Hvala na svakome danu u ovoj godini. Ma kakav bio… Hvala što je došao, hvala što je otišao… Svaki je dan bio jedan korak k današnjem danu. Svako me ljudsko biće vodilo meni. Svako me ljudsko biće učilo tko sam ja. Što sam ja. I najvažnije, što je ljubav. A što je strast. I što je izostanak ljubavi.
Ne znam što sam si upisala prije rođenja na karticu željenih iskustava… Tko zna…
Ali, i prije rođenja sam znala. Ovo je tren. Samo tren u Postojanju. Dotaknula sam i Nebo i Zemlju. Osjetila i pakao i raj. I bila i voljena i omražena. I pametna i glupa. I lijepa i ružna.
Zaronila sam u dubine velikog mraka i u visine velikog svjetla.
Bila sam u Tebi i Ti si bio u meni. Ponekad željeznom rukom boli, a ponekad iskricama nježnim kao perje. Hvala na svakome danu ove godine i svih onih prije. Istječu iz mene…
I hvala Ti što si mi dao, što si mi oduzimao, bacao u vatre i u vode, znajući da je moje prirodno okružje zrak. Hvala Ti i na zaštiti koju osjećam od kad sam rođena…
Hvala Ti i što sam proplakala i prosmijala samu sebe. To je bio najteži dio posla. Ali i najljepši. Najbolji. Hvala Ti što sam saznala da sam gospodar svoje sreće. U potpunosti.
Sretna nam svima Nova!
A ova stara je već “lanjski snijeg”…
