Svaku večer kažem sebi samo jednu stvar: Ne nerviraj se. Što je bilo – bilo je. Život ti nikada neće savršeno posložiti kockice. I ne treba. Nikome to ne čini. Zeznu se ljudi pa pomisle da će im sve biti onako kako požele. Neće.

Ne funkcionira život na taj način. Nekada imaš osjećaš da letiš. Nekada da padaš.

Sve je to znak da živiš. Da ne stojiš na mjestu. I da si nešto u ovom svijetu pokušavao, koliko god se to na kraju izjalovilo. Tudio si se.

Svaku večer želim samo jednu stvar. Usporiti život. Hodati ritmom kojim hoda duša. Ne praviti se da mogu svakoga usrećiti, razveseliti, oduševiti.

Ne trebam to, niti mogu to. Trebam samo malo mira. I blizine ljudi koji te razumiju bez puno riječi. I kada moj svijet postane bolji, u stanju sam i svijet nekog drugog učiniti boljim. Navečer želim samo jednu stvar – zakopati prošlost.

Samo iz jednog razloga. Da pripremim mjesto da sutra nikne jedna malo bolja budućnost.