I moj odgovor je: „Ne znam što znači biti žena u Izvornom smislu te riječi, u smislu te riječi koja nije deformirana raznim iluzijama, indoktrinacijama, traumama, igrama moći koje nastaju zbog gubitka dodira s onim što zaista znači biti Čovjek.“

I rado bih upoznala osobu koja zaista zna i živi Izvorno značenje riječi „Čovjek“/“Žena“/“Muškarac“ jer sam ja još uvijek u procesu otkrivanja što to znači.

Ono što većina ljudi misli da znači biti „žena“ i „muškarac“ je iluzija. 100% sam sigurna u to. Jer da nije iluzija, da značenje nije deformirano, ne bi postojala potreba nikakvog natjecanja, nikakvog uvjeravanja, nikakvog prosuđivanja/osuđivanja/etiketiranja/stavljanja u bilo kakve mentalne okvire nastale odgojem, obrazovanjem, religijskim i političkim utjecajima. Postojalo bi prihvaćanje, duboko poštovanje, znatiželja, otvoren um, potreba za testiranjem istinitosti vlastitih uvjerenja.

Ovo je moje shvaćanje i ono kako osjetim ovu priču, no to ne znači da sam u pravu i da i vi morate misliti isto. Istražite ovu tematiku u svojim životima, pobrinite se za vlastito iskustvo propitkivanja i sami dođite do svojih zaključaka. Ovo pišem s namjerom da vas potaknem na vlastito propitkivanje programskih postavki vaše podsvijesti te kako te programske postavke utječu na vaš doživljaj i percepciju ove fizičke dimenzije postojanja.

Mnogi kažu kako su žene slabe, kako o njima treba brinuti, kako su mušićave, nestabilne, nesposobne da budu vođe… Neki kažu da su vještice, smatraju da su podređena bića muškarcima, da im je mjesto kod kuće uz djecu itd… Mnoge žene doživjele su (a i doživljavaju) sebe kao objekt u muškom svijetu, okrivljava ih se za silovanja, jer ipak su one te koje to u muškarcu izazivaju i muškarci nisu odgovorni za vlastito ponašanje, žene su te koje se trebaju podređivati muškarčevim potrebama i zahtjevima, njemu udovoljavati… Ima zaista mnogo toga što je ostalo u energetskoj ostavštini naših predaka i u kolektivnoj svijesti čovječanstva. I ima nas svakakvih, a u ovom današnjem tekstu zaista ne mogu obuhvatiti sve moguće kombinacije manifestacija ovih programa u našem vanjskom svijetu.

I sve ovo samo po sebi nije ni dobro ni loše, jednostavno je tako kako jest i postoji potreba redefiniranja mnogih programa te shvaćanje što u Izvornom smislu znači biti „žena“ i „muškarac“ i „čovjek“ općenito.

Zbog istih programa, muškarci su po mom mišljenju jednako traumatizirani i izgubljeni i ranjeni, samo se sve to očituje na drugačiji način i svi imamo što raditi po pitanju tih programa u vlastitoj podsvijesti.

S obzirom da su žene imale dugi povijesni period iza sebe da se sužive s time da su slabe, nestabilne, mušičave, da trebaju nekoga da ih vodi… da su mnoge to zaista prihvatile kao svoju istinu, već su napravile važan korak prema transformaciji i iscjeljenju tih energetskih rana u svom biću, a onda i u kolektivnoj svijesti

čovječanstva. Taj korak je prihvaćanje. I već neko vrijeme postoje razni načini na koje se pokušava taj položaj promijeniti na bolje, zbog čega imamo toliko feminističkih pokreta, žena koje odlično plivaju između poslovnog, privatnog i obiteljskog aspekta života, no imamo i mnogo akcija koje u pozadini i dalje imaju izbjegavanje suočavanja s energetskim ranama koje vape za iscjeljenjem. I bez suočavanja s tim, bez propuštanja i otpuštanja tih boli, bez deidentifikacije od njih, neke akcije zapravo nisu dio rješenja, nego samo produbljivanje problema (iz šire energetske perspektive gledano).

S druge strane, mnogi muškarci nisu došli niti do koraka prihvaćanja da su i oni nekad slabi, mušičavi, neodlučni, izgubljeni, jer ih cijelo društvo tjera na to da stalno budu hrabri, snažni, zaštitnički nastrojeni, vođe (iako ne znaju voditi sami svoje emocije, a kamoli ljude oko sebe)… I zbog toga mi se nekad čini da je muškarcima na mnoge načine i teže krenuti na put istraživanja i shvaćanja što u Izvornom smislu riječi „muškarac“/“žena“/“čovjek“ zaista stoji.

Kad žena plače, kad je ženi teško zbog bilo čega to je većini „normalno“ i mnogi će napraviti nešto što će je utješiti, osnažiti, ohrabriti, nekad samo zagrliti i reći da će sve biti u redu. Kad muškarac plače, kad je muškarcu teško zbog bilo čega to većini nije „normalno“ jer je muškarac taj koji brine o obitelji, o financijama, o politici, o širim društvenim problemima i uglavnom neće dobiti utjehu i podršku već jezikovu juhu i vrijeđanje.

Kad žena pokaže inicijativu, znanje, vještine, moguća rješenja za šire društvene probleme, kad se želi ostvariti i u profesionalnom smislu, a ne samo obiteljskom, onda to mnogima nije „normalno“ i mnoge će doživjeti jezikovu juhu, uvrede, omalovažavanja, kritike i slično. Kad muškarac pokaže inicijativu, znanje, vještine, moguća rješenja za šire društvene probleme, kad se uz profesionalno ostvarenje želi ostvariti i u obiteljskom aspektu života, onda je to mnogima „normalno“, dobit će podršku, osnaživanje, ohrabrivanje, nekad i financijski vjetar u leđa.

I kad na kraju sve zbrojimo i oduzmemo, u energetskom smislu su i žene i muškarci programirani da žive što dalje od svoje Istinske Prirode, od onoga što zaista znači biti „Čovjek“. A čini mi se da kad netko zna što znači biti „Čovjek“ u izvornom značenju te riječi, onda je sasvim svejedno je li netko ženskog ili muškog spola, onda shvaćamo da i žene i muškarci pridonose razvoju društva na različite načine, onda smo otvoreni za istinsko poštovanje i suradnju i istinsku ravnopravnost. Ovo šte se danas gura pod ravnopravnost je po mom mišljenju na mnogo načina deformirano.

Kao žena koja već neko vrijeme propitkuje i istražuje kako se u njenom životu manifestiraju programi koji deformiraju Izvorno značenje toga što zaista znači „biti Žena/biti Čovjek u tijelu ženskih obilježja“, za sad samo mogu zaključiti kako smo zbog menstrualnih ciklusa i sposobnosti rađanja fizički zaista povezane sa dijelom Prirodnih Zakona, a koji se odnose na vječitu promjenu i ples s promjenama te s prirodnim ciklusima rođenja i umiranja (i ne samo u doslovnom smislu da se rodimo kao bebe i umremo u jednom trenutku života, već se odnosi i na rađanje i umiranje kroz različite životne uloge i iskustva).

Također, čini mi se da i ja i mnoge druge žene nismo prihvatile taj Ples s Promjenama, već se borimo s njima u pokušaju da što duže ostanemo identificirani s onim što društvo kaže da znači biti žena. Rekla bih da su ženska tijela prekrasna i snažna na toliko mnogo načina, ne samo na način da dižemo i pomičemo i nosimo ne znam kakve fizičke terete, već na način da nam se tijela mijenjaju, prilagođavaju, 9 mjeseci hrane novi život u svom tijelu, rađaju ga, a onda brinu o njemu na toliko mnogo načina i to često znači na neko vrijeme staviti pauzu na svoje dosadašnje prioritete.

Kao žene nosimo u sebi potencijal rađanja Nove Zemlje u prenesenom smislu, no važno je znati da bez muškaraca same to ne možemo. Nosimo potencijal uranjanja u sebe i vraćanja svojoj Pjesmi Srca. Kako se sve više vraćamo svojoj Pjesmi Srca, tako se u nama rađa sve više nježnosti, istinske ljubavi i razumijevanja sebe, drugih i svijeta oko sebe. Kako te kvalitete sve više izlaze na površinu našeg života, što ih više prihvaćamo, to smo sposobnije pružati podršku i nježnost onima koji su spremni uroniti u sebe i suočiti se s unutarnjim ranama i deformiranim značenjima mnogih riječi.

Žene drage, ne želim vam sretan Dan žena. Želim vam snagu, hrabrost, radost, prihvaćanje i nježnost prema svemu što jeste i želim da to osjetite u sebi u svakoj sekundi svog života. Želim da u pogledu drugih ljudi prepoznate Sebe i ono što se u pozadini društvenih maski nalazi, a to je naša Istinska Srž onoga što Izvorno znači biti Čovjek. Uživajte u sebi i u svojoj veličanstvenosti, a kad osjetite da ste zapele, da vam treba ohrabrenje, podrška i vodstvo, potražite pomoć i dozvolite si primiti pomoć. Nismo stvoreni da budemo otoci za sebe. Stvoreni smo da surađujemo, učimo jedni od drugih, podržavamo se, ohrabrujemo, volimo…