Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu i Narodni muzej grada Zadra ostvarili su veliku retrospektivnu izložbu Ratka Perića (Zadar, 1941.- Zagreb, 2010. godine), grafičkog dizajnera, začetnika alternativnog stripa, smjelog karikaturiste, biafranca i nadasve jednog od najosebujnijih figura hrvatskog kiparstva. Odmah po završetku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 1966.godine prepoznat je kao kipar od formata, kipar za javne prostore. Od tih je prvih godina pa do kraja života izveo preko trideset javnih spomenika, od kojih je svaki originalnog koncepta prilagođenog temi.

Kada govorimo o omiljenim motivima Ratka Petrića onda su to oratori, govornici iz kojih teku isprazne riječi, puka slova, od kojih su se neka osamostalila kao zasebna skulptura; to su i kapi kiše, koje padaju s neba kamo je poveo i svoje ljestve, visoko do oblaka, prikazujući taj naš zemaljski pogled uprt u svemirsku nepoznanicu; i sise, nalik na kapi vode, koje imaju jednaku ulogu hraniteljice života.

Kao česti gost međunarodne slovenske grupe Junij izlaže s njima u gradovima bivše države i inozemstvu, što potvrđuje da je ova avangardno usmjerena skupina koja je aktualizirala nadrealizam, dadaizam i konstruktivizam te ekspresivne figuracije s premisama konceptualizma (poput fluxusa), prepoznala moćan potencijal Petrićevih radova.

Radovi Ratka Petrića bruje satirom, humorom i metaforičkim ismijavanjem zbilje.

Upravo je ova retrospektiva koja se zove „Baciti istinu u lice“ izvrsno prikazala svu Petrićevu avangardnost i alternativnost u odnosu na građanske kiparske standarde.

Ratko Petrić bio je društveno angažiran i izvan svog kiparskog i pedagoškog rada (predavao je na ALU u Zagrebu) te je krčio puteve vrijednim skulpturama za postav u javne prostore što je tada bilo rezervirano gotovo isključivo za spomenike. Dodatno motiviran nakon boravka u SAD-u kao gost profesor, gdje je boravio godinu dana, nagledavši se američkog pop-arta koji je zaposjedao svaki veći trg, pokrenuo je danas dva neprocjenjivo vrijedna parka skulptura, onog u Jakovlju i Aleju skulptura na Savskom nasipu u Zagrebu. Uvođenjem slobodnih kiparskih formi u javni prostor, bez spomeničke narudžbe, značilo je probiti led u gradskoj birokraciji koja je uz velike napore Ratka Petrića, ipak prepoznala veličinu cijelog projekta. 

Ratko Petrić bio je beskompromisna ličnost, osuđivao je i ismijavao birokraciju svojim radovima kao i svo građansko licemjerje te je svojom kiparskom snagom i veličinom suvremenog multimedijalnog umjetnika, za života stjecao jednako toliko priznanja i nagrada koliko i nepotrebne zavisti. Njegova su kiparska razmišljanja, kao i novinske kritike, osvrti i polemike objavljene u knjižici „Ratko Petrić bez ostatka“ u izdanju Akademije likovnih umjetnika u Zagrebu 2015. godine kroz koju se osjeti njegov žar, idealizam i potreba za komunikacijom, koju emanira  i njegovo kiparsko djelo.

Ova retrospektiva potvrđuje veličinu i značaj Ratka Petrića koji je zasigurno jedno od najupečatljivijih i najjačih kiparskih ličnosti svoga doba.