‘Slobodni zidari’ su krenuli provocirati oružane sukobe u ovim kolonijama. I ne samo tamo. Zbog njihove vješte organizacije, čitav niz revolucija bjesnio je na teritorijima Sjeverne i Južne Amerike. Također su organizirali takozvani rat za neovisnost u Sjevernoj Americi (1775. – 1783.), tijekom kojeg su, 1776. godine, osnovane Sjedinjene Države. 1783. u Versaillesu (zapamtite ovaj francuski grad smješten nedaleko od Pariza) potpisan je takozvani mirovni ugovor, prema kojem je Velika Britanija priznala neovisnost SAD-a. A tko je sponzorirao obje strane u ratu (uključujući opskrbu plaćenicima, kao što znate već na primjeru njemačkih vojnika) i pokrenuo to “pomirenje”? „Slobodni zidari”. Posebice, novac za vođenje rata u Americi (u svojim britanskim kolonijama) britanska je vlada pozajmila od židovskih bankara, uključujući i Rothschilde, a za “borbu protiv britanske vladavine”, uzimajući novac od istih “Slobodnih zidara”, stvorena je kontinentalna “vojska” pod zapovjedništvom Georgea Washingtona, koji je bio jedan od “štićenika” masonske lože.

Kip George Washingtona u Masonskom hramu u Virginiji

Prema općenito prihvaćenoj “povijesti”, George Washington se pridružio masonskoj loži kada mu je bilo dvadeset, iako je primijećen mnogo ranije. Kad je dječaku bilo jedanaest, umro mu je otac, koji je bio vlasnik plantaže duhana. Dječak je ostao s majkom, s kojom mu se odnos stalno pogoršavao, naravno, ne bez pomoći njegovih “novih prijatelja”. Brat Lawrence preuzeo je njegov odgoj. Kad je George navršio dvadeset, “Slobodni zidari” učinili su ga nasljednikom velikog bogatstva, bogatim zemljoposjednikom, nakon što su ubili Lawrencea, iako se do danas službeno smatra da mu je brat umro od tuberkuloze. Dogodilo se to baš 1752. godine, kad su započeli ratovi za teritorij između britanskih i francuskih kolonija. I nikako nije slučajnost da je upravo ovaj mladić imenovan u dvije godina (1754.) vrhovnim zapovjednikom gerilaca, a 1755. postao je zapovjednik pukovnije. Tad su ga oženili mladom udovicom koja je posjedovala veliko bogatstvo, ubacili ga u politiku, i tijekom par godina bio je redovito biran u Državnu skupštinu. Tijekom izbora, George Washington, podržan od “Slobodnih zidara”, nije bio škrt, i u pravilu je velikodušno plaćao pića svom ‘biračkom tijelu’, a nakon brojanja glasova organizirao bi grandiozne balove.

Kad su započeli planirani Arkonovi događaji povezani s osnivanjem ‘neovisne države’, George Washington je ‘izabran’ kao general za zapovijedanje vojskom prikupljenom „za obranu američke slobode“. Da ste samo vidjeli tu ‘vojsku’! “Vojnici” su regrutirani na kraći rok, bez ikakvih vojnih vještina. Nije bilo discipline, ali dezertiranja jest. Općenito, Washingtonova vojska bijaše prilično neiskusna u usporedbi s redovnim trupama njihovih neprijatelja. Ipak, kad su svi ‘ukrasi’ bili izrađeni, Arkoni su ovu igru lijepo odigrali. Unatoč činjenici da britanska vlada nije htjela rat i obavijestila je kolonije o spremnosti na pomirenje, rat za „neovisnost“ se svejedno dogodio, jer su Arkoni trebali ‘svoju’ državu. Arkoni su, u potpunosti financirajući rat, znali, naravno, tko i kada će pobijediti. Radeći na taj način, stvorili su određene političke uvjete. Dakle, Britanci su sa svojom ‘snažnom redovnom vojskom’ kapitulirali u zadanom vremenu. Za mnoge ljude koji su vjerovali parolama Arkona, ovo je bio rat za neovisnost. Za same Arkone i za uzak krug njihovih ljudi bila je to samo predstava!

Nakon rata, Slobodni zidari su od Washingtona učinili “ratnog heroja”, “spasitelja domovine”, a smišljene su i mnoge legende o njemu. Da kažem ukratko, sustavno su pripremali javno mnijenje promidžbom svoga kandidata za predsjednika nove države, a upravo se to kasnije i dogodilo. Stvorili su odgovarajuću vladu. Kao rezultat, umjesto “neovisne, slobodne države”, stvorili su državu u kojoj je moć de facto pripadala ‘Slobodnim zidarima’. Deklaracija o neovisnosti pripremljena je i potpisana isključivo od predstavnika ove tajne organizacije. Ustav Sjedinjenih Država sastavili su i potpisali masoni. George Washington i većina njegovih generala bili su „Slobodni zidari”. Kasnije je samo čovjek od povjerenja, kontroliran od ove organizacije, imao priliku postati predsjednikom ove države. Ovakva je situacija i danas. Da ne spominjemo Kongres i Senat.

A kako biraju predsjednika u SAD-u? Pokušajte pronaći ove informacije, čisto da znate. Ne samo da nacija ‘glasuje’ za jednog od kandidata kojeg su predstavili oni o kojima sada razgovaramo, nego njeno mišljenje i izbor uopće ne igraju nikakvu ulogu. “Očevi osnivači” iz SAD-a, kad su stvorili ovu državu, zaključili su da nacija može učiniti ‘pogrešan’ izbor zbog svojega političkog neznanja. Stoga su „očevi“ organizirali tzv. “elektorski kolegij”, s predstavnicima svake od država, koji su ujedno i članovi Kongresa (Senata i Zastupničkog doma). Upravo ovi ljudi, neovisno od mišljenja nacije i rezultata glasovanja, “napokon odlučuju” tko će postati predsjednik države.

Pitate se kako se to može nazivati izborima? To je prava fikcija! Kako to mogu zvati demokracijom? Ali povijest se ponavlja, Svećenički kolegij u Babilonu, papinski kolegij u antičkom Rimu, ‘elektorski kolegij’ u SAD-u… Nema ništa novo pod Mjesecom…

Veliki pečat Sjedinjenih Američkih Država

Ako pažljivo pogledate američke simbole, gotovo svi, poput osnovne zastave s 13 pruga i 13 zvijezda (koje odgovaraju 13 primarnih država, bivših britanskih kolonija), američkog pečata, piramide sa svevidećim okom, državnog grba na poleđini pečata, feniksa (po njihovu razumijevanju je orao), pripadaju simbolima “Slobodnih zidara”, upravo Arimanovim masonima organiziranim nakon Imhotepovog doba. U povijesti postoje neke tvrdnje da su ovi simboli izrađeni na zahtjev Rothschilda, a da je nacrte pripremio Adam Weishaupt. U stvari, to je već petlja curećih informacija kroz određene poznate povijesne ličnosti. Ti su simboli razrađeni davnih dana i nisu na razini djelatnih lutaka kao što je Rothschild.

Ako pogledate sliku američkog pečata to je orao koji u kandžama lijeve noge drži strijele, a u desnim maslinovu granu, i sunce nad njom, s plavim nebom i zvijezdama iznutra, a na sredini njegovih prsa nalazila se ova prugasta zastava. Pažljivijim gledanjem primjećuje se da nema samo trinaest strijela, nego tri središnje tvore trokut s vrhom prema dolje. Jer trinaest je uvijek nevidljivo, skriveno. Maslinova grana sastoji se od 13 listova i 13 plodova. Čak su u svako krilo orla naslikali 32 pera. Ako pozornije pogledamo zvijezde unutar Sunca, tamo vidimo znak zvan Davidova zvijezda, dva jednakokračna trokuta jedan preko drugog, jedan s vrhom prema gore, drugi prema dolje. I zbroj zvijezda koji čine ovaj znak također je trinaest.

Heksagram?! Simbol judaizma okrunjuje pečat SAD?! Ali to nije ništa novo! To je od davnina, To je simbol židovskih svećenika koji prikazuje stvarne gospodare Amerike… Usput, obitelj Rothschild, kad je dobila plemićku titulu 1817. godine, otvoreno je uključila i Davidovu zvijezdu u svoj obiteljski amblem.

Davidova zvijezda, općenito, ovaj simbol ima prilično drevno porijeklo. Heksagram je bio poznat kao poseban znak ne samo na Srednjem i Bliskom Istoku (gdje je bio prilično popularan kao simbol kulta božice Aštarte), nego i u drevnoj Indiji. U određeno vrijeme ovaj su znak prisvojili židovski svećenici od ovih naroda. Kasnije je korišten u židovskim zajednicama kao simbol na pečatima, zastavi (tzv. Davidova zastava koja je crvena sa šestokrakom zvijezdom).“

13 strijela, 13 zvijezda, 13 plodova, 13 listova, oni nisu amateri, oni su profesionalci, Trinaest je simbol najvišeg kruga vlasti. A tko i u koje svrhe koristi ovu moć, drugo je pitanje. Arkoni poklanjaju veliku pažnju znakovima i simbolima, jer njima označavaju mjesta svojih posjeda: čiji je teritorij, kome pripada i tko stoji iza svega toga. Za obične ljude, koji su zaokupljeni materijalnom svakodnevnom rutinom, ovi znakovi i simboli ne igraju nikakvu ulogu i zato ih svi tumače na svojoj način. Ali ljudi znanja odmah shvate tko je „označio označeno“.

U zemljama kojima potajno vladaju Arkoni, dominiraju neistina, obmana i materijalna priroda koja agresivno zamjenjuje duhovne težnje i ljudske vrijednosti. Na pozadini lijepih riječi ljudi su pretvoreni u glupe, poslušne robove. Što je više zemalja pod vlašću Arkona, to više čovječanstvo tone u blato materijalnog, pretežući vagu u korist Životinjske prirode. I naravno, tako se civilizacija brže približava vlastitom uništenju. Glavni je smisao postojanja čovječanstva savršenstvo Duhovne prirode gdje svaki pojedinac ima šansu postati Čovjek. Što se tiče jata poslušnih dvonožaca, zaokupljenih materijalnim, oni su potrebni možda samo Arkonima, za njihove čisto egoistične i ambiciozne ciljeve. Ali još jednom naglašavamo: svaki čovjek ima pravo na vlastiti izbor!

Što se tiče financijske situacije u SAD-u… Može se reći da se povijest ponovila. 1790. ‘Slobodni zidari’ su na položaj ministra financija doveli Alexandera Hamiltona, koji je za vrijeme rata „za neovisnost“ bio “sekretar Georgea Washingtona. Stvorio je ‘the First National Bank of the United States’, prvu Središnju Banka u SAD-u 1791. god, pod nadzorom Rothschilda, koja je strukturno slična poznatoj privatnoj ‘Engleskoj banci’. “Slobodni zidari”, koncentrirajući glavni kapital u svoje ruke, s vremena na vrijeme namjerno bi destabilizirali ekonomiju SAD-a. Zašto? Jer svrha nije bila samo u produžavanju ugovora između ove banke i države, koji je bio na 20 godina, nego u činjenju američkih građana dužnicima ovisnima o bankarskim vjerovnicima.

FED ili Sustav federalnih rezervi je privatna institucija koja je ovlaštena za regulaciju i kontrolu financijskih i monetarnih institucija i tržišta u SAD-u.

Evo jednostavnog primjera. Još 1811. isti Rothschild je svoj utjecaj na britanski parlament iskoristio tako da je Velika Britanija ponovo zatražila svoje pravo na teritorije SAD-u. To je vodilo u još jedan rat 1812.-1814 (Bankarski rat). Kao rezultat toga SAD su upale u dodatni dug i ovisnost. Tko je osigurao kredite vladi? Bankari iz središnje banke. Sad vidite njihov trik. Usput, ova je banka je 1913. postala “Banka federalnih rezervi”, a danas je to središnja banka SAD-a. Ali njeni pravi gospodari nisu se promijenili!

Evo još jednog primjera za vas. 1861.-1865., kako bi se ohladile emocije ljudi nezadovoljnih postojećim pravilima, Slobodni zidari izazvali su građanski rat u SAD. Zemlja se podijelila na ‘sjeverni’ i „južni” dio. Rothschildova londonska banka financirala je ‘Sjever’, a Rothschildova pariška banka sponzorirala je ‘Jug’. Rothschild je obje strane opskrbio oružjem i zalihama te zaradio ogroman kapital na tome.

Tko god pobijedi, crni ili bijeli, igrač svakako pobjeđuje. Jedini gubitnici bili su američki ljudi, i “sjevernjaci” i “južnjaci“. “Dakle, ratovi i revolucije se ne događaju slučajno. Oni koji ih izazivaju, zarađuju na njima. Rat je jad za obične ljude. Ali za Arkone i njihove drugove financijere je vrlo profitabilan posao. Neki od njih prošire sferu svog utjecaja, a ostali povećavaju kapital. A obični ljudi pate od toga.”

Vješto nas okreću jedne protiv drugih. To samo još jednom pokazuje našu ljudsku slabost….i glupost.

U KREATIVNOM DRUŠTVU NEĆE BITI RATOVA. DOBROBIT ČOVJEČANSTVA I SVAKOG ČOVJEKA BIT ĆE NA PRVOM MJESTU; A PRIVATNI INTERESI NEĆE SE PROMOVIRATI. FINANCIJSKI SUSTAV BIT ĆE U RUKAMA LJUDI.