Tada su me doslovno razapinjali u medijima, nazivali me čovjekom opasnih ideja i slično.

Godinama prije tog mog prijedloga shvatio sam da u II mirovinskom stupu zarađuju samo fondovi koji njima upravljaju, kojih ima četiri i svi su u vlasništvu stranih banaka. No, tada očito ljudi nisu još bili dovoljno informirani o pravom stanju stvari i vjerovali su da će imati veće mirovine uz pomoć II stupa.

Sada nakon sedam godina situacija se drastično promijenila. Kao prvo, svi znaju da će oni koji su uplaćivali u prvi i drugi stup imati manje mirovine od onih koji su uplaćivali samo u prvi stup. Drugo, u devet mjeseci ove godine 71% ljudi koji su bili pred mirovinom odlučilo je napustiti drugi stup i svoja sredstva prebaciti na svoje račune u prvi stup. Treće, gubici obveznih mirovinskih fondova (OMF) u drugom stupu će do kraja ove godine dosegnuti oko 6 milijardi kuna. Za taj iznos se naravno smanjuje imovina u drugom stupu pa će svi oni koji sada idu u mirovinu, a nisu se prebacili u prvi stup biti bijesni jer su prevareni.

O ovoj prevažnoj temi sam dakle, prvi digao uzbunu u javnosti prije sedam godina po ulasku u Sabor. Odmah su me napali. I to ljudi iz akademske zajednice čiji popis vidite na priloženoj slici. Nisu se usudili ući u javnu diskusiju sa mnom ili polemiku izravno putem javnih medija ili znanstvene rasprave, već su se poslužili političkim marketingom da me diskreditiraju. Posebno mi je drago da je tu peticiju prva potpisala Martina Dalić jer to govori sve.

Vrijeme je pokazalo da sam bio u pravu, a oni su sami sebe diskreditirali. Svi potpisnici ove sramne peticije su dvorski ekonomisti (bliski vlasti) ili su neki bili u vlasti, ili su u pozadini kreirali ekonomsku politiku. Pročitajte ta imena i bit će vam sve jasno.

U nastavku, evo jedne od njihovih teza protiv mene:

„‘Rješenja’ koja iznosi prof. dr. Lovrinović znače napuštanje koncepcije mirovinske reforme. Ali, ona također znače i još jedan primjer narušavanja povjerenja u Hrvatsku kao pravnu državu te rad i štednju kao načine rješavanja gospodarskih problema u kojima se nalazimo. O pogubnom utjecaju na stabilnost i razvoj financijskog tržišta te na povjerenje investitora ne treba čak ni posebno upozoravati. Zato na kraju valja postaviti pitanje: Je li napuštanje i onih rijetkih reformi koje su u kakvom takvom obliku uspjele preživjeti do danas u stvari taj ‘reformski’ put za bogatiju i uspješniju Hrvatsku o kojem se na političko – retoričkoj razini tako često i rado govori?”

Jedan od najboljih indikatora da je II mirovinski stup u velikim problemima i da nije opravdao društvena očekivanja jest prebjeg pojedinih novinara koji su ga ranije zdušno branili na drugu stranu. Takav primjer je i novinarke Ljubice Gatarić čiji tekst možete pročitati ovdje:https://www.vecernji.hr/…/golemi-financijski-gubici…

Lijepo je vidjeti nakon 7 godina da su ovakvi ljudi postali najveći zagovornici rješenja koja sam zagovarao, a zbog kojih su me medijski razapinjali.