Zajednica država BRICS-a jako je privlačna zemljama u usponu diljem svijeta: zemljama koje žele smanjiti svoju ovisnost o zapadnim industrijaliziranim zemljama pod vodstvom Washingtona. Kako sada stvari stoje, zajednica BRICS-a mogla bi se uskoro utrostručiti.
Grupa RIC (Rusija, Indija i Kina) na kraju je postala BRIC (plus Brazil), a zatim BRICS (plus Južna Afrika) – zajednica država koje pokušavaju promicati gospodarsku i financijsku suradnju među sobom. U međuvremenu već s planovima za stvaranje zajedničke valute (slično specijalnim pravima Međunarodnog monetarnog fonda, ali puno dalekosežnije). Nova trgovačka valuta koja omogućuje bilateralnu trgovinu bez korištenja američkog dolara i ne može se koristiti kao adut za pregovaranje u Washingtonu ili Bruxellesu.
Ambicije ove skupine država čine ih zanimljivima i drugim zemljama. Države poput Turske, Saudijske Arabije, Irana i Egipta, između ostalih zemalja, već su izrazile interes za članstvo u “BRICS+”. Vlade tih zemalja kao izrazito pozitivne vide smanjenje ovisnosti o “zapadnim vrijednostima” i veću međusobnu gospodarsku suradnju. Uostalom, neki od njih suočavaju se s političkim, financijskim i gospodarskim pritiskom (uključujući sankcije) Zapada.
Povodom čitanja Primakova, ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov istaknuo je kako je trenutno političko okruženje u Europskoj uniji (EU) ponižavajuće za europske države. Prema njegovim riječima, s obzirom na kolektivnu politiku Zapada, Rusija više nije zainteresirana za angažman s njim. U pozadini slabosti EU-a, organizacije poput BRICS-a postaju alternativa, pišu ruske novine Vedomosti. Imamo prave partnere – BRICS, SCO, EAEU i CSTO, bez obzira što se o njima piše, rekao je Lavrov. Prvi diplomat je objasnio da je struktura RIC-a (Rusija, Indija, Kina) “iznjedrila BRICS petorku, koja trenutno dobiva ogromnu pozornost”. Nekoliko je država spremno za punopravno članstvo, a pet bi moglo narasti na oko 15-17 zemalja, dodao je Lavrov.
Takvo bi širenje povećalo geopolitičku i globalnu gospodarsku protutežu Zapadu predvođenom SAD-om i također smanjilo ovisnosti i rizik od sankcija za dotične države. Međutim, to je nepovoljan razvoj događaja za Sjedinjene Države, koje nastavljaju težiti globalnoj hegemoniji (postizanju “jednog svijeta”).