Pažljivo pogledajte povijest koja je predstavljena masama, počevši od školskih udžbenika. U pravilu, cilj je posebno usmjerene propagande Arkona pripisati sve greške i nedaće jednoj osobi ili, obrnuto, pripisati sve najbolje jednoj osobi, čime vašu daljnju znatiželju zaključavaju na njihovim osobnim odlikama. Ali iz nekog razloga kriju glavnu stvar, ono što je oblikovalo poglede ove osobe ili od koga ih je stekao, tko je ovu osobu doveo na vlast, razvikao je i učinio svjetski poznatom, a prije svega, tko je financirao njen uspon. Jer ako to znate, lako možete shvatiti tko pomiče konce ove ‘marionete’.

Hitler je također bio marioneta Arkona. Čak i nakon Adolfove smrti, poslije rata, kad bi se pojavile knjige s detaljnim informacijama o ovom pitanju, koje su ukazivale na prave majstore iza ove javne marionete (jer to je bilo teško u potpunosti sakriti, pogotovo zbog tolikih svjedoka), ti su zapisi bili odmah otkriveni, izbrisani i zabranjeni od „saveznika”.

Banka za međunarodna poravnanja u Bazelu, Švicarska. Osnovana 1930 radi naplate reparacije od Njemačke, a danas centar svjetskog bankarstva i centralna banka svih centralnih banki. Uposlenici ove banke su oslobođeni kaznenog progona i imaju diplomatkse imunitete.

Dakle, što se tiče financiranja dotične Hitlerove stranke. Odakle su se u Njemačkoj pojavile ogromne količine novca za uspostavu nacističkog režima? U to se vrijeme gušila plaćanjem goleme vojne reparacije (nametnute od Arkona njemačkom narodu kroz Versajski ugovor, kad su započeli rušenje njemačkoga monetarnog sustava i kroničnu inflaciju). Prije nego što odgovorimo na to pitanje, želio bih vam skrenuti pažnju na to kako su Arkoni izveli trik sa shemom uzimanja dvostrukog profita od njemačkog naroda nakon Prvoga svjetskog rata. Prvo, Arkoni su (preko svojih organizacija) u konačnici dobili znatne količine novca od plaćanja ratne odštete, jer su bili glavni vjerovnici zemalja koje su pretrpjele rat. Drugo, za plaćanje tih svota prisilili su Njemačku da uzme zajam od istih međunarodnih bankara. A kako bi omogućili ovu besramnu pljačku njemačkog naroda, ovi međunarodni bankari osnovali su u Švicarskoj Banku za međunarodna novčana poravnanja, ili Banku za međunarodna poravnanja, kako se na drugi način naziva. Uz njenu pomoć bili su u mogućnosti vršiti reparacijske isplate, tako da je novac s računa jedne države, na primjer Njemačke, prebacivan na račun druge države koja je imala račun u toj banci. Jasno, međunarodni bankari uzimali su prilično visoke provizije i naknade na ove transakcije… Pod “pokrićem” svih ovih izdanih kredita, ogromni kapital je ulazio u Njemačku, posebice prije 1924., pod pritiskom ‘poslovnih ajkula’ Arkona svih naroda, uključujući američki.

Godina 1924. postala je polazna točka za navijanje satnog mehanizma ‘bombe’ koju su Arkoni napravili radi pokretanja svjetskog rata. Do 1924. pripremili su nekoliko glavnih okvira. Prvo, bio je gotovo spreman kandidat koji bi pokrenuo ovaj rat, a najvažnije je bilo prebacivanje potrebnog novca u Njemačku, za totalno napredovanje ovog vođe prema vlasti. Osim toga, počeli su okupljati okultne sile Arkona, koje su tvorile glavnu jezgru nacizma. 1924. godine pristigli su neki njihovi azijski predstavnici. Usput, nekoliko riječi o njima. Već 1926., zbog tajnog djelovanja Karla Haushofera (razgovarat ćemo više o njemu kasnije) u Njemačkoj, osobito u Münchenu i Berlinu, tamo su se počele pojavljivati ​​čudnjikave “kolonije” tibetanaca i hinduista. U stvari su to bili članovi tajnoga crnomagijskog reda, koji je objedinio predstavnike redova “Zelenog zmaja” i “Žutih šešira”.

Između 1933. i 1945. u upravnom odboru BIS-a bili su Walther Funk, istaknuti nacistički dužnosnik, i Emil Puhl odgovoran za obradu zubnog zlata opljačkanog od žrtava koncentracijskih logora, kao i Hermann Schmitz, direktor IG Farbena, i barun von Schroeder, vlasnik JH Stein Bank [de], koji su svi kasnije osuđeni za ratne zločine ili zločine protiv čovječnosti. Wikipedija.

Drugo, u 1924. godini realizirani su planirani događaji na međunarodnoj razini. “Poslovni krugovi” Velike Britanije, SAD-a, Francuske zalagali su se za proširenje gospodarske suradnje s Njemačkom, zbog koje je došlo do spajanja njemačkog, američkog i britanskog kapitala kroz stvaranje zajedničkih poduzeća i bankarskih organizacija. Na primjer, uzmimo međunarodni kartel ‘I.G. Farbenindustrie’ (‘I.G.’ je kratica, u prijevodu “zajedništvo interesa”), koji je kontrolirao kemijsku i farmaceutsku industriju u cijelom svijetu i, naravno, predstavljao snažnu političku i ekonomsku silu. Središte mu je smješteno u Njemačku. 93 zemlje su sudjelovale u njegovu radu. Bio je jedan od najvećih koncerna u svijetu. Za Njemačku je “I.G.Farben” proizvodio gotovo polovicu ukupne količine benzina, a tijekom rata njegove su tvornice proizvodile i plin za plinske komore. Gotovo cijela vrhuška ovoga međunarodnog kartela pripadala je “Slobodnim zidarima”, a bili su vlasnici velikih poduzeća i visoko rangirani državni dužnosnici, uključujući i one iz SAD-a. Izvršni direktor ‘I.G.Farben’ Hermann Schmitz bio je u isto vrijeme član upravnog vijeća Deutsche Bank i Banke za međunarodna poravnanja.

Prescott Sheldon Bush (1895 – 1972) bio je američki bankar i političar. Nakon što je radio kao izvršni investicijski bankar na Wall Streetu, predstavljao je Connecticut u Senatu Sjedinjenih Država od 1952. do 1963. godine. Član obitelji Bush, bio je otac bivšeg potpredsjednika i predsjednika Georgea H.W. Busha i djed George W. Busha.

To je zaista bilo tako. Na primjer, evo imena glavnih veza sa „Slobodnim zidarima“ koji su aktivno sudjelovali u financiranju nacista… Bio je tu predsjednik Njemačke Reichsbank Hjalmar Horace Greeley Schacht. Kasnije je postao nacistički ministar ekonomije. Usput, obitelj Schacht dugi niz godina pripada međunarodnoj financijskoj eliti. I nije slučajno Hjalmar Schacht postao glavni njemački predstavnik američke financijske kompanije Morgan… Osim njega, pripadali su im Averell i njegov brat Roland Harriman, američki financijeri i članovi reda “Lubanja i kosti”. Ove transakcije organizirali su putem „Union Banking Corporation“ sa sjedištem u New Yorku, koja je predstavljala zajednički pothvat njemačkog industrijalca Thyssena i Harrimana. Usput, četiri od osam direktora te banke bijahu članovi reda “Lubanja i kosti”. I općenito, treba reći da je Roland Harriman financirao i Sovjetski Savez i naciste preko banke “Brown Brothers Harriman and Co.”. Želio bih vam skrenuti pozornost na činjenicu da je jedan od njenih najvjernijih zaposlenika bio Prescott Bush, koji je kasnije postao direktor ‘Union Banking Corporation’…

Otac Georga Busha starijeg i djed Georga Busha mlađeg! Općenito, treba primijetiti da je ovaj Bushov klan ogledni primjer aktivnog rada ‘Slobodnih zidara’. Aktivno su sudjelovali u realizaciji Arkonovih tajnih planova tijekom Prvog i Drugog svjetskog rata. Na primjer, Prescottov otac, Samuel Prescott Bush, bio je pripadnik „War Industies Board-a“ tijekom Prvoga svjetskog rata i bio je odgovoran za opskrbu vojske streljivom.

George Herbert “Bert” Walker stariji (11. lipnja 1875. – 24. lipnja 1953.) bio je američki bankar i poslovni čovjek. Bio je djed po majci predsjednika Georgea H. W. Busha i pradjed predsjednika Georgea W. Busha, obojica su nazvani u njegovu čast.

Nakon Prvoga svjetskog rata došao je na položaj prvog predsjednika Nacionalnog udruženja proizvođača, i ekonomskog savjetnika američkog predsjednika Herberta Hoovera. I nije se slučajno tih godina (1929.-1933.) tamo dogodila umjetno proizvedena snažna ekonomska kriza, u SAD-u zvana ‘Velika depresija’… Punac Prescotta Busha, George Herbert Walker, (po kojem je Preskotov sin dobio ime) bio je veliki financijer, koji je u New Yorku osnovao tvrtku ‘Brown Brothers Harriman’. Također je sponzorirao izbornu kampanju predstavnika ‘Slobodnih zidara’ koji je zamijenio Herberta Hoovera na mjestu predsjednika SAD-a, Franklina Delanoa Roosevelta, iz obitelji zemljoposjednika i utjecajnoga poslovnog čovjeka s „dobrim vezama u političkim krugovima“… Da… I Prescott i George Bush bili su aktivni članovi reda “Lubanja i kosti, također kao i unuk George Bush mladji.

Dakle, tijekom Drugoga svjetskog rata, kad su novinari prokljuvili tko je sponzorirao naciste, protiv koga su se SAD borile, započelo je sudsko ispitivanje tijekom kojeg su izronila imena Harriman i Prescott Bush. Ali uskoro je nastala tišina po ovom pitanju. Usput, ne bez sudjelovanja Allena Dullesa, koji je bio odvjetnik Prescotta Busha.

Allen Dulles, koji je bio Direktor CIA, mada je direktor postao nešto kasnije, nakon rata. A za to vrijeme bio je suvlasnik odvjetničkog ureda u New Yorku, koji je pripadao njegovu bratu Johnu Fosteru Dullesu. Ovaj ured zastupao je interese još jednog od najvećih sponzora nacista, naftne kompanije ‘Standard oil’, koja je pripadala Rockefelleru. Iste 1942., za odgovarajuće ‘zasluge’, Allen Dulles imenovan je šefom europskog odjela novoga američkog Ureda za strateške službe. Zbog svojih novih ovlasti, na zahtjev „Slobodnih zidara“ produbljuje svoj kontakt s Himmlerom (koji je već sljedeći godine doveden na mjesto ministra unutarnjih poslova nacističke Njemačke), uspostavlja obnovljenu tajnu suradnju s SS-ovcima. A 1953. Allen Dulles postao je direktor CIA (osnovana 1947., umjesto raspuštenog Ureda za strateške službe, inkriminiranog zbog veza s nacistima.

Allen Welsh Dulles (1893 – 1969) bio je prvi civilni direktor Središnje obavještajne službe i njezin najdugovječniji ravnatelj do sada. Kao šef Središnje obavještajne agencije tijekom ranog Hladnog rata, nadgledao je iranski državni udar 1953., državni udar u Gvatemali 1954., program zrakoplova Lockheed U-2, program kontrole uma projekta MKUltra i Zaljev svinja Invazija

Da, Allen Dulles je ozbiljan igrač. Nije ni čudo. On potječe iz obitelji igrača, takoreći pripremljeni polugotov materijal za šahovsku figuru Arkona. Djed Allena Dullesa bio je državni tajnik 23. američkog predsjednika Benjamina Harrisona (usput rečeno, unuk 9. američkog predsjednika, takoreći posljednjeg predsjednika državljanina Velike Britanije, čiji je otac bio jedan od potpisnika Deklaracije o neovisnosti). Ujak Allena Dullesa, Robert Lansing, služio je na istoj poziciji pod 28. predsjednikom, Thomasom Woodrowom Wilsonom, za čije su administracije SAD ušle u Prvi svjetski rat, a bio je i jedan od pokretača osnivanja Lige naroda.

John Foster Dulles, stariji brat Allena Dullesa, koji je zauzimao utjecajne državne položaje u SAD-u (uključujući i mjesto državnog tajnika pod predsjednikom Eisenhowerom (1953.-1961.), također je bio jedna od značajnih figura u organizaciji „Slobodnih zidara“. Usput, još je bio i upravitelj Rockefellerove zaklade. Ovaj je čovjek učinio puno na realizaciji planova Arkona koji se tiču Drugoga svjetskog rata, a posebno poslijeratnoga svjetskog poretka i rasporeda snaga u njemu, sudjelovao je u osnivanju UN-a (čak je sastavio Povelju UN-a), vojnim blokovima poput NATO-a, ANZUS-a i SEATO-a, kako bi se suprotstavili Rusiji ili, točnije, SSSR-u. Nije slučajno objavljen njegov poznati esej “Šest stupova mira”…

Dakle, planirani događaji Arkona iz 1924. doticali su se ne samo političkih promjena u nekim zemljama Europe, nego i izmjene političkog pravca vlasti u Sovjetskom Savezu. Stvar je u tome što su drugu revoluciju u Rusiji (mislim na Veliku oktobarsku socijalističku revoluciju), koju je sredila Lenjinova ekipa nakon uništenja Ruskog Carstva od strane Kerenskog, također financirali Arkoni. Molim vas da obratite pozornost na sam proces ove Arkonove igre, kako se odvijala. Kad je Veljačka buržoaska revolucija u Rusija započela, Lenjin i mnogi njegovi drugovi bili su u to vrijeme u emigraciji, u ‘neutralnoj’ Švicarskoj. Za njih je ova „buržoaska revolucija“ bila neočekivana vijest. Ali kad su se požurili u Rusiju, vlasti Rusije, Njemačke, Austrije, Velike Britanije, odbile su dopustiti Lenjinu i njegovu timu prolazak kroz svoje zemlje te su ih blokirali u Švicarskoj, uz pomoć europskih država koje su podržale ovu odluku. Tek u travnju „sve ove zemlje“ su dale isto neočekivano odobrenje za tranzit Lenjina i njegova tima kroz europske zemlje do Rusije. To još jednom naglašava kako su Arkoni manipulirali ljudima u svojoj igri i pomicali ih poput figurica na nova polja u određeno vrijeme i na određenom mjestu

Vladimir Iljič Uljanov, (1870 – 1924) poznatiji pod imenom Lenjin, bio je ruski revolucionar, političar i politički teoretičar. Bio je prvi i osnivač vlade Sovjetske Rusije od 1917. do 1924. i Sovjetskog Saveza od 1922. do 1924.

Kad je Lenjin došao na vlast, Arkoni su ga, naravno, okružili svojim ljudima radi kontrole. Međutim, Lenjin nije bio jednostavan čovjek. Imao je vlastiti visokodosljedni tim na čelu s Feliksom Džeržinskim, koji je jasno razumio cijelu igru Arkona, njihove ciljeve i zadaće. Dolazeći na vlast, Lenjin i njegova grupa počeli su intenzivno tražiti kontakt sa Šambalom, kako bi se otarasili snaga Arkona. Lenjin je pokušao zemlju izvesti iz krize. A kad su jasni ciljevi suprotstavljanja namjerama Arkona počeli biti očiti kroz konkretne akcije, Arkoni su ga se odlučili riješiti i zamijeniti ga svojom lutkom. Već od 1922. god., imajući u vidu Lenjinovo loše zdravstveno stanje, bio je de facto zbačen s vlasti, imenovanjem Staljina. I pored činjenice da se stari Lenjinov tim trudio boriti s ovom ‘gruzijskom i židovskom mafijom’, razumijevajući kakvu će prijetnju ona donijeti državi, nakon Lenjinove smrti (21. siječnja 1924.), već za četiri mjeseca, tijekom trinaestog kongresa Radničke i seljačke stranke, Staljin je izabran na mjesto Generalnog sekretara. To se dogodilo unatoč pisanoj volji Lenjina da se ni na koji način ne nominira Staljina na ovo mjesto. A zapravo su oni koji su podržavali Staljina kasnije platili svojim životima.

Nakon Lenjinove smrti i Staljinova imenovanja, gotovo odmah su neke zemlje, uključujući Veliku Britaniju (1. veljače 1924, 10 dana nakon Lenjinove smrti), Francusku, Italiju, priznale SSSR i s njim uspostavile diplomatske odnose. Kao što naslućujete, ni to se nije dogodilo ‘iznenada’. Treba napomenuti da Staljinu nije dugo bio drag privid vlastite moći, kad je konačno shvatio da se nalazi pod Arkonskim palcem.

U KREATIVNOM DRUŠTVU FINANCIJSKA SREDSTVA I CIJELI FINANCIJSKI SUSTAV ĆE BITI APSOLUTNO TRANSPARENTAN I PRIPADAT ĆE LJUDIMA, (SVIM LJUDIMA), A NE PRIVATNICIMA. FINANCIRANJE BILO ČEGA ŠTO NIJE U SVRHU NAPRETKA ČOVJEČANSTVA I RAZVOJA BILO KOJIH POTENCIJALA POTREBNIH ČOVJEČANSTVU NEĆE BITI MOGUĆE.