Britanska političarka Emily Thornberry još je jedna u nizu političara koji promoviraju oduzimanje privatnog vlasništva ljudima iliti dugoročno gledano – ukidanje privatnog vlasništva. Njezina ideja o oduzimanju praznih nekretnina vlasnicima neodoljivo podsjeća na već notornu WEF-ovu krilaticu „nećete imati ništa i bit ćete sretni“.
Za sve planove naših vrlih globalnih gospodara iz sjene već odavno znamo, a kako vidimo njihove vjerne sluge na lokalnim razinama pokazuju zavidnu dozu poslušnosti, što je posebno zabrinjavajuće.
Eto, Emily Thornberry strašno se uzruja svaki put kada vidi ugašena svjetla na stambenim zgradama, odnosno kada ugleda nekretninu u kojoj nitko ne živi. Ljuta je na ljude koji kupuju nekretnine, a ne koriste ih. Svima bi ih konfiscirala bez imalo krzmanja.
“Sve bi nekretnine trebale biti nastanjene zbog postojeće krize stanovanja“, izjavila je. A, pravo je pitanje – tko je stvorio tu istu krizu stanovanja ako ne država sama i to s točno zacrtanim ciljevima osiromašivanja stanovništva.
Glasno i vehementno zagovarajući konfiskaciju novog doba, ova političarka, da apsurd bude još veći, još k tome sama istodobno priznaje kako posjeduje tri nekretnine od koje su, kako ponosno ističe, sve tri pune, odnosno nastanjene.
Promicatelji odricanja (zasigurno ne dobrovoljnog, već prisilnog, op. a.) od vlasništva vole jedino svoje vlasništvo, dok tuđe vlasništvo tretiraju kao zajedničko. Sve u svemu – apsurd do apsurda. Promicati jedno, a živjeti nešto posve drugo. To mogu samo ljudi ispranih mozgova koji su na svojim pozicijama po nekom zadatku. To su današnji moćnici. Gledaju samo sebe, a druge bi ogulili do gole kože. Ništa drugačije nije ni kod nas. Nitko ne misli na narod i na to kako će narod preživjeti. Svi se političari bave samo vlastitim preživljavanjem, i to, što je najgore od svega – preživaljavanjem na račun naroda.
