučajno, baš sada kada sam u zadnjih 10 dana javno stao u obranu prava djece (a protiv partijskih izvršitelja kovid-naloga izvana) kreće opsežna i sveobuhvatna istraga po pitanju mog rada.

Iskreno, mislio sam da je ministar shvatio poruku i da je dovoljno bistar da ne ide dalje. Iskreno, očekivao sam više mudrosti i od nadležnih crkvenih tijela. Barem bi oni trebali do sada znati da sam osoba s kojom se sve može na civiliziran način, a na koju se niti malo ne isplati ići džonom.

Očekivao sam da su ljudi iz institucija barem svjesni činjenice da toliko stvari znam o toliko različitih ljudi… Da će barem biti dovoljno mudri da me ignoriraju, umjesto da me bodu mamuzama u rebra.

No očito su neki ljudi na odgovornim pozicijama blesaviji nego što sam mislio pa očekuju da će od mene napraviti primjer za ostale sluge, da ne dižu glavu. Kao što su napravili od kolege Marina Miletića u Rijeci kada je počeo prozivati članove partije. Želite me prisiliti ići s vama milju?

Ići ćete sa mnom dvije. (Mt 5,41)

I tri.

Nema straha, ništa to nije što moja braća nisu redovito prolazila zadnja dva tisućljeća. Što mnogi koji se usprotive farizejima ne prolaze i dan-danas. Upravo suprotno: zabrinuo bih se za to kakav sam da na moj račun nema uvreda, prijetnji, ucjena… Sve što slijedi mi je najavljeno u Evanđeljima, Djelima i Poslanicama.

Idemo do kraja! Kako bih od onih koji se nadaju od mene napraviti primjer kojim će zastrašiti vas, ja napravio primjer za vas: da ih se ne trebate bojati, da ne morate biti ucijenjeni plaćom ili radnim mjestom, da niste zbog kredita ili duga dužni žrtvovati one koje volite.

Slobodu vam je dao Bog. Kako bi vam ju mogao oduzeti čovjek? A sve i da pokuša, biste li mu dopustili da to čini vašoj djeci?

Nemojte se zavaravati, ne zaoštravaju mjere slučajno baš na djeci. Ne inzistiraju na poštovanju njihovih “pravila” slučajno baš kad su u pitanju djeca. Znaju da, ako im to prođe, sve će im proći. I baš zato im neće proći. Ne bojte se, mirno i staloženo. Budite svjetlo svijetu i sol zemlji. Pobjeda je odavno naša.