Nedavno smo izvijestili o tragičnom slučaju kanadskog građanina u svojim 50 -ima koji je odabrao državni program samoubojstva umjesto da postane beskućnik. Kao da ova mogućnost nije dovoljno loša, MAID, kako je program eufemički nazvan, uskoro bi mogao biti dostupan i dvanaestogodišnjacima. To zahtijeva jedna nevladina organizacija i akademski “stručni tim” koji se zdušno zalažu za smanjenje ljudske populacije na zemlji.
Skraćenica MAID je kratica za “Medical Assistance in Dying”. Riječ je o vladinom programu koji osobama s kroničnim bolestima omogućuje da okončaju svoj život. Nije nužno da su te bolesti opasne po život. Tako je nastao i spomenuti slučaj 54-godišnjeg Amira Farsouda kojem prijeti beskućništvo zbog neimaštine. Budući da ima kronične bolove u leđima koji se smatraju neizlječivima, kanadski zakon dopušta da ga država jednostavno ubije.
Propisi o tome koje skupine ljudi smiju koristiti MAID bit će značajno prošireni u nadolazećim godinama. Već 2023. ljudi će iz psiholoških razloga moći izabrati smrt. Sve potpuno dobrovoljno, naravno. Pristup programu treba omogućiti i djeci od 12 i više godina. To traži organizacija koja se borila i za pristup osobama s invaliditetom i psihičkim bolesnicima.
Vijeće kanadskih akademija provelo je opsežnu studiju domaćeg zakona koji se odnosi na punoljetne maloljetnike i usporednu studiju zakona o eutanaziji koji se primjenjuju na maloljetnike u drugim zemljama te objavilo svoje nalaze u prosincu 2018. i dostavilo ih saveznoj vladi. U mnogim jurisdikcijama diljem Kanade odrasli maloljetnici već imaju pravo donositi važne odluke u vezi s njihovom skrbi. To uključuje pravo na pristanak ili odbijanje medicinskog tretmana koji spašava život. U određivanju je li pretpostavka sposobnosti donošenja tih odluka osporena, sudovi će uzeti u obzir dob, zrelost, intelekt, životno iskustvo i psihičko stanje.
Ovdje uskače nevladina organizacija DWDC, Dying With Dignity Canada. Ova udruga postavila si je cilj omogućiti što većem broju Kanađana da počine samoubojstvo. Poziva vladu da izmijeni postojeći dobni uvjet od 18 godina kako bi ga proširio na osobe koje imaju “najmanje 12 godina i sposobne su donositi odluke o svom zdravlju.” DWDC preporučuje informirani pristanak nadležnog roditelja ili zakonskog skrbnika potrebno je za Prihvatljive maloljetnike koji traže MAID od 12 do 15 godina, a da MAID procjenitelji moraju konzultirati nadležnog roditelja ili zakonskog skrbnika za Prihvatljive maloljetnike u dobi od 16 i 17 godina.
U Nizozemskoj je eutanazija za djecu legalna otkako je 2002. godine uveden izvorni zakon; Podaci od 2002. do 2015. pokazuju da je sedmero djece u Nizozemskoj imalo potpomognutu smrt. U Belgiji je eutanazija za djecu legalna od 2014. godine, a podaci od 2016. do 2017. pokazuju da je ukupno troje djece dobilo medicinsku pomoć prilikom smrti. Ovi podaci sugeriraju da vjerojatno postoji mali broj mladih ljudi koji bi mogli pristupiti ovom obliku skrbi za kraj života u Kanadi – ali taj broj još uvijek predstavlja stvarne pojedince s interesima i potrebama.
Općenito, zreli maloljetnik koji želi imati pristup MAID-u vjerojatno bi bio netko tko se bavi svojom zdravstvenom skrbi dulje vrijeme, tko izražava duboko razumijevanje posljedica svojih odluka, tko je suočen sa stanjem koje je nepovratno. napreduju i koji imaju mentalni, fizički, psihološki i/ili egzistencijalni interes da budu uključeni u donošenje odluke o svojoj smrti i/ili da mogu koristiti eutanaziju na kraju svog života.
Dying With Dignity Canada objašnjava pozadinu.
DWDC je pripremio dokumente i upute kako građani mogu utjecati na svoje saborske zastupnike kako bi što brže ostvarili željene planove.
Inače, moto DWDC-a je “To je tvoj život, to je tvoj izbor”. Tijekom pandemije korone, s druge strane, nisu bile poznate izjave nevladinih udruga u kojima se traži slobodan izbor odluke o cijepljenju. Znamo nešto slično od fanatika pobačaja, koji su uvijek govorili da je ženino tijelo i da ona sama odlučuje hoće li ubiti svoje nerođeno dijete – ali kada je došlo do prisilnog cijepljenja, sve što smo čuli bio je pljesak. To sugerira da su te nevladine organizacije primarno zabrinute za smanjenje broja stanovnika, bez obzira kako se ono postiglo.
Još 2009. godine Neil Maghami je za Capital Research Center napisao sažetak američkog samoubilačkog lobija. Opet je zanimljivo koji se sve donatori mogu pronaći za te nevladine organizacije koje se ne daju natjerati na samoubojstvo. Naravno, ponovno je predstavljen Institut za otvoreno društvo Georgea Sorosa, kao i Clinton Trust i razni drugi “dobročinitelji”.
Povezivanje Georgea Sorosa s pokretom ne bi trebalo nikoga iznenaditi. Kao što je Neil Hrab napisao u “Društvenoj agendi Georgea Sorosa za Ameriku” (Foundation Watch, travanj 2003.), “U studenom 1994. na predavanju u Columbia Presbyterian Medical Centeru u New Yorku, Soros je otkrio motiv svog interesa [u pomoći samoubojstvo] : “Glasači Oregona upravo su izglasali zakon kojim je ta država prva ukinula zabranu samoubojstva uz pomoć liječnika. Kao sin majke koja je bila članica Hemlock Society… mogu se samo složiti.’”
Inače, prema ovom članku, iza samoubilačkog lobija uglavnom stoje isti donatori i sponzori koji se zalažu za pobačaj i “zaštitu klime”. Grupe u SAD-u sebe nazivaju Compassion and Choices ili Self-Deliverance: The Final Exit Network.
