Arkoni su, usporedo s unutarnjim političkim preraspodjelama u Njemačkoj, priredili vanjsku ‘bazu’ pripremanja „uvjeta za rat“. 1929. su umjetno stvorili svjetsku ekonomsku krizu, produžili je do 1933., u međuvremenu znatno povećavajući svoj kapital. Zapravo, njihovi ljudi nisu trpjeli zbog toga. Unaprijed su upozoreni, a prije početka ovog projekta Arkoni su svoj kapital uložili u zlato i srebro. Tijekom krize, ‘Slobodni zidari’ djeluju preko svojih međunarodnih banaka i gotovo za ništa kupuju poduzeća i nekretnine u raznim državama, istovremeno organizirajući raspon političkih i ekonomskih utvrda. U Njemačkoj je svjetska ekonomska kriza dovela do značajnog pogoršanja u političkom sustavu i stvaranja plodnog tla za dolazak Hitlerove stranke na vlast.

Henry Ford je bio obožavatelj nacističke Njemačke i nastojao je zadržati Ameriku podalje od nadolazećeg rata. U srpnju 1938., četiri mjeseca nakon njemačke aneksije Austrije, prihvatio je najveću medalju koju je nacistička Njemačka mogla dodijeliti strancu, Veliki križ njemačkog orla. Sljedećeg mjeseca, viši izvršni direktor General Motorsa, James Mooney, dobio je sličnu medalju za svoju “istaknutu službu Reichu”.

Kršenjem svih službenih sporazuma, poput “Versajskog ugovora“, i organizacija koje “kontroliraju” miran suživot, poput Lige naroda, nastavljaju razvijati Hitlerov ratni stroj. Do 1936. više od 100 američkih firmi, među njima i tako poznate kao General Motors, International Harvesters, Ford, DuPont, rade na tome. Na primjer, Ford i Opel (Opel je bio podružnica General Motorsa, pod kontrolom Morgana) bili su neki od najvećih dobavljača tenkova za naciste. Velika Britanija pomogla je u izgradnji brodova. Sovjetski Savez naučio je njemačke pilote letjeti, iznad svog teritorija. Sovjetski Savez nije baš gusto naseljen kao Europa, s velikim brojem znamenitosti. Treba naučiti letjeti da se ne izgubite na otvorenom prostoru.

Tako je bilo. I ne samo to. Posebno intenzivno je naglašavano „prijateljstvo Njemačke i SSSR-a“ na kraju dvadesetih, počevši od suradnje visokih dužnosnika u vojnoj i industrijskoj sferi, do mirnih zajedničkih znanstvenih ekspedicija (s njemačkim stručnjacima koji precizno bilježe svaki detaljčić naprednom njemačkom opremom) na teritoriju SSSR-a.

Ali trebalo bi spomenuti, što se više objelodanjivalo tko je zapravo organizirao Hitlerov uspon na vlast, bolje je Hitler razumio da je Arkonima potreban samo privremeno, kao javna marioneta, i stoga je tražio mogućnosti oslobađanja od vlasti Arkona, kako bi dobio samostalne diktatorske ovlasti.

U međuvremenu, njegov protivnik Staljin je već počeo s masovnim represijama. A to je bilo uzrokovano činjenicom da se, promatrajući brz razvoj događaja u Europi i plašeći se za svoj život, Staljin odlučio na bilo koji način zaštititi od Arkonovih “kontrolora”. Zbog toga je SSSR uspostavio ‘Željeznu zavjesu’, a Staljin je započeo ‘totalnu čistku’, ne samo svoga okruženja. Ali Arkoni su imali koristi od tih Staljinovih represija, jer je potajno likvidirana praktički sva državna vojna elita s borbenim iskustvom iz prethodnih godina.

Hitler je također mnogo puta koristio metode „pročešljavanja“ svojih redova, ali s nekim drugim ciljevima, te je u potpunosti razumio čemu je Staljin težio. Unatoč izvanjskoj javnoj antipatiji, odlučio se pridružiti njegovim nastojanjima u nogiranju Arkona. Hitler je zaključio tajni sporazum sa Staljinom, zato će kasnije Hitler napasti Veliku Britaniju te poduzimati diverzantske operacije čak i u samom SAD-u, a to će biti veliko iznenađenje za neke dobro informirane stručnjake i analitičare toga vremena. A Staljin do zadnjeg trenutka nije vjerovao da će Njemačka napasti SSSR. Diktatori su namjeravali objediniti svoje ratne strojeve i boriti se protiv Arkona. I doista, ako bi se trupe fašističke Njemačke ujedinile sa sovjetskim trupama, nitko se ne bi mogao oduprijeti njihovim vojnim snagama. Tim više što su ti Arkoni samo jadna mala skupina ljudi. No glavno pitanje nije bilo riješeno: kako se oduprijeti okultnim silama Arkona. Samo za ljude koji se nikad nisu bavili demonstracijom ovih sila, ova prepreka pred dvama diktatorima bi mogla izazvati zbunjenost, jer u svakodnevnom opažanju sila može biti samo fizička. Ali oni koji drže poluge velike moći znaju da se taj faktor ne smije podcijeniti.

Hitler je to posebno dobro znao. Iako je u očima običnih ljudi predstavljao ‘besprijekornu snagu’, u stvarnosti je dobro shvaćao da njegova moć nije ništa u usporedbi sa stvarnom moći, koju je posjedovala elita reda “Zelenog zmaja”. I on se sam, još od djetinjstva, suočavao s manifestacijama okultnih sila, koje su ga plašile svojom tajnovitošću i silinom utjecaja. Hitler je svjedočio djelovanju tih ‘nevidljivih’ sila tijekom uspona na vlast. Vidio je okultnu praksu reda “Zelenog Zmaja” na djelu pri opetovanim pokušajima da ga se ubije, a nakon tih situacija ostajao je živ i zdrav, na način koji je neobjašnjiv običnim ljudima. Znao je u kojoj su mjeri svi njegovi postupci kontrolirani. Ali oduprijeti se ovoj nevidljivoj snazi stvarnih sila bila bi u stanju samo još veća sila, koja, prema starim spisima raznih naroda, pripada ili Šambali ili nečemu što su ljudi kasnije nazvali Gralom. Zato su i Hitler i Staljin toliko napora uložili u traganje za istim… Hitler je bio posebno predan. On je čak gajio nadu, ne samo da se može riješiti kontrole Arkona, nego i zauzeti 13. mjesto, kako bi stekao potpunu vlast nad svijetom, vječno živjeti i vječno vladati.

“Dakle, pošto Hitler nije uspio pronaći Šambalu, intenzivirao je potragu za Gralom. I treba reći da se Hitler za nju ozbiljno pripremio. Njegov tim nije samo sudjelovao u potrazi za Gralom, nego je započeo izgradnju cijelog kompleksa unutar kojeg bi se Gral držao, za što je bilo predviđeno dvadeset godina. Kompleks je bio nazvan “dvorac Wewelsburg”, u čast drevnom dvorcu smještenom tamo. Upravo s tog mjesta planirali su kontrolirati cijeli svijet, ondje osnovati središte nacističke ‘nove religije’, koju je SS elita razvila kao sintezu vjerovanja starih Nijemaca, koja „nije pokvarena kao židovsko kršćanstvo i okultizam“. Odobrili su arhitektonski plan ovog kompleksa, prema kojem je trokut dvorca, nalik koplju, postavljen na gigantski krug građevina, koji odgovara obliku srebrnog prstena ‘Mrtvačke glave’ kojeg je nosio svaki pripadnik SS-a. Ovo koplje simbolizira, ne toliko legendu o „Koplju sudbine“, prema kojoj je rimski centurion ranio razapetog Isusa, koliko legendu drevnih Nijemaca i Skandinavaca. Prema potonjoj, jedan od najštovanijih drevnih bogova tih naroda, koji su živjeli u nebeskom gradu Asgardu, bio je Odin (njemački Wodan), bog rata i vojne časti. Trajni atributi ovog boga su koplje Gungnir, koje uvijek pogađa metu, i prsten Draupnir, koji rađe slične sebi. Dakle, sjeverni toranj trokutastog dvorca bio je okrenut prema legendarnom otoku Thule u Arktiku. Želio bih vam skrenuti pažnju da u dvorcu nisu bili samo stanovi za svih dvanaest najviših SS generala…

Dvorac Wewelsburg, smješten na vapnenačkom izdanu s pogledom na dolinu Alme, sagrađen je između 1603. i 1609. Jedini trokutasti dvorac u Europi, prvobitno je bio namijenjen kao sekundarna rezidencija za prinčeve biskupe obližnjeg grada Paderborna, ali je propao nakon pada Svetog Rimskog Carstva. Godine 1933. Heinrich Himmler je u ime SS-a potpisao 100-godišnji zakup s lokalnom četvrti Büren za iznajmljivanje dvorca za simboličnu naknadu od jedne Reichsmarke godišnje. Njegov je plan bio razviti dvorac u centar za obuku SS vođa.

Tri glavne dvorane građene su na jednoj osi, ali na različitim razinama. Najniža dvorana zvala se “Walhalla” i predstavljala je svijet mrtvih iz drevnih saga, s vječnom vatrom u središtu i grobnicom za obengruppenfuehrere i za čuvanje prstenova svih članova “Crnog reda” nakon njihove smrti. Nadalje, jednu razinu više sagradili su dvoranu ‘Midgard’, jer je svijet živih bića nazvan prema njemačkoj i skandinavskoj mitologiji. Dvorana je do poda bila uređena posebnim simbolima, runama. Tamo je bilo dvanaest stubova. Ova je dvorana bila namijenjena djelovanju sila za najbliži krug, to jest za dvanaest “Vitezova Crnog reda” koji su trebali upravljati sudbinom čovječanstva. I konačno, sjeverna kula okrunjena je ‘Dvoranom Grala’, koja je u isto vrijeme simbolizirala drevni njemački svijet bogova, Asgard. Bila je predodređena za Fuehrera osobno, koji je, kako sam već spomenuo, sanjao da uz pomoć Grala preuzme ne samo moć Arkona, već i broj 13. U tu svrhu je postavljen poseban pijedestal za četiri kamena Grala kojeg je Hitler tražio.

Hitler je bio svjestan nekih stvarnih događaja iz prošlosti, skrivenih od većine ljudi, pa je znao da je Gral dvanaest runskih znakova koji su posljednji put napisani na četiri kamena, po tri na svakom od njih. Te je kamene tražio.

Rune su njemački pojam preuzet iz davnih mitologija. Njemačka riječ raunen znači “šaputati”. Drevna skandinavska riječ rūn znači “tajna”. Također, na gotskom jeziku, koji pripada istočnoj skupini germanskih jezika, rauna znači “tajna”, “misterija”. Ranije, u pretkršćansko vrijeme, skandinavski, starogermanski svećenici koristili su rune kao posebne znakove za čarobne obrede, izrađivali amulete za razne prilike u životu, kao i za pisani jezik. Imena runa su se smatrala najskrivenijom tajnom, najdubljim znanjem. Danas ljudi imaju nešto samo izvana slično, ali su to znanje davno izgubili. Međutim, povijest u kojoj su drevni svećenici tih naroda skupili podatke o tim čarobnim znakovima, puno je zanimljivija.

Zapravo, drevni simboli nisu bili poznati samo starim Skandinavcima i Nijemcima. Bili su poznati i Slavenima, Keltima, Sarmatima, Skitima. Također su bili dobro poznati u Srednjoj Aziji, gdje su korišteni kao posebni tamga znakovi, kao i u drevnoj Kini, Indiji, Egiptu, Feniciji, drevnim zemljama Srednje Amerike. I ovo nije cjeli popis takvih mjesta. Usput, u Drevnom Egiptu, simboli koje su stari Grci oblikovali kao hijeroglife, sami Egipćani su zvali, nikako drugačije do “pismo Božje riječi”. Ipak je glavni prototip svih ovih znakova, raštrkan po različitim kontinentima, bio znak koji se koristio za komunikaciju predstavnika Šambale s njima pouzdanim ljudima koji su živjeli na ovom svijetu. Za mnoge laike ovi znakovi, ostavljeni na kamenju, drveću, nekim dobrima, zlatnim i metalnim pločama, nisu značili ništa. Ali ljudi su zamijetili znatiželjan stav onih koji su imali posebnu snagu i znanje. Tad se imitacija običnih ljudi s vremenom pretvorila u religiju, a onda je konačno došlo do prisvajanja ovih znakova od strane različitih svećeničkih skupina, koje su ih nadopunjavale svojim izmišljenim sustavima znakova i “tumačenjima” značenja.

Dakle, Hitler će sa Staljinom udružiti snage protiv Arkona. Ne može se reći da Arkoni to nisu znali. Naravno da su znali, i iskoristili za svoje interese. A kad je došlo vrijeme, samo su pritisnuli Hitlera preko ‘Čovjeka sa zelenim rukavicama’ i prisilili ga da pokrene rat protiv Sovjetskog Saveza.

Kurt Waldheim (1918. – 2007.), austrijski diplomat i političar. Od 1968. – 70. godine je ministar vanjskih poslova Austrije. Bio je četvrti glavni tajnik Ujedinjenih naroda od 1972. – 1981. godine i šesti predsjednik Austrije od 1986. – 1992. godine. Kad je imao 20 godina Waldheim se učlanio u studentsku nacističku organizaciju. Godine 1941. unovačen je u Wehrmacht i poslan na Istočni front, gdje je bio zapovjednik desetine. Uspeo se do čina natporučnika (Oberleutnant). Nakon Istočnog fronta služio je i na drugim bojištima, uključujući Bosnu.

Zašto je popustio i uplašio se? Jer JA najviše voli sebe. Zato je odlazio tamo kamo su ga šutali, kako bi dao podsticaj, ne ‘revoluciji, već evoluciji’, kako su Arkoni nekad govorili. Dakle, Sovjetski Savez pobijedio je u ovom ratu, što je bilo totalno iznenađenje za Hitlera, a za Arkone predvidiv rezultat. Bez obzira na pobjednika u ratu, Arkoni su svejedno postigli ekspanziju svog utjecaja na zemlje koje su u njemu učestvovale, a njihovi ljudi iz “Slobodnih zidara” profitirali su materijalno od prodaje oružja i zaliha zaraćenim stranama te od poslijeratnih međunarodnih kredita.

Ako se globalno uzme u obzir koga su ‘kaznili’ suci ‘Slobodnih zidara’ za brojne žrtve Drugoga svjetskog rata, postaje jasno da su ‘osuđene’ samo javne lutke nacizma ili ljudi “drugorazrednog značaja”, koji su malo znali o pravim vođama i njihovu radu. Ali za Arkone ‘vrijedni’ ljudi iz nacističkog stroja nisu bili samo spašeni od ‘pravedne’ kazne, nego su im životi fino uređeni za daljnji rad za ‘Slobodne zidare’. Na realizaciji ovih ciljeva intenzivno je pomagao Vatikan, (vidi knjigu Štakorski kanali) koji je, pod okriljem katoličke crkve, slao njemačke časnike u Švicarsku, Argentinu, Paragvaj, SAD. Mnogi od onih koji su vodili različite odjele nacističkih obavještajnih službi, brzo su nakon rata, zajedno sa svojim ljudima, stekli novog gospodara, američki Ured za strateške usluge  (OSS/CIA) i bukvalno nastavili špijunske aktivnosti u zapadnoj Europi. A NATO? Na čije iskustvo i profesionalnost je računala ova organizacija dok je obavljala prljave operacije u regijama arapskog i islamskog svijeta, u Indoneziji, na Bliskom istoku, Sjevernoj Africi? Ili dok je podržavala terorizam u Europi sedamdesetih? Upravo na te bivše naciste koji su, sljedeći američki primjer, ‘ojačali’ ovu novostvorenu poslijeratnu instituciju, tzv. Sjevernoatlantski savez… Ili uzmimo čak organizaciju kao “Interpol” – njegovo funkcioniranje „Slobodni zidari” nisu ukinuli. Ovom privatnom policijskom organizacijom međunarodne razine, stvorenom za borbu protiv kriminalaca i dilera droge, do 1972. upravljali su bivši SS časnici. Takvih primjera ima puno. (vidi sliku).

TEŽNJA ZA VLADANJEM I MOĆI NAD DRUGIM LJUDIMA UKORIJENJENA U JE U LJUDIMA KROZ TZV. ŽIVOTINJSKU PRIRODU. AMBICIOZNE ŽIVOTINJE KOJE SU SPREMNE ZA MRVICE USPJEHA I ZADOVOLJSTVA ULOGAMA ALFAMUŽJAKA ILI ALFAŽENKE SPALITI SVO ČOVJEČANSTVO I ZEMLJU U KRETIVNOM DRUŠTVU NEĆE BITI PROTEŽIRANE KAO VRLINE. DAPAČE, POTPUNO NOVI TEMELJI KAO I NOVE VRIJEDNOSTI, UZ POTPUNO GAŠENJE SULUDOG POTROŠAČKOG DRUŠTVA POGONJENOG POHLEPOM, MEGALOMANIJOM I SAMOLJUBLJEM, ZASNOVANE NA ČOVJEČNOSTI I EMPATIJI DOMINIRATI ĆE U KREATIVNOM DRUŠTVU.