Od Dr. Petera McCullougha, Dr. Roberta Malonea, bivšeg potpredsjednika Pfizera Dr. Mikea Yeadona, Prof.Dr. Sucharita Bhakdija, preko Prof. Dr. Stefana Hockertza, pa sve do Dr. Bodoa Schiffmanna i mnogih drugih uglednih znanstvenika i liječnika koji su ostali vjerni  svojim idealima i svom sustavu vrijednosti te su, unatoč masovnoj represiji, javnosti dali sve informacije koje su političari i mediji posljednjih godina svjesno prešućivali, zaslužuju da im poklonimo našu pozornost, ponajviše zbog njihove hrabrosti i zbog toga što su riskirali svoj ugled i svoje karijere kako bi javnost saznala istinu. 

Doveli su u pitanje apokaliptične izvještaje o navodnoj konačnoj smrtonosnosti Covida-19, dali savjete kako ojačati imunološki sustav i kako se liječiti od bolesti, pozvali na razboritost umjesto panike i raskrinkali vjerojatno najveću laž “pandemije” u ranoj fazi kada govorimo o nuspojavama od takozvanog cijepljenja. Već od početka pandemije svi su oni upozoravali na nuspojave kojih i te kako ima, koliko god proizvođači cjepiva tvrdili da ih nema i da se možemo s punim povjerenjem cijepiti. Vrijeme je učinilo svoje i pokazalo nam sve što smo htjeli znati.

Mainstream ih je tada vrijeđao kao “negatore korone” i širitelje dezinformacija, optuživao ih da se rugaju takozvanim mrtvima od korone i neugodnim činjenicama odvraćaju ljude od navodno spasonosne genske terapije. Prava je istina da su svi ti znanstvenici i medicinski stručnjaci koji se nisu bojali kritički osvrnuti na cjepivo, možda spasili mnoge živote svojom službom tijekom, kako se pričalo, najsmrtonosnije pandemije svih vremena.

Očekivano, političari i njihove medijske sluge niti ne pokušavaju priznati svoju krivnju. No, eto, u društvu se ipak osjeća svojevrstan povratak zdravom razumu. U posljednjih nekoliko tjedana i mjeseci objavljen je veći broj studija koje pokreću preispitivanje pogrešaka i laži u Corona krizi.

Masovna cenzura

Jedan od njih pojavio se 1. studenog pod naslovom “ Cenzura i suzbijanje heterodoksije Covid-19: taktike i protutaktike” u znanstveno-istraživačkom časopisu “Minerva”. Izraelska studija analizirala je udar establišmenta na one stručnjake koji su odbili povinovati se propisanom lažnom “konsenzusu”. 

Čineći to, ona jasno daje do znanja jednu stvar: vlade, mediji i velike tehnološke tvrtke nisu samo dosljedno lagale – također su i kolosalno zakazale. Masovna cenzura (koju odgovorni do danas poriču ili opisuju kao “borbu protiv dezinformacija”) ne samo da se u mnogim slučajevima izjalovila poticanjem interesa za informacijama koje treba suzbiti, nego je također uzrokovala trajnu štetu medicini, javnom zdravstvu, znanosti i društvenoj javnosti općenito – da ne govorimo o gubitku povjerenja javnosti. S druge strane, ljudi koje je establišment trebao uništiti ostali su jaki. Nemali broj njih sada se posvećuje razvoju paralelnih informacijskih sustava bez cenzure, daleko od mainstreama, oduzimajući mu tako suverenitet i monopol u smislu utjecaja na javno mnijenje.

Studija se temelji na intervjuima s 13 renomiranih znanstvenika i liječnika koji su bili i jesu cenzurirani i klevetani zbog svojih stavova tijekom korona krize. Sudionici ostaju anonimni; oni su stručnjaci iz različitih zemalja (Australije, Kanade, Češke, Njemačke, Izraela, Velike Britanije i SAD-a), njih jedanaest s medicinskim iskustvom u npr. epidemiologiji, radiologiji, onkologiji, kardiologiji, pedijatriji, ginekologiji i hitnoj medicini.

Taktike cenzure, klevete i represije

Rad analizira taktike koje je establišment koristio da ušutka te ljude. Autori navode sljedeće:

1. Zataškavanje –Naši rezultati pokazuju da je ova taktika bila vrlo česta, što nije iznenađujuće jer, kao što su Jansen i Martin otkrili, ljudi se ne uzrujavaju zbog toga ako nisu svjesni cenzure. Taktika zataškavanja uključivala je različite metode. Na primjer, korištenje izvora trećih strana kao što su drugi liječnici ili “provjerivači činjenica” za diskreditiranje znanstvenika i liječnika disidenata.  Budući da su ti izvori predstavljeni kao neovisni, oni pomažu prikriti prave izvore koji stoje iza cenzure.
2. Diskreditacija– Ovu su taktiku opisali sudionici naše studije i uključivala je različite aspekte kao što su: objavljivanje lažnih i pogrdnih tvrdnji o njima, njihovo otpuštanje s posla u akademskim ili medicinskim ustanovama te smjenjivanje s raznih rukovodećih pozicija – sve su to radnje za koje naši ispitanici kažu da bi trebale imati za cilj potkopavanje njihove vjerodostojnosti i legitimiteta. Također poznate kao “negativna kampanja” ili “kampanja klevete”, taktike ponižavanja često koriste korporacije i imaju za cilj naštetiti ugledu pojedinca ili grupe (Griffin 2012; Lau i Rovner 2009). Kampanje klevete pomažu skrenuti pozornost javnosti sa sadržaja poruke ciljane osobe i skrenuti raspravu s kritika ili optužbi koje su iznesene te umjesto toga usmjeriti pozornost na one koji iznose te optužbe.
3. Reinterpretacija– Ova taktika predstavlja cenzuru kao sredstvo za “zaštitu javnosti” od liječnika i znanstvenika koji se ne slažu s mainstreamom te ih prikazuje kao “širitelje dezinformacija” koji ugrožavaju javno zdravlje u vrijeme krize.  Ovo etiketiranje odražava pokušaje kreatora te politike da opravdaju cenzuru tvrdeći da proturječne informacije mogu zbuniti javnost i izazvati paniku (Clarke 2002; Frewer et al. 2003; Sandman 2007; Gesser-Edelsburg i Shir-Raz 2016).
4. Službeni kanali– Kako su opisali naši ispitanici, mjere cenzure poduzete protiv njih bile su samo dio šireg spektra mjera ušutkavanja i represije, koje su također uključivale formalne postupke poput istraga ili oduzimanja njihove liječničke dozvole, optužbi protiv njih ili naređivanja policijskih kućnih pretraga.
5. Zastrašivanje– Ispitanici su sve gore navedene taktike protumačili kao da ih treba zastrašiti i obeshrabriti od daljnjeg objavljivanja svojih stavova i kritika te ih također izdvojiti na način koji implicitno poziva na uznemiravanje od strane drugih, dok drugi liječnici i znanstvenici služe kao primjer.  Neki od naših ispitanika naveli su da su bili toliko zastrašeni da su smatrali da je potrebno koristiti lažno ime kako bi nastavili sudjelovati u društvenim medijima i/ili izbjegli stavljanje svog imena u dokumente čiji su suautori.

Pa ipak, svi sudionici istraživanja izjavili su da odustajanje za njih nije opcija: “Unatoč početnom šoku, svi su ispitanici izjavili da su odlučili ne popustiti, već pružiti otpor i uzvratiti udarac.” S obzirom na važnost informacija koje su iznijeli otporaši u znanosti i medicini, javnost ovim stručnjacima duguje veliku zahvalnost.

Kršenje etičkih načela, ugrožavanje javnog zdravlja

Autori sažimaju svoju studiju na sljedeći način:

„Veliki doprinos ove studije je davanje glasa znanstvenicima i liječnicima koji postavljaju pitanja, sumnje ili kritike u kontroverznim područjima javnog zdravstva i znanosti, posebno u kriznim vremenima. Istovremeno, želimo podići svijest o sve većoj upotrebi cenzure i agresivnih represivnih taktika, usmjerenih protiv ljudi koji se usuđuju kritizirati ili osporiti diktirani “konsenzus”. Prakse cenzure i ušutkavanja mogu imati dalekosežne posljedice, manifestirajući se kao kršenje slobode izražavanja i etičkih načela, nanošenje štete znanosti i potencijalno ugroziti javno zdravlje i sigurnost (Elisha et al. 2022.). Istraživači su već upozorili da kriza izazvana COVID-om-19 potvrđuje prethodne zabrinutosti o štetnim učincima cenzure (Cáceres 2022; Mucchielli 2020). Slažemo se s Cáceresovom pretpostavkom da su cenzura i dogma strane pravoj znanosti i da se moraju odbaciti i zamijeniti otvorenom i poštenom raspravom.“

No, izgleda da mainstream nije spreman na javnu raspravu s neistomišljenicima i da jedino određeni znanstvenici (uvijek jedni te isti – oni koji su na tragu mainstreama) imaju pravo javno nastupati. Žalosno.